Idi na sadržaj

Talk

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Talk je mineral gline koji se sastoji od hidratiziranog magnezijskog silikata sa hemijskom formulom H2Mg3(SiO3)4 ili Mg3Si4O10(O)2. Često se uz kukuruzni škrob koristi kao bejbi puder. Ima uglavnom slojevitu ili masivnu formu, rijetko ima kristale. Najmekši je poznati mineral sa specifičnom tvrdoćom do 1 na Mohsovoj skali. Ne rastvara se u vodi. Boja varira od bijele do zelene i sive, te je jako mastan na dodir. Ima bijeli ogreb.

Talkit je metamorfna stijena koja se uglavnom sastoji od talka.

Porijeklo naziva

[uredi | uredi izvor]

Riječ talk potiče od latinske riječi talcus. U drevna vremena se naziv koristio za razne minerale.[1]

Formiranje

[uredi | uredi izvor]
Komad talka

Talk je metamorfni mineral koji nastaje metamorfozom serpentina, pirkosena, amfibola ili olivina u prisutnosti karbon dioksida i vode.

Stvara se hidratizacijom i karbonizacijom po sledećoj reakciji:

(serpentin) 2Mg3Si2O5(O)4 + (ugljik-dioksid) 3CO2 (talk) Mg3Si4O10(O)2 + (magnezit) 3MgCO3 + (voda) 3H2O

Talk se može stvoriti i reakcijom između dolomita i silikata.

(dolomit) 3CaMg(CO3)2 + (silicij-dioksid) 4SiO2 + (voda) H2O (talk) Mg3Si4O10(O)2 + (kalcit) 3CaCO3 + (ugljik-dioksid) 3CO2

Talk se također može formirati od magnezijskih hlorita i kvarca u plavim škriljicma i eklogitima.

hlorit + kvarc → kijanit + talk + voda

Pojava

[uredi | uredi izvor]
 Proizvodnja u 2005 godini

Talk je uobičajan mineral u metamorfnim pojasevima koji sadrže ultramafitne minerale kao talkit te bijeli i plavi škriljac. Bijeli šktiljac se pojavljuje u zapadnim SAD, te zapadnim Alpima. Također ima određenih pojava u Himalajima.

Talkni ultramafitni karbonati su tipični u mnogim Arhejskim kratonima, kao npr Yilgran Kratonu u zapadnoj Australiji pojavljuju se i u Brazilu, Turskoj, Guiana štitu.

Ekonomska eksploatacija talka je česta u Australiji npr na planini Seabrook. Najveći prozvođač na svijetu je Luzenac Grupa.[2]

Primjena

[uredi | uredi izvor]
Puder

Talk se koristi u mnogim industrijama kao što su pravljenje papira, boja, guma, hrane, kablova, kozmetici, farmaciji i keramici. Grublji zeleni se koristi za pravljenje umivaonika, elektronskih sklopova i kreona. Često se koristi kao podloga u labaratorijima zbog svog otpora na toplotu, električnu struju i kiseline.[3][4]

Košarkaši koriste talk da bi im ruke ostale suhe. Krojačka kreda je stvari talk, te se koristi i za zavarivanje.

Često se koriszi kao aditiv za hranu i lijekove. U Evropskoj uniji se označava kao E553b.

Sigurnost

[uredi | uredi izvor]

Koristi se širom svijeta u kućanstvima za ličnu higijenu. Postoji bojazan da izaziva određene bolesti kao rak jajnika i pluća. Klasificiran je u IARCovoj 2B kategoriji s mobitelima i kahvom.[5][6]

Industrija

[uredi | uredi izvor]

U SAD postoji limit koliko se smije udahnuti talka za 8 sati, i iznosi 2 mg/m3. Sve preko 1000 mg/m3 se smatra životnom opasnosti.[7]

Prehrambena industrija

[uredi | uredi izvor]

Američka asocijacija za sigurnost hrane i lijekova smatra talk sigurnim.[8]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Harper, Douglas. "talc".
  2. ^ Luzenac Group report (2006). p.3.
  3. ^ http://www.babycenter.com/404_is-it-safe-to-use-baby-powder-on-my-baby_1519559.bc "Is it safe to use baby powder on my baby?"
  4. ^ Jha, Alok (31 December 2008) Revealed: The cement that eats carbon dioxide, The Guardian
  5. ^ Talcum powder and cancer Arhivirano 15. 8. 2012. na Wayback Machine, Cancerresearch.uk
  6. ^ Talcum Powder and Cancer Arhivirano 20. 11. 2016. na Wayback Machine, American Cancer Society
  7. ^ "NIOSH Pocket Guide to Chemical Hazards". Centers for Disease Control and Prevention. 2011.
  8. ^ "Code of Federal Regulations". U.S. Food and Drug Administration. 2009.