Spomeni Olova u historijskim izvorima

Dodaj veze
S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Olovo (Plumbum) predstavlja značajno srednjovjekovno rudarsko središte. Bilo je u rukama bosanskih vladara, a kasnije vlastele Pavlovići.

1402[uredi | uredi izvor]

  • “Branchus Vladoeuich vlachus Mirollouichi facit manifestum quod ipse conuenit cum Radoslauo Voynich presente et conueniente pro se et sociis ituris cum eo in garauano, venire cum nouem equis bonis et sufficientibus pro viagio ad leuandum et reuerendum in Ragusio usque ad X dies proxime futuris mercancias quas dictus Radoslaus et socii dare voluerint ad portandum usque ad quantitate VIIII salmarum et dictas mercancias recipiendo illos portare in Bossinam ad locum Plumbi et recordendo de Ragusio cum dictas salmis non recedere ab eis donec illas posuerit ad locum ... Pro racione nauali infrascripta et porendo dictas mercancias ad dictum locum Plumbi ... pro qualibet salma perperi IIIIor et grossos III"[1]

1421[uredi | uredi izvor]

  • “Nos Oblioglia Vellianouich, Diuazius Obradouich, Obrad Bassarich et Radetha Razich omnes de Plombo confitemur quod super nos et super omnia bona nostra obligamus nos dare et soluere ser Thome de Bona ducatis auri viginti nouem cum dimido hinc usque ad festum sancti Micaelis quod erit a proxime futuris inde ad unum anum”.[2]

1470[uredi | uredi izvor]

  • "Ego Stepan Quaonich de Olouo confiteor quod super me et omnia mea bona obligo me dare et soluere ser Mateo To. de Bona ducati auri centum quatuor".[3]

1488[uredi | uredi izvor]

  • „Petar Bergulich de Olouo in presentia domini Rectoris ser Stephani Ni. de Crieua et Ismailis sclaui imperatoris super plumbo ipsius imperatoris quod conduxit Ragusium et Nicolai Pasqualis Messite comunis, confessus fuit quod ipse Petar vendidit ser Johanni Lu. de Sorgo plumbi libras quindecim millia octingentos treginta grossos pro precio ducatorum octo auri minus grossos quindecim pro singulis libris mille grossis. Et a dicto ser Johanne habuisse et recepisse in pecunia numerata, videlicet, in aspris de Turchia integram ut completam solutionem dicti plumbi et quod nihil amplius restat habere ab ipso ser Johanne ratione dicti plumbi. Renuntiando. Hec autem carta etc. Judex et testis ut supra”[4]

1492[uredi | uredi izvor]

  • „Cum sit quod heri existens Giuro Bionich de Olouo amaldarius ad Plocias in slaniza ubi vendebatur sal quibusdam hominibus de Drobgnach sibi furtiue ablatus fuerit unus gladius de Turchia, videlicet, unus chanzar fulcitus argento valoris asprorum trecentorum. Quem gladium furatus fuit quidam ex dictis hominibus quapropter Vuchmir Tuertchouich, Radogna Dobrilouich, Vuchaz Iuanisseuich, Vuchdrag Nicholich et Radouinus Vuchassinouich omnes de Drobgnach pro se, se et pro omnibus eorum sociis qui heri fuerunt ibi in dicta slaniza ad Plocias quando dicto Giuro fureptus fuit dictus gladius. Pro quibus omnes promittunt, promiserunt dicto Giuro presenti et acceptanti de se, se presentando coram sanzacho Mustafabegh hinc infra dies 25 proxime futuros ad respondendum dicto Giuro vel qui pro eo fuerit eum dicti gladii et standum judicio dicti sanzachi. Et si altra fecerunt quod incurrant ipsi Giuro procura asprorum mille et solutionis dicti gladii. Cum pacto quod casu quo aliquis non se presentaret quod dicto Giuro quod sunt ipsi homines liberi a dicta pena. Renuntiando. Hec autem carta etc. Judex et testis ut supra”[5]

1495[uredi | uredi izvor]

  • „Ego Giuro Bionich de Olouo confiteor quod super me et omnia mea bona obligo me dare et soluere Antonio Radognich dicto Bizich ducatos auri quinquaginta octo usque ad menses quinque proxime futuris. Sub pena etc. Renuntiando etc. Hec autem carta etc. Judex et testis ut supra. Johannes Michocii Radossalich aurifex obligando se et omnia bona sua se constituit plezium et principalem suprascripti Antonio creditori presenti et acceptanti pro suprascriptis ducatos auri quinquaginta octo soluendi ut supra ad melius tenendum cumsuprascripto Giuro. Renuntiando”[6]
  • „Ego Giuro Bionich de Olouo principalis debitor et ego Johannes Michocii Radossalich aurifex plegius qui me tamen principalem debitorem constituo confitemur quod super nos et omnia nostra bona obligamus nos dare et soluere Nicolao Galeacii Brugnoli ducatos auri quadraginta usque ad menses sex proxime futuris. Sub pena etc. Renuntiando etc. Hec autem carta etc. Judex ser Dragoe Du. Alo. de Goze et Pasqualis Primi testis”.[7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Državni arhiv u Dubrovniku, Serija – Diversa Cancellariae, Svezak - XXXIV, Folija - 103 (Datum: 9. april 1402. godine).
  2. ^ Državni arhiv u Dubrovniku, Serija – Debita Notariae, Svezak - XIII, Folija – 322 verso (Datum: 26. septembar 1421. godine).
  3. ^ Državni arhiv u Dubrovniku, Serija – Debita Notariae, Svezak - XXXIX, Folija – 58 verso (Datum: 15. septembar 1470. godine).
  4. ^ Državni arhiv u Dubrovniku, Serija – Diversa Notariae, Svezak - LXVIII, Folija - 152 (Datum: 1. septembar 1488. godine).
  5. ^ Državni arhiv u Dubrovniku, Serija – Diversa Notariae, Svezak - LXXI, Folija 183(Datum: 29. juni 1492. godine).
  6. ^ Državni arhiv u Dubrovniku, Serija – Debita Notariae, Svezak - LVII, Folija 139 (Datum: 26. novembar 1495. godine).
  7. ^ Državni arhiv u Dubrovniku, Serija – Debita Notariae, Svezak - LVII, Folija 139 verso (Datum: 26. novembar 1495. godine).
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Spomeni_Olova_u_historijskim_izvorima&oldid=2459906"