Vuk Krnjević

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Vuk Krnjević
Rođenje (1935-05-06) 6. maj 1935.
Sarajevo, Kraljevina Jugoslavija
Smrt25. januar 2018(2018-01-25) (82 godine)
Zanimanjepjesnik, književni kritičar, esejist, filmski scenarist
ObrazovanjeFilozofski fakultet u Sarajevu
NagradeNagrada Društva pisaca Bosne i Hercegovine, Nagrada SANU, Povelja za životno djelo Udruženja književnika Srbije, Nagrada SANU iz Fonda Branko Ćopić

Vuk Krnjević, rođen 6. maja 1935. godine u Sarajevu, bio je bosanskohercegovački, srpski i jugoslavenski pjesnik, književni kritičar, esejist i filmski scenarist.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Maturirao je 1953. godine u sarajevskoj gimnaziji. U Beogradu upisuje fakultet, a 1961. godine diplomirao je na grupi za južnoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Postdiplomske studije iz dramaturgije pohađao na Humboltovom univerzitetu u Berlinu.

Nakon što je sa 16 godina ostao bez oca, očinsku figuru u njegovom životu je zauzeo Ivo Andrić koji mu je pomagao sa savjetima i sa kojim je provodio mnogo vremena i pričao o književnosti. U Sarajevu je objavio knjigu pjesama Dva brata uboga, za koju mu je Meša Selimović, kao predsjednik žirija, dodijelio nagradu Udruženja književnika BiH. Meša Selimović mu je, kao glavni urednik Svjetlosti, omogućio da sastavi antologiju pripovjedača iz Bosne i Hercegovine, u dva toma, koja je prevedena na više jezika.[1][2]

Petnaestak godina se veoma uspješno bavio književnom kritikom. Deset godina bio je književni kritičar Politike, a četiri Borbe. Za kritiku je dobio uglednu nagradu Milan Bogdanović. Radio je kao filmski dramaturg Zastava filma, Radio je kao urednik na Radio-televiziji Beograd od 1963. do 1980., i kao urednik u beogradskoj izdavačkoj kući Prosveta. Bio je urednik časopisa Književna tribina, Danas, Odjek, Književne novine i Književna reč. Od 1977-2004. godine, je bio glavni i odgovorni urednik časopisa Književnost. Bavio se i priređivanjem, te je priredio Izabrana djela Zvonimira Šubića 1969. godine i Kritički radove Milana Bogdanovića 1979. godine.[3] Uradio je scenarij za film Gazija 1981. godine, koji je snimljen prema motivima priče Ive Andrića "Put Alije Đerzeleza". Scenario je radio i za filmove Žena na kamenu, Maramica za vojnika, Gde vam je savest, Kažnjenik u uniformi, Jednog dana ljubav i druge.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Zbirke pjesama i knjige kritika, eseja i studija:

  • Zaboravljanje kućnog reda 1957. godine
  • Dva brata uboga 1960. godine
  • Pejzaži mrtvih 1962. godine
  • Priviđenja gospodina Proteja 1964. godine
  • Naricanja 1966. godine
  • Berlinske balade 1968. godine
  • Živa rana 1970. godine
  • Pjesme 1954-1964. 1970. godine
  • Kritički dijalozi 1976. godine
  • Pristupi 1980. godine
  • Bumerang 1983. godine
  • Ustuk 1985. godine
  • Put putuje 1986. godine
  • Smrtopis 1987. godine
  • Stećak nebeski 1990. godine
  • Karakazan 1997. godine
  • Vjetrena vrata 1998. godine
  • Istočnik berlinski 1999. godine
  • Sadevo 2003. godine
  • Istočnik zahumski 2005. godine
  • Istočnik sarejevski 2004. godine
  • Zapretani hram 2005. godine
  • Knjiga o Sarajevu 2006. godine
  • Beogradski smrtopis 2006. godine
  • Jadi starog Vertera 2008. godine
  • Isidorine opomene 2008. godine
  • More nedodirljivo 2011. godine
  • Živopis 2013. godine
  • Vrata vjetrena 2015. godine
  • Zaklon 2017. godine

Antologije:

  • Pripovjedači iz Bosne i Hercegovine I-II 1960. godine
  • Posleratni srpski pesnici (sa Svetom Lukić) 1970. godine
  • Med resičnostjo in snom 1984. godine
  • Među javom i međ snom: Antologija srpske poezije XX veka 1985. godine

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Krnjević, Vuk; Živopis, Svet knjige Beograd, 2013.
  2. ^ "Riznica srpska: Krnjević Vuk". riznicasrpska.net. Pristupljeno 27. 8. 2017.[mrtav link]
  3. ^ "Krnjević Vuk". enciklopedija.hr. Pristupljeno 27. 8. 2017.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]