Svadbeni put

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Svadbeni put

Svadbeni put (njemački: Brautpfad) je tradicionalni narodni običaj u Ost-Frieslandu u Njemačkoj, prije svega u okrugu Aurich, kada djeca povodom katoličkog blagdana Uzašašća, obično pored puta odlazu cvijetne motive ili slike sa cvijećem u raznim oblicima.[1]

Običaj[uredi | uredi izvor]

Slike sa cvijećem se postavljaju pored putova obicno na svijetlom pijesku u drvenom okviru ili u kutiju napunjenoj pijeskom. Uglavnom se taj način izrade koristi, da bi se kutije ili ramovi sa cvijećem mogli izraditi kod kuće, te lakše donijeti na odredište. Česti motivi su brodovi i mlinovi. Popularni su i prikazi poznatih simbola, poput križa, srca i sidra za vjeru, ljubav i nadu. Međutim, također je moguće slobodno dizajnirati slike cvijeća kao što su pejzaži, brodovi, vjetrenjače ili svjetionici. Tradicionalno, svadbeni putevi bili su napravljeni od livadnog cvijeća, povremeno dodajući mahovinu ili lišće za dodatno ukrašavanje.[1] Vrtno cvijeće danas se naširoko koristi za zaštitu divljeg cvijeća. Nakon što se ovaj običaj u novije vrijeme sve manje njeguje, ljudi su u raznim mjestima počeli skupljati svadbene putove na jedno središnje mjesto. Tamo žiri ocjenjuje i nagrađuje najljepše motive.

Historija[uredi | uredi izvor]

Kao tumačenje ove tradicije, često se poziva na priču koja se prenosila u malo drugačijim varijacijama, prema kojoj je kći iz istočnofrizijske kneževske kuće Cirksena čekala svog mladoženju u Aurichu. No na putu do vjenčanja napao ga je i ubio suparnik. Kada je nevjesta primila vijest o ovom zločinu, odmah je umrla od šoka. Prema drugoj verziji, utonula je u takvu tugu da je nekoliko dana kasnije umrla od tuge i iscrpljenosti. Mlada i mladoženja su pokopani u isto vrijeme, a pogrebna povorka je hodala preko cvijeća koje je u međuvremenu uvelo, a koje je zapravo bilo namijenjeno svatovima.[2] Historijska jezgra ove priče nije dokumentirana i zapravo tradicija dotjerivanja mladenki, kao i mnoge druge, seže do starijih, ali zaboravljenih ideja. Ovdje je značajna mentalna povezanost sa smrću. Možda ovdje još uvijek djeluju ideje koje su neandertalce navele da svoje mrtve pokapaju s darovima cvijeća, koje zbog preferirane žute boje, koja dominira i na svadbenim stazama, sugerira svjetlo, a time i nastavak života ili uskrsnuće.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c "Brautpfad". de-academic.com (jezik: njemački). Pristupljeno 15. 2. 2023. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ Rodrian, Katrin (2013). Moden un Maneren Ostfrieslands Bräuche, Traditionen und Besonderheiten (jezik: engleski). =Aurich: Ostfriesische Landschaftliche Verl.- und Vertriebsges. str. 26. ISBN 9783940601193. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

Literatura[uredi | uredi izvor]