Status quo
Status quo je izraz koji dolazi iz latinskog a koja označava postojeće stanje, posebno u vezi sa socijalnim ili političkim pitanjima.
U sociološkom smislu, uglavnom se odnosi na održavanje ili mijenjanje postojeće društvene strukture i vrijednosti.[1]
Da bi se održao status quo potrebno je držati stvari onakvim kakve trenutno jesu, odnosno ništa ne činiti da se stanje promijeni.
Politička upotreba[uredi | uredi izvor]
Prvobitni izraz vuče korijen iz diplomatskih relacija 14. vijeka i to iz latinskog izraza: in statu quo res erant ante bellum što bi u prijevodu na bosanski značilo "u stanje u kojem su stvari bile prije rata".
Na ljude koji podržavaju status quo se generalno gleda na negativan način, i oni se često prikazuju kao otporni na društveni napredak.[2]
Političari se ponekad pozivaju na status quo. Često postoji politika namjerne dvosmislenosti tj. radije pozivanje na status quo nego na eventualno formaliziranje statusa. Clark Kerr je jedne prilikom izjavio: "Status quo je jedino rješenje na koje se ne može uložiti veto", što znači da se jedino u tom slučaju ne može biti protiv jer ako postoji namjera (želja) da se nešto promijeni potrebno je preduzeti akcije.
Status quo se može odnositi i na situaciju da ljudi međusobno smatraju da su bilo kakve promjene nepoželjne i da rezultat takvih promjena može biti previše rizičan. U isto vrijeme oni smatraju da se eventualne promjene, i otvorenost za potencijal koji će rezultirati boljim alternativnim rješenjem može doći s vremenom. Na primjer takav slučaj je sa političkim statusom Tajvana koji se nalazi na granici potpuno suverene države tako da ni zvanično proglašenje nezavisnosti, s jedne strane, a niti nasilno inkorporiranje ovog ostrva pod suverenitet Kine, koja ga smatra svojom suverenom teritorijom, se ne smatra idealnim za obe strane u trenutnoj situaciji. Tako da se status quo u ovom slučaju uglavnom označava kao najbolje rješenje.