Ovaj članak je bio izabran za odabrani članak mjeseca.

Sarajevo

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Za druga značenja, pogledajte Sarajevo (čvor).
Koordinate: 43°52′N 18°25′E / 43.867°S 18.417°I / 43.867; 18.417
Sarajevo
Grad
Panorama Sarajeva, Latinska ćuprija, Sebilj, Careva džamija, Katedrala Srca Isusova, Saborna crkva
Flag of Sarajevo.svg
Zastava
Coat of arms of Sarajevo.svg
Grb
Službeni naziv: Grad Sarajevo
Nadimak: Jerusalem Evrope,[1] Jerusalem Balkana[2]
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet Federacija BiH
Kanton Flag of Sarajevo Canton.svg Kanton Sarajevo
Općina Centar
Stari Grad
Novo Sarajevo
Novi Grad
Nadmorska visina 518 m
Koordinate 43°52′N 18°25′E / 43.867°S 18.417°I / 43.867; 18.417
Stanovništvo
 - Naselje 275.524 (2013)
Gustoća
 - Naselje 1.944 /km2 
Gradonačelnik Abdulah Skaka[3] (SDA)
Vremenska zona Srednjoevropsko vrijeme
Poštanski broj 71000
Pozivni broj (+387) 33
Sarajevo u BiH
Veb-sajt: Grad Sarajevo

Sarajevo je glavni i najveći grad Bosne i Hercegovine, njena metropola[4] i njen najveći urbani, kulturni, ekonomski i prometni centar, glavni grad Federacije Bosne i Hercegovine i sjedište Kantona Sarajevo. Prema popisu stanovništva iz 1991. grad je po tadašnjoj strukturi sa deset općina imao 527.049, a po popisu stanovništva iz 2013. i trenutnoj teritorijalnoj podjeli sa četiri općine 275.524. Nalazi se u središnjem dijelu jugoistočne Evrope i Balkana. Kroz grad protiče rijeka Miljacka, a u neposrednoj blizini grada u općini Ilidža je i izvorište rijeke Bosne, izletištem Vrelom Bosne. Oko grada nalaze se planine: Jahorina, Bjelašnica, Igman, Treskavica i Trebević.

Sarajevo je vodeći politički, društveni i kulturni centar u Bosni i Hercegovini i istaknuti kulturni centar na Balkanu. Grad je poznat po svojoj tradicionalnoj kulturnoj i religijskoj raznolikosti, sa pripadnicima islama, pravoslavlja, judaizma i katolicizma koji tu egzistiraju stoljećima. Zbog svoje duge i bogate historije, vjerskih i kulturnih raznolikosti, Sarajevo se ponekad naziva Jerusalem Evrope ili Jerusalem Balkana. To je jedan od evropskih gradova, koji ima džamiju, katoličku crkvu, pravoslavnu crkvu i sinagogu u neposrednoj blizini.2011. Sarajevo je nominovano za Evropski glavni grad kulture 2014. a 2019. u njemu bi se trebao održati Evropski olimpijski festival mladih.[5][6]

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Sarajevo je historijsko ime grada, koje po jednoj od teorija potiče od kovanice Saray Ovası što znači Dvor i polje oko dvora. Sarajevo se ponekad naziva Šeher (tur. şehir; per. شهر šahr), imenom koje je gradu dao njegov osnivač Isa-beg Ishaković. Zbog svog orijentalnog izgleda nazivano je i imenom Damask sjevera, a Jevreji Sefardi su ga nazvali Mali Jerusalem. Abdulah Škaljić, autor riječnika "Turcizmi u srpsko-hrvatskom jeziku", u istoj knjizi navodi sljedeće:

...Složenica je nastala po uzoru na složenice Smederevo, Kraljevo, Popovo, Mirijevo, Trnovo (složenica) itd. Turski naziv za Sarajevo je "Saray-Bosna", ali se u jednoj od najstarijih bosanskih vakufnama, u vakufnami Mustaj-bega Skenderpašića iz 1517. g. (čiji je original i prevod objavio Dr Hazim Šabanović u POF-u II-IV, 1953, str.403) Sarajevo naziva i "Saray-ovasi", doslovce: "Sarajevsko polje". Iako sam ranije zastupao da je Sarajevo nastalo od tur. "Saray-ovasi", došao sam do zaključka da je ispravnije tumačenje koje sam gore naveo".[7]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Geografija Sarajeva
Sarajevo topographic map.svg
Pogled na Sarajevo sa Hrida

Sarajevo se nalazi u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine i zaprema površinu od 141,5 km2. Centralni dijelovi grada smješteni su u kompozitnoj Sarajevskoj kotlini, koja se pruža od istoka prema zapadu i završava u Sarajevskom polju, okruženo planinama Bjelašnicom i Igmanom na jugozapadu, Trebevićem na jugoistoku, te srednjim planinama i međudolinskim rtovima na sjeveru i sjeverozapadu. Najstariji dijelovi grada (Vratnik, Bistrik, Hrid, Kovači, Alifakovac) su na padinama okolnih bregova. Prosječna nadmorska visina Sarajevskog polja je 500  m. Najzapadnija tačka polja je na 180 16' istočne geografske dužine. Krajnja istočna tačka je na 180 27' istočne geografske dužine, najsjevernija je 430 53’ sjeverne geografske širine, a najjužnija je na 430 47' sjeverne geografske širine [8].

Panorama[uredi | uredi izvor]

Panorama Sarajeva
Panorama Sarajeva

Klima[uredi | uredi izvor]

Sarajevo se nalazi u području umjerene kontinentalne klime, sa uticajem kontinentalne klime sa sjevera i mediteranske sa juga. Prosječna godišnja temperatura zraka iznosi 9,5°C, a prosječna količina padavina je oko 919 l/ mm. Najhladniji period tokom godine je januar sa prosječnih -1,3 °C i jedini je mjesec sa negativnom srednjom vrijednošću temperature zraka.[9] Juli je najtopliji sa prosječnom vrijednošću temperature zraka od 19,1 °C. Najekstremnije temperature zraka zabilježene u Sarajevu su -26,4 °C (zabilježena 4. januara 1942. godine) i 40.0 °C (19. augusta 1946).[9]

Najviše sunčanih sati je tokom augusta sa prosječnih 270 sunčanih sati dok godišnji prosjek iznosi 1830 sunčanih sati po čemu se Sarajevo svrstava u srednje sunčane gradove.[9] Nasuprot tome, stepen oblačnosti u prosjeku godišnje iznosi 59% a najizraženija je tokom decembra kada je oblačnost u prosjeku iznosi 75%.[9]

JanFebMarAprMajJunJulAugSepOktNovDec
Prosječna temperatura (°C)−0,51,45,710,014,817,719,719,715,311,05,40,9Ø10,1
Najviša prosječna temperatura (°C)3,76,010,915,621,424,527,027,222,017,09,74,2Ø15,8
Najniža prosječna temperatura (°C)−3,3−2,51,14,89,011,913,713,710,06,41,9−1,8Ø5,4
Padavine (mm)686470777290726691868586Σ927
Broj kišnih dana81013171716141315131211Σ159
Prosječna vlažnost zraka (%)797468676870696975777681Ø72,8
Temperatura u °C • padavine u mmDijagram:
Temperatura
3,7
−3,3
6,0
−2,5
10,9
1,1
15,6
4,8
21,4
9,0
24,5
11,9
27,0
13,7
27,2
13,7
22,0
10,0
17,0
6,4
9,7
1,9
4,2
−1,8
janfebmaraprmajjunjulaugsepoktnovdec
Padavine
68
64
70
77
72
90
72
66
91
86
85
86
janfebmaraprmajjunjulaugsepoktnovdec
Izvor: Pogoda.ru.net[10] i NOAA (sun, 1961–1990)[11]

Geologija[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Rijeke[uredi | uredi izvor]

Rijeka Miljacka

Miljacka je rijeka, koja najvećim dijelom protiče kroz Sarajevo od istoka prema zapadu. Duga je 35,9 kilometera. Nastaje od nekoliko vrela u podnožju planina Romanije i Jahorine. Paljanska Miljacka (12,9 km) izvire na Palama. Mokranjska Miljacka izvire u Kadinom Selu. Nekoliko kilometera istočno od Sarajeva u selu Dovlići, ove dvije pritoke se spajaju u Miljacku. Dalje Miljacka teče na zapad kroz Sarajevo, odakle nastavlja svoj put prema rijeci Bosni u koju se ulijeva.

U zapadnom dijelu Sarajevskog polja, na području općine Ilidža, izvire jedna od najvećih rijeka u Bosni i Hercegovini, Bosna, koja nastaje od tridesetak manjih izvora u podnožju planine Igman, stvarajući park prirode - Vrelo Bosne.

Pored rijeka Bosne, Željeznice i Miljacke, ostali veći stalni vodotoci su: Zujevina, Ljubina, Misoča, Stavnja, Tilava, Dobrinja, Bijela rijeka, Crna rijeka, Mošćanica, Vogošćanska rijeka i dr.[12]

Vodopad Skakavac, visok 98 metara, se nalazi 12 km od centra.

Brežuljci, brda i planine[uredi | uredi izvor]

Centar grada Sarajeva leži na nadmorskoj visini od 511  metara iznad površine mora. Najnižu nadmorsku visinu u sarajevskoj kotlini ima općina Ilidža sa 498 m, dok viši dijelovi grada i prigradska naselja na padinama okolnih brda: Grdonj i Hum na sjeveru, Borija na istoku i padine Trebevića na jugu, leže na prosječnoj nadmorskoj visini od 900  metara. Grad okružuju šumoviti obronci olimpijskih planina jedinstvene ljepote, čiji vrhovi prelaze 2000  metara: Treskavica (2088  m), Bjelašnica (2067  m), Jahorina (1916  m), Igman (1502  m) i Trebević (1629 m). Obronci obližnjih planina bogati su šumom. Crnogorica: jela, smrča, ariš i bor i bjelogorica: breza, topola i lijeska. 1939. godine botaničar K. Maly osnovao je Botanički vrt na Trebeviću, koji je u drugom svjetskom ratu u potpunosti uništen. 1948. godine na visini od 1530 m zasađen je rasadnik, botanički arboretum Šumarskog fakulteta. Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini 1992-95. šumski fond je najvećim dijelom uništen.

Historija[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Historija Sarajeva
Stećak, Zemaljski muzej Sarajevo

Antičko doba[uredi | uredi izvor]

Historija prvih ljudskih naselja na području Sarajeva seže do mlađeg kamenog doba. Nakon perioda neolita, ilirske i rimske vladavine, u 7. stoljeću ovdje se naseljavaju Slaveni. U povelji iz 13. stoljeća područje Sarajeva je bilo dio župe Vrhbosna. O ovom vremenu svjedoče nadgrobni spomenici jedinstveni u svijetu - stećci. Nedaleko od Sarajeva, u selu Hreša pronađeno je 30 stećaka. Najljepši krase vrt Zemaljskog muzeja u Sarajevu.

Srednji vijek[uredi | uredi izvor]

Baščaršija
Sarajevo oko 1900. godine
Prvi tramvaj u Evropi, u Sarajevu, 1885. godine.

Dolaskom Turaka 1435. i padom utvrde Hodidjed, na obalama Miljacke nastaju naselja iz kojih će se kasnije oformiti Sarajevo. Osnivačem Sarajeva smatra se Isa-beg Ishaković, koji je 1462. izdao odredbu o formiranju grada, na lijevoj obali Miljacke sagradio Carevu džamiju, prvu džamiju na ovom području; gradi saraj, most, tekiju, hamam, mekteb i medresu, te nekoliko hanova[13] 1507. grad se prvi put pominje svojim današnjim imenom (ime od Saraj-ovasi, polje oko dvora). Intenzivni razvoj zanatstva i trgovine brzo su od Sarajeva stvorili bogat grad, raskrsnicu religija i kultura, trgovačkih puteva i putnika. U 16. vijeku to je bio jedan od najbogatijih gradova u ovom dijelu Evrope, kada su izgrađene i neke kapitalne građevine koje i danas predstavljaju bisere arhitekture i civilizacije tog doba. Tada je u Sarajevu, kao zadužbina vezira Gazi Husrev-bega otvorena i Visoka škola Kuršumli-medresa, koja je podsjećala na univerzitete u drugim velikim gradovima Evrope. 1531. izgrađena Gazihusrev-begova džamija najpoznatija je građevina starog Sarajeva i jedan od najvećih sakralnih spomenika islamske arhitekture na Balkanu. Iz ovog vremena su Imaret, bezistani i hamami. Tih godina je izgrađena i Stara pravoslavna crkva.[14] „Zlatno doba“ prekinut će požar 1697., kada je austrijski princ Eugen von Savoyen sa samo 8500 vojnika ušao u grad i do temelja ga zapalio. Od 1850. je Sarajevo glavni grad Bosne, provincije Osmanlijskog carstva. U grad se doseljavaju Jevreji Sefardi, poslije izgona iz Španije, grade sinagoge, a istovremeno nastaju pravoslavne, katoličke i evangelističke crkve i Katedrala Srca Isusova.

Moderno doba[uredi | uredi izvor]

Latin (Princip) Bridge on Miljacka River2.jpg
Pogled na Štrosmajerovu ulicu

1878. dolaskom Austro-Ugarske uprave na ove prostore, Sarajevo je upravni centar Kondominiuma. Uz svoj dotad orijentalni, dobija i evropski izgled. Austro-ugarski period je vrijeme snažnog prodiranja srednjoevropske kulture, načina privređivanja, običaja i drugih civilizacijskih vrijednosti. Grad dobija savremene fabrike, a brojne škole zapadnog tipa i kulturne institucije obogaćuju glavni grad Bosne i Hercegovine. U ovo se vrijeme grade Zemaljski muzej, gradska Vijećnica, Gimnazija, sud, zgrada Narodnog pozorišta, pošta, bolnica, tržnica, banke, vile na Marijin dvoru i dr. Gradi se uskotračna pruga prema sjeveru, jugu i istoku. Pod velom evropeizacije, austrougarski carski činovnici i vojnici crpe dotad malo korištena privredna i prirodna bogatstva Bosne.

28. juna 1914. godine, pripadnik Mlade Bosne, Gavrilo Princip je u Sarajevu izvršio atentat na austrijskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda, što je poslužilo kao povod Austrougarskoj Monarhiji da napadne Kraljevinu Srbiju, čime je otpočeo Prvi svjetski rat. Poslije Prvog svjetskog rata, grad ulazi u sastav jugoslavenskih državnih zajednica: Države SHS, a potom i Kraljevine Jugoslavije. Arhitektonska slika grada ostaje gotovo nepromijenjena, industrija nazaduje, društvena nezadovoljstva radnika rastu i Sarajevo, kao grad, između dva svjetska rata, uglavnom stagnira i privredno i ekonomski nazaduje. Letargiju u koju je grad zapao prekidaju protesti i štrajkovi radnika i napredne sarajevske inteligencije.

Drugi svjetski rat[uredi | uredi izvor]

Za vrijeme Drugog svjetskog rata od 1941-45. grad je pripadao Nezavisnoj državi Hrvatskoj, gdje je bio upravno središte Velike župe Vrhbosna. U Sarajevu je u progonima Ustaša, pobijena većina židovskog stanovništva, a na Vracama je strijeljeno oko 11.000 Srba, Židova, bosanskohercegovačkih komunista i protivnika ustaškog režima.

Jugoslavija[uredi | uredi izvor]

Nakon kraja rata 1945. Sarajevo postaje upravni, kulturni i ekonomski centar SR Bosne i Hercegovine, jedne od šest republika SFR Jugoslavije. U gradu se razvija industrija, ekonomija, a školstvo i kultura čine ga glavnim gradom. Osniva se Univerzitet, Akademija nauka i umjetnosti, brojni muzeji i galerije, naučne institucije, radio-televizija. Broj stanovnika grada raste na više od 500.000. Međunarodni olimpijski odbor povjerava Sarajevu organizaciju XIV Zimskih olimpijskih igara, koje su održane 1984.

Rat u Bosni i Hercegovini[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Opsada Sarajeva
Pogled na grad i ruševine nastale tokom rata

Društvene i političke promjene u tadašnjoj Jugoslaviji dovele su do prvih općih izbora 1990. na kojima je izabrano Predsjedništvo SR BiH. Predsjednik Predsjedništva Socijalističke republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, raspisao je građanski referendum o samostalnosti SR BiH. To je dovelo do stvaranja Republike Bosne i Hercegovine. Neslaganjem vojnog vrha JNA i četveročlanog Predsjedništva SFRJ s većinskom odlukom naroda SR BiH, dolazi do izbijanja međunacionalnih sukoba, stvaranja nacionalnih paravojnih formacija i rata u Bosni i Hercegovini, a posebno na njen glavni grad, Sarajevo. Grad Sarajevo, bio je pod fizičkom blokadom 3,5 godine, u neprestanim vojnim akcijama pretrpio je ogromna materijalna razaranja i brojne ljudske gubitke. Snajperskom i artiljerijskom vatrom Vojske Republike Srpske i srpski paramiliternih jedinica ubijeno je 10.615 ljudi, među kojima je bilo 1.601 dijete, a skoro 50.000 stanovnika Sarajeva bilo je ranjeno. Spaljena je gradska Vijećnica u kojoj je bila smještena Narodna i Univerzitetska biblioteka, a mnogi kulturno-historijski, stambeni i vjerski objekti u gradu su oštećeni.

Grb i zastava[uredi | uredi izvor]

Grad Sarajevo od 2000. godine ima svoju novu zastavu i novi grb. Na glavi štita su elementi tipičnih krovova, koji simboliziraju i brda u zelenoj boji. Ispod su nazubljene gradske zidine s dvije otvorene kapije u crnoj boji na bijeloj pozadini, koje simboliziraju Grad. U dnu grba je dolina, kroz koju teče rijeka u plavoj boji, koju premošćuje bijeli most. Okvir grba je zlatno-žut.[15]

Politika[uredi | uredi izvor]

Položaj grada (narandžasto) unutar kantona Sarajevo

Glavni grad[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Gradska uprava[uredi | uredi izvor]

Gradsko vijeće Sarajeva 2012.
  SDP BiH (8)
  SDA (6)
  SBB (4)
  SDU (3)
  SBiH (2)
  BOSS (1)

Čelna tijela vlasti u Gradu Sarajevo su gradonačelnik, koji upravlja radom Gradskih službi, te Gradsko vijeće Sarajeva koje ima 28 članova. Upravu grada sačinjavaju: kabinet gradonačelnika, dva zamjenika gradonačelnika, sekretar gradske uprave, savjetnici gradonačelnika, Pravobranilac Grada Sarajeva i sedam gradskih službi za pitanja opće uprave, komunalne poslova, lokalno poslovanje i razvoj grada, urbano planiranje i stambene poslove, obrazovanje, kulturu i sport, Zavod za informatiku i telematiku, Gradski savjet i stručni kolegij gradonačelnika.[16]

Abdulah Skaka, gradonačelnik od 2016. godine

Administrativna podjela grada[uredi | uredi izvor]

Gradske općine[uredi | uredi izvor]

Teritorijalna podjela do 1995.[uredi | uredi izvor]

Do rata 1992-95. Grad Sarajevo je činilo šest gradskih općina: Centar, Ilidža, Novi Grad, Novo Sarajevo, Stari Grad i Vogošća, te prigradske općine: Hadžići, Ilijaš, Pale i Trnovo. Nakon rata Grad Sarajevo dobija status jedinice lokalne samouprave i ulazi u sastav entiteta Federacija BiH. Obuhvatilo je općine Centar, Hadžići, Ilidža, Ilijaš, Novi Grad, Novo Sarajevo, Stari Grad i federalni dio općine Trnovo.

Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i reintengracije pojedinih naselja, nastaje Kanton Sarajevo, unutar kog se formira Grad Sarajevo od četiri općine.

Teritorijalna podjela od 1995.[uredi | uredi izvor]

Grad Sarajevo se sastoji od četiri gradske općine: Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i Novi Grad, a zajedno sa susjednim općinama čini Kanton Sarajevo, koji je u sastavu Federacije Bosne i Hercegovine. Od dijelova predratnih općina Novi Grad, Novo Sarajevo, Stari Grad, Trnovo, Pale i cijelog teritorija općine Sokolac 1993., te naselja Kasindo, Lukavica, Hreša itd.[17] formiran je Grad Istočno Sarajevo, koji je pripao entitetu Republika Srpska. Istočno Sarajevo se do odluke Ustavnog suda o neustavnosti naziva zvalo Srpsko Sarajevo. Zvanično Istočno Sarajevo čine: Istočni Stari Grad, Istočna Ilidža, Istočno Novo Sarajevo, Pale, Trnovo RS i Sokolac.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Demografija Sarajeva

Broj stanovnika u Sarajevu se vidljivo povećava; 1910. godine Sarajevo je imalo 57.040 stanovnika, 1931. godine 78.180, a 1961. 143.120 stanovnika, naprema 401.118 stanovnika u decembru 2002. godine.

Etnicitet[uredi | uredi izvor]

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 2013. godine, Grad Sarajevo (područje 4 gradske općine na površini od 141,5 km2: Novo Sarajevo, Novi Grad, Stari Grad i Centar) imao je 275.524 stanovnika.[18]

Etnička struktura Sarajeva 2013. god.
Etnička grupa Broj stanovnika
Bošnjaci
  
222.457 (81%)
Srbi
  
10.422 (4%)
Hrvati
  
13.604 (5%)
Ostali i nep.
  
56.470 (10%)

Po popisu stanovništva iz 1991. godine, Grad Sarajevo (područje svih deset općina prema teritorijalnoj podjeli do 1995. godine) imao je 527.049 stanovnika.[19]

Naseljeno mjesto Sarajevo, imalo je po istom popisu 416.497 stanovnika. Ostalih 110.552 stanovnika živjelo je u 335 naseljenih mjesta, u 10 općina.

Religija[uredi | uredi izvor]

Većina stanovnika su muslimani, a sama konfesionalna slika Sarajeva je jedinstvena u Evropi, zbog njene raznolikosti grad se nerijetko poredi sa Jerusalemom. Sarajevo je sjedište Reisul-uleme, poglavara Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, sjedište Dabrobosanske mitropolije Srpske pravoslavne crkve, te sjedište Vrhbosanske nadbiskupije rimokatoličke crkve u Bosni i Hercegovini.

Urbanu sliku grada krase brojni sakralni objekti četiri svjetske konfesije: džamije iz osmanlijskog perioda, pravoslavne, katoličke i evangelističke crkve, sinagoga i drugi kulturno-historijski spomenici, koji se nalaze u samom centru grada Sarajeva, udaljeni tek stotinjak metara jedni od drugih.

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Begova džamija 1900. godine
Svrzina kuća
Latinska ćuprija
Muzički paviljon
UNITIC tornjevi
Sarajevska sahat-kula
BBI Centar
Sarajevo City Center
Holiday Inn, Sarajevo, 1983, arhitekta Ivan Štraus. Karakteristična boja i lokacija je objekat hotela učinila prepoznatljivim

Sarajevo se može pohvaliti dobro očuvanim starim trgovačkim dijelom grada, Baščaršijom, koja je nastala u periodu osmanlijske vladavine u Bosni i Hercegovini. Ovaj dio grada obiluje jedinstvenim arhitektonskim ostvarenjima osmanlijske gradske arhitekture, među kojima su brojne potkupolne džamije, te tradicionalne forme orijentalne arhitekture poput: konaka, hanova i bezistana.

Ratna uništavanja,[20] kao i rekonstrukcija, brojnih uništenih kulturnih i vjerskih objekata, kao što su Gazi Husrev-begova biblioteka, Nacionalna i univerzitetska biblioteka, Orijentalni institut i Muzej olimpijskih igara 1984, doveli su do donošenja zakona o zaštiti kulture i kulturnih institucija.

Osmanlijski period[uredi | uredi izvor]

Austro-ugarski period[uredi | uredi izvor]

Moderni period[uredi | uredi izvor]

Nacionalni spomenici[uredi | uredi izvor]

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, odabrala je 102 spomenika, građevine i komplekse građevina u Sarajevu za Nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine.[21] Na privremenoj listi Komisije, nalazi se još 21 spomenik, čije će proglašenje uslijediti.[22]

Građevine[uredi | uredi izvor]

Mostovi[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Mostovi u Sarajevu

Doline sarajevskih rijeka su predstavljale osnovu komunikacije i kretanja, koja povezuje istok i zapad kroz središte Balkana, već za Ilire i njihivo pleme Desitijata u bronzanom dobu, te Rimljane, koji ovdje grade ceste, koje povezuju Naronu s Podrinjem i Podunavljem. U srednjem vijeku to je dio bosanskog druma, koji je iz Srednje Evrope i sa Jadrana išao kroz Hrvatsku, Bosnu i Srbiju do Carigrada, čime tadašnja Vrhbosna postaje centrom domaće i strane trgovine. Iz doba osmanlijske vlasti potiču najstariji mostovi u Sarajevu: stari Rimski most, nedaleko od Sarajeva, Kozija ćuprija, Šeher-Ćehajina ćuprija i Careva ćuprija u starom dijelu grada.

Obale Miljacke premošćuju i noviji mostovi iz doba Austro-Ugarske uprave: Ajfelov most, Čobanija (most) ili Ćumurija most, kao i savremeni mostovi: Most Skenderija, Most Suade i Olge, Most malezijsko-bosanskohercegovačkog prijateljstva i dr. Neki od sarajevskih mostova su isključivo pješački.

Trgovi i ulice[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Vjerski objekti[uredi | uredi izvor]

Mezarja/Groblja[uredi | uredi izvor]

Najstarije nekropole crkve bosanske, bogumilske, pravoslavne i katoličke i islamska mezarja razasuta su gradom. Stećci, monumentalni kameni blokovi i jedinstveni nadgrobni spomenici iz srednjevjekovnog perioda mogu se naći nedaleko od Sarajeva u selu Šabići kod Trnova i selima Dolovi i Lukomir na obroncima Bjelašnice.

Gradsko groblje Bare je sa 33 ha površine, jedno od većih u Europi, a po konfiguraciji terena i položaju jedno je od interesantnijih i ljepših grobalja na Balkanu. Na groblju „Bare“ su grobljanske površine za pripadnike svih religija: muslimane, pravoslavne, katolike, judaiste, evangeliste, adventiste, starokatolike, kao i ateiste.

Novo gradsko groblje Vlakovo je izgrađeno u septembru 1985. godine nedaleko od Sarajeva, u vrijeme kada je groblje „Bare“ bilo gotovo popunjeno. Groblje se proteže na 25 ha, na kome se obavlja najveći broj sahrana.

Stadion je zbog svog nastanka groblje jedinstveno u svijetu. Životnom nuždom, za vrijeme opsade Sarajeva, 1992–95. godine kada su, usljed svakodnevnih artiljerijskih i snajperskih napada na grad sa okolnih brda, mnoga groblja bila nedostupna, a broj civilnih žrtava rastao, jedan nogometni stadion pretvoren je u groblje.[23]

Neobično lijepa su stara groblja Alifakovac i Jevrejsko groblje.

Kultura[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Kultura u Sarajevu

Opere i pozorišta[uredi | uredi izvor]

Prve klasične, pozorišne predstave u gradu održavale su se u Despića kući, pa se ovaj objekat može smatrati pretečom savremenog pozorišta u Sarajevu.[24] Danas je tu smješten Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti.[25] Narodno pozorište, osnovano 1921. kao dramski teatar, je najstariji bosanskohercegovački profesionalni teatar. Jedan od prvih direktora Narodnog pozorišta Sarajevo bio je Branislav Nušić. Od 1946. Narodno pozorište dobija i muzičke segmente djelovanja: operu i balet. Kao jedini operski i baletni teatar u državi, centralno je mjesto razvoja scenske umjetnosti u Bosni i Hercegovini.

Veliki broj glumaca, režisera, scenografa, kostimografa, koreografa, dirigenata, baletnih i opernih umjetnika, sticali su slavu na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo, kao što je Ljiljana Molnar-Talajić, svjetski priznata primadona, koja je ponijela slavu sarajevskog i bosanskohercegovačkog teatra i na pozornicama najznačajnijih svjetskih teatara.

Narodno pozorište Sarajevo ima 225 zaposlenih, a svoju djelatnost ostavaruje u matičnoj kući na Obali Kulina bana[26] , kao i u zgradi Terezija, gdje se nalaze radionički prostor i produkcija scenografije. Narodno pozorište Sarajevo član je Nove evropske teatarske asocijacije.

Kamerni teatar 55 počeo je sa radom 7. marta 1955. godine. Njegov osnivač bio je Jurislav Korenić (1914-1974). Teatar je, na tragu novih teatarskih stremljenja u tadašnjoj Evropi, bio novost na ovim prostorima i primjer kojeg su slijedili brojni teatri. Prezentira novi vid dramaturgije, ”dramu apsurda” ili “anti dramu” ili “novu dramu”. Izvode se tekstovi Becketta, Jarryja, Geneta, Ionesca, Schwartza, Čehova… i drugih autora, čija poetika u modernom teatru proizlazi iz “apsurdnog osjećanja života”. Karakterizira ga pozornica “ring”, okružena gledalištem, umjesto frontalnog tipa scene, s nepremostivom “rampom”, s intimnijom, prirodnijom i iskrenijom glumačkom igrom.[27]

Pozorište mladih[28] nastalo je 1977. godine udruživanjem dva pozorista: Pionirskog pozorišta i Pozorista lutaka, sa dvije samostalne scene, Lutkarskom i Dramskom. Oba teatra osnovana su 1950. godine. Prvih desetak godina postojanja Pionirsko pozoriste nema svog ansambla, pa po projektu angažuje glumce iz drugih teatara i "glumce" djecu, od koji su neki i danas poznati i priznati umjetnici. Pozorište lutaka u tom periodu njeguje marionetu kao osnovni izraz. Njime rukovodi Adolf Pomezni.

Pionirsko pozorište 60-tih godina formira svoj profesionalni ansambl, mijenja naziv u Pozorište za mlade, i počinje sa postavljanjem sve ambicioznijih projekata, koji nisu namijenjeni samo najmlađim, nego pretenduju animiranju što širih grupacija mladih.

Na čelo Pozorišta lutaka dolazi pozorišni mag Jurislav Korenić i njegovim dolaskom nastaje novi period u razvoju teatra, što se ogleda u različitim lutkarskim tehnikama koje se primjenjuju, kao i u samom istraživanju mogućnosti daljeg razvoja lutkarstva uopće.

Igraju se relevantna djela domaćih i svjetskih autora: J. Skupa i K. Venig: "Srećko među bubama", J. Vandot i V. Rabadan: "Kekec", zatim "Pinokio", D. Bibanovića, "Alisa u zemlji čuda", L. Paljetka, "Palčić Dugonja", G. Simića, "Pepeljuga", D. Todorovića, na Lutkarskoj, a Shakespeareove "Bura" i "Komedija zabuna", Aristofanove "Ptice", Homerova "Odiseja", Jarryjev "Kralj Ibi", Držićeva "Novela od Stanca", Ionescov "Kralj umire", Kurićeva "Ljepotica i zvijer". Lukićeve "I opet Nušić" i "Bašeskija, san o Sarajevu", i mnoge druge na Dramskoj sceni.

U saradnji s domaćim i stranim režiserima, uz zajednički angažman MESS-a i glumaca u Sarajevu, u Pozorištu mladih tokom rata premijerno su izvedene brojne predstave: Beckettov "Čekajući Godoa", Euripidesov "Alkestis", Schumanov "Cirkus Veliko stopalo", Jarryjev "Okovani Ibi", Millerova "Hamlet mašina", G. Simić: "Bajka o Sarajevu", F. Furaković: "Abeceda"…, a po završetku rata pozorište nastavlja svoju djelatnost predstavama "Tri jezika", F. Hohlera, "Dijete školjke", R. Herfurtnera, "Kraj igre", S. Becketta, "Familija" (Zeko, Zeko), C. Serreaua, "Tajna dvorske lude", H. Akmadžića, "Makbet",W. Shakespearea, "Kad bi ovo bila predstava", A. Imširevića, "Spaseni za dlaku", T. Wildera, "Košmar o Bosni", N. Veličkovića i dr.

Sarajevski ratni teatar SARTR[29] utemeljen je 17. maja 1992. godine na inicijativu reditelja Dubravka Bibanovića i Gradimira Gojera, ing. Đorđa Mačkića i pisca Safeta Plakala, a okupio je glumce i saradnike iz tri profesionalna sarajevska teatra koja su, zbog agresije na Bosnu i Hercegovinu, morala obustaviti svoj rad. U augustu 1992. SARTR je konstituiran kao vojna jedinica pri Regionalnom štabu Oružanih snaga BiH Sarajevo, a 12. januara 1993. godine Odlukom Ratnog Predsjedništva Skupštine grada Sarajeva, kao javna ustanova iz oblasti kulture od posebnog interesa za odbranu grada. Odlukom Skupštine Kantona Sarajevo od 24. jula 1997. ulogu osnivača SARTR-a preuzeo je Kanton Sarajevo. Od 2003. Sarajevski ratni teatar SARTR je nosilac Šestoaprilske nagrade.

Njegov pokretač i redatelj, Safet Plakalo, opisuje SARTR kao "duhovno oružje protiv nadrealizma rata", zaokružujući njegov karakret u motu "teatrom protiv smrti". Unatoč ograničenim sredstvima, SARTR je danas uspješna profesionalna kuća s brojnim međunarodnim koprodukcijama, nastupima i nagradama.

Muzeji i galerije[uredi | uredi izvor]

Kao grad poznat po svojoj historiji i kulturi Sarajevo obiluje muzejima. Neki od njih su: Muzej Sarajeva, Ars Aevi muzej umjetnosti, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Historijski muzej Bosne i Hercegovine, Olimpijski muzej, Brusa bezistan, Muzej Sarajevo 1878.-1918., Muzej Jevreja BiH, Muzej ratnog djetinjstva, Muzej literature i teatralne umjetnosti Bosne i Hercegovine, Muzej "Alija Izetbegović" i Tunel spasa. Galerije Sarajeva su: Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, Collegium Artisticum, Mak, Roman Petrović, Novi hram, Atelje-zbirka Safet Zec, Galerija Mersada Berbera 'E&A', Paleta, Galerija Sveti Anto, Boris Smoje, Mala galerija, Galerija Kicoš i dr.

Festivali[uredi | uredi izvor]

Svake je godine Sarajevo domaćin niza kulturnih festivala međunarodnog karaktera, među kojima su najznačajniji: Sarajevski filmski festival (SFF) (pokrenut 1995. i najznačajniji filmski festival na Balkanu), Sarajevski jazz festival, ljetni kulturni festival Baščaršijske noći, teatarski festival novih produkcija MESS, Sarajevska zima i Svjetski televizijski festival orijentalne muzike.

Muzika[uredi | uredi izvor]

Sarajevska muzička scena ima dugu tradiciju a kao njena najplodonosniji era smatra se period između 1961. i 1991. U to doba osnivaju se popularni Indexi (1962), Ambasadori (1968), Bijelo dugme (1974) i mnoge druge grupe kao što su Teška industrija, SCH, Plavi orkestar, Zabranjeno pušenje, Merlin, Valentino, Bolero, Crvena jabuka i mnoge druge. Naravno, pored muzičkih grupa u Sarajevu su u tom periodu živjeli i djelovali mnogi pjevači i tekstopisci kao što su Jadranke Stojaković, Kemala Montena, Zdravko Čolić i dr. S razlogom se sarajevska muzička scena, pogotovo 70-tih i 80tih godina smatra kao najuspješnija scena tadašnje Jugoslavije. Nakon rata, irska rock grupa U2 je bila prva strana grupa koji je održala koncert u gradu.

Kulturne institucije[uredi | uredi izvor]

Uz nekoliko nacionalnih i gradskih pozorišnih kuća, muzeja i kulturnih institucija, Sarajevo je i važno mjesto na kulturnoj mapi ovog dijela evropskog kontinenta. Druge kulturne institucije uključuju Sarajevski kulturni centar, Sarajevsku biblioteku, Umjetničku galeriju BiH i Bošnjački institut.

Gastronomija[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Turizam i rekreacija[uredi | uredi izvor]

Svjetski poznat turistički vodič Lonely Planet svrstao je Sarajevo 2006. godine na 43. mjesto najljepših gradova svijeta,[30] a u decembru 2009. je Sarajevo izabrano među deset gradova koje vrijedi posjetiti u 2010. godini.[31]

Prema podacima iz 2013. godine Sarajevo je posjetilo 302.570 turista, što je za 17,9% više u odnosu na prethodnu godinu, sa ostvarenih 595.637 noćenja, što je za 18% više nego u 2012. godini.[32][33]

Prema anketi koju je sproveo sajt Booking.com a u kojoj je učestvovalo preko 50.000 putnika Sarajevo je uvršteno na 7. mjesto od 10 najpopularnijih svjetskih destinacija za kušanje lokalnih kulinarskih specijaliteta u 2018. godini.[34] Kao najpoželjniji grad je izabran malezijski grad Ipoh a na spisku su se našli uglavnom gradovi iz Azije a Sarajevo je uz peruansku Limu jedini glavni grad neke od država.

Sportski turizam uglavnom još uvijek koristi sportske objekte i terene sagrađene za potrebe Zimskih olimpijskih igara 1984. godine, posebno skijašta na obližnjim planinama Bjelašnica, Igman, Jahorina, Trebević i Treskavica. Primjeri popularnih destinacija Sarajeva i okoline su Vrelo Bosne, Begova džamija, Sarajevska katedrala i džamija Gazi Husrev-bega. Turizam u Sarajevu uglavnom se fokusiran na historijskom, vjerskom, kulturnom i segmentu zimskih sportova.

Parkovi i šetališta[uredi | uredi izvor]

U Sarajevu i periferiji nalazi se mnogo parkova, šetališta i izletišta. Popularna aktivnost građana Sarajeva je ulični šah, koji se obično igra na Trgu oslobođenja Alija Izetbegović. Veliki park je najveća zelena površina u centru grada u sklopu kojeg se nalazi i Spomen obilježje ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva. Park Hastahana je popularno mjesto za relaksaciju, također u gradu u naselju Marijin Dvor. Osim ovih parkova tu su i parkovi Betanija, Da Riva, Barice i dr. Od šetališta najpoznatije je Vilsonovo šetalište, koje se proteže uz desnu obalu Miljacke kao i šetalište u blizini Sarajeva, Velika aleja, koje povezuje Ilidžu sa vrelom Bosne.

Kozija ćuprija, u kanjonu Miljacka, istočno od Sarajeva također je popularna turistička destinacija.

Zahvaljujući konfiguraciji zemljišta u Sarajevu i njegovoj okolini nalaze se mjesta odakle se pruža izvrstan panoramski pogled na Sarajevo. Jedno od takvih mjesta je Avaz Twist Tower, restoran Park Prinčeva, Vidikovac (Trebević), žuta/bijela na Vratniku, kao i brojni krovovi visokih zgrada širom grada.

Sport[uredi | uredi izvor]

Vučko, maskota XIV Olimpijskih igara 1984. godine

Iako u Sarajevu egzistiraju mnoga sportska društva i klubovi od kojih su neku postigli i evropski vrijedne rezultate (KK Bosna prvak Evrope 1979) Sarajevo je u svijetu sporta najpoznatije kao mjesto održavanja XIV zimskih olimpijskih igara. Neki od olimpijskih objekata su porušeni u zadnjem ratu ali su i obnovljeni kao što je slučaj sa Olimpijskom dvoranom Zetra i Olimpijski stadion "Asim Ferhatović Hase".

Od sportova u Sarajevu je najpopularniji nogomet i klubovi Sarajevo i Željezničar koji igraju zapaženu ulogu ne samo u okviru bosanskohercegovačke Premijer lige Bosne i Hercegovine već su dobre rezultate postigli i za vrijeme bivše Jugoslavije, te su najtrofejniji klubovi u državi. Od nogometnih klubova tu su još i FK Olimpic i NK SAŠK Napredak.

Od ostalih popularnih sportova tu su još i košarka pri čemu se ističe klub KK Bosna, jedini košarkaški klub u državi koji je u muškoj konkurenciji osvojio titulu prvaka Evrope, višestruki osvajači prvenstva i kupa Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije. Rukomet, odbojka, tenis, plivanje, hokej na ledu, atletika i niz borilačkih sportova su ostali vidovi sportskog nadmetanja u kojem Sarajevo ima svoje predstavnike. Najtrofejniji klubovi u državi su i klub sjedeće odbojke “SPID“, višestruki prvaci BiH i šestostruki prvaci Evropi kao i klub Fantomi sa jednako vrijednim rezultatima na domaćem i međunarodnom nivou.

Šahovski klub Bosna je najtrofejniji šahovski klub u BiH. Od 80-tih godina klub ostvaruje zapažene rezultate pri čemu vrijedi istaći da je klub od 1990tih godina osvojio 4 titule prvaka Evrope po čemu je trenutno trećerangirani šahovski klub u Evropi. Osvajanjem četvrte titule prvaka 2002. godine jedno su vrijeme bili i najtrofejniji svjetski klub, ispred ruskog CSKA sa tri titule. Za klub je jedno vrijeme nastupao i Gari Kasparov, jedan od najboljih šahista u historiji.

Sportski klubovi[uredi | uredi izvor]

Sportski život se prvenstveno odvija kroz nekoliko sportskih društava od kojih su poznatiji: SD Sarajevo, SD Željezničar i USD Bosna, popularni studenti. Sportska društva imaju sekcije u više sportskih grana. Među velikim brojem sportskih kolektiva u gradu ističu se fudbalski klubovi Željezničar, Sarajevo i Olimpic, rukometni klubovi Željezničar i Bosna, muški košarkaški klubovi Bosna, evropski prvak 1979 i Spars. Osim klubova iz najpopularnijih sportova u Sarajevu egzistiraju i klubovi iz ostalih sportova kao što su: atletika, biciklizam, odbojka, šah, vaterpolo, klubovi iz različitih boriličkih sportova i dr.

Također postoji i Aeroklub Sarajevo osnovan 1946. godine.

Sportske manifestacije[uredi | uredi izvor]

Grad je bio domaćin Zimskih olimpijskih igara 1984. godine.

Privreda i infrastruktura[uredi | uredi izvor]

Privreda[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Privreda Sarajeva

Nakon socijalističkog perioda i godina rata, ekonomija Sarajeva je postala predmet rekonstrukcije i rehabilitacije.[35] Među brojnim ekonomskim znakovima, 1997. godine je otvorena Centralna banka Bosne i Hercegovine i 2002. je počela sa radom Sarajevska berza. Velika gradska baza proizvodnje, administracije i turizma, kombinirana sa velikim informalnim tržištem,[36] čini grad najvećim ekonomskim regionom Bosne i Hercegovine.

Iako je Sarajevo imalo razvijenu industriju tokom socijalističkog perioda, samo je nekolicini preduzeća izvršila uspješnu tranziciju na kapitalističku ekonomiju. Sarajevska industrija sada uključuje industriju duhanskih proizvoda, namještaja, automobila i komunikacijske opreme. Kompanije smještene u Sarajevu su B&H Airlines (prijašni Air Bosna), BH Telecom, Bosmalov gradski centar, Bosnalijek, Energopetrol, Fabrika duhana Sarajevo i Sarajevska pivara.

Sarajevo ima jaku turističku ponudu i Lonely Planet je gradu dao 43. mjesto na listi najposjećenijih gradova u svijetu u 2006. godini.[37] Sportski turizam koristi skijaške terene olimpijskih igara iz 1984, na obližnjim planinama Bjelašnici, Igmanu, Jahorini i Treskavici.

Prosječna neto plaća u prva četiri mjeseca 2014. godine iznosila je 1.039 KM[38] dok je prosjek neto plaća u Federaciji BiH u

istom periodu iznosio 836 KM.[39] Pored toga, Sarajevo bilježi i najnižu stopu nezapolsenosti te najveći broj preduzeća po glavi stanovnika u Federaciji BiH.[40] Ekonomski, Sarajevo je najrazvijeniji grad Bosne i Hercegovine.

Telekomunikacije i mediji[uredi | uredi izvor]

Internet[uredi | uredi izvor]

Internetska mreža u Sarajevu je prva u Bosni i Hercegovini po brzini, kvalitetu i veličini mreže.

Najveći internetski operateri su:

Kablovski internet:
ADSL:

Elektronski i printani mediji[uredi | uredi izvor]

Kao glavni i najveći grad Bosne i Hercegovine, Sarajevo je medijski centar u zemlji. Većina komunikacijskih i medijskih infrastruktura je uništena tokom rata, ali rekonstrukcija koju je vodio visoki predstavnik Bosne i Hercegovine je pomogla modernizaciji medija.[41] Internet je ponovo postao dostupan u gradu 1995.[42]

Bosanskohercegovačka televizija je državna TV stanica, jedna od tri u Bosni i Hercegovini. Drugi elektronski mediji u gradu su NRTV "Studio 99", NTV Hayat, Open Broadcast Network, TV Kantona Sarajevo i TV Alfa. Postoje nezavisne, privatne i institucionalne radio stanice, poput Radija M, RSG, eFM studentskog radija, Radija Sarajevo 202 (do prve polovine 2010.) i Radija BIR. Pored nabrojanih, u gradu egzistiraju i Radio Slobodna Evropa, kao i nekoliko američkih i zapadnoevropskih stanica.

Oslobođenje, osnovano 1943, su najstarije sarajevske dnevne novine i jedine koje su preživjele rat. Tiražem su ove novine iza Dnevnog Avaza, osnovanog 1995. i Jutarnjih novina.[43] U druge lokalne periodične novine spadaju novine Hrvatska riječ na hrvatskom jeziku i magazin Start, kao i sedmične novine Slobodna Bosna i BH dani.

Vodovod[uredi | uredi izvor]

Kantonalno javno komunalno preduzeće "Vodovod i kanalizacija"[44] Sarajevo, se bavi osnovnim djelatnostima:

  • Proizvodnja i distribucija vode
  • Prečišćavanje i odvođenje otpadnih voda

Zdravstvo[uredi | uredi izvor]

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Sarajevo je prvi grad u Evropi sa cjelodnevnom tramvajskom linijom
B&H Airlines B737-400 na Sarajevskom aerodromu

Sarajevo je središte cestovnog prometa u BiH. Sedam magistralnih puteva povezuje grad sa ostalim dijelovima zemlje. Na sjever M5 u pravcu Travnika, Banja Luke i Bihaća, M17 ka Zenici i Doboju, kao i M18 prema Tuzli, na istok vode M5 prema Višegradu i Goraždu, kao i M19 ka Zvorniku. Na jug vodi M18 preko Foče za Dubrovnik, a na zapad M17 u pravcu Mostara. Od 2003. Sarajevo je povezano autoputom A1, sa mjestima Ilijaš, Visoko i Kakanj, a od augusta 2014. godine izgradeno je nekoliko dionica autoput između Sarajeva i Zenice te sarajevska obilaznica na potezu Sarajevo-sjever - Sarajevo-zapad[45][46].

Planirani evropski autoput, koridor 5C, prolazi kraj Sarajeva, povezivajući ga sa Budimpeštom na sjeveru i sa Pločama na jugu.[47]

Gradski saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Položaj Sarajeva, uske gradske ulice i nedostatak parkinga ograničavaju automobilski promet u gradu. U vrijeme Olimpijskih igara 1984. godine, grad je dobio dio zaobilaznice, što je djelomice olakšalo prometnu situaciju, no 2,6 km i dva tunela koja su trebala povezati naselja Ciglane i Pofalići, zbog nedostatka novca, još nisu u potpunosti završeni. Sam centar grada pretvoren je 70-tih godina u pješačku zonu. Dvije glavne ulice u gradu su Titova i Ulica Zmaja od Bosne. Električni tramvaji sa sedam tramvajskih linija, koji su u službi od 1885, su najstarija vrsta javnog prijevoza u gradu. Naselja Dobrinja i Vogošća od 80tih godina povezana su sa centrom grada trolejbuskim linijama. Za vrijeme rata, prekinuta trolejbuska veza sa Vogošćom je u obnovi. Danas u gradu postoji pet trolejbuskih, te mnogo autobuskih linija, koje autobusima i za Sarajevo specifičnim minibusima (kombibus), strme i teško dostupne dijelove grada povezuju sa centrom. Javni gradski prijevoz nudi firma JKP GRAS Sarajevo.

Međunarodni saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Glavna željeznička stanica u Sarajevu se nalazi u centralnom dijelu grada. Grad je dnevno željeznicom povezan sa Zagrebom, Beogradom i Pločama, a od 2002. ponovo sa Budimpeštom. Dobro razgranatom autobuskom mrežom, Sarajevo je dostupno iz bilo kojeg pravca.

Međunarodni aerodrom Sarajevo (SJJ) smješten je desetak kilometara jugozapadno od centra grada, u naselju Butmir. Najveći je i najprometniji aerodrom u Bosni i Hercegovini. Otvoren je 1969. godine a dužina piste iznosi 2.700 m. Sarajevo a i Bosna i Hercegovina je putem ovog aerodroma povezana sa mnogim, uglavnom evropskim gradovima. Tokom rata aerodrom se koristio za letove UN-a i transport humanitarne pomoći. Od Dejtonskog sporazuma iz 1996. godine, aerodrom je otvoren za putničke letove avionskih kompanija B&H Airlines, Austrian Airlines, Alitalia, Lufthansa, Jat Airways, Croatia Airlines i drugih. U 2017. godini prevezeno je 957.969 putnika što je rekord od osnivanja aerodroma.[48]

Poređenja radi, tokom 1996. godine putnički promet je iznosio oko 25.000 putnika.[49]

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Obrazovanje u Sarajevu

U Sarajevu, prema podacima iz 2000. godine, u sklopu Javne ustanove Djeca Sarajeva egzistira 25 vrtića u kojima boravi 2090 djece.

Na području grada, na snazi je obavezno devetogodišnje osnovno obrazovanje. Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku u školskoj 2016/2017. godini nastavu u 47 osnovnih škola na području 4 gradske općine pohađalo je 22.477 učenika dok je u 4 škole za djecu sa posebnim potrebama bilo upisano 299 učenika.[50]

U istom periodu, u 31 srednje škole različitih vrsta bilo je upisano 12.381 učenik.[50]

Visokoškolsko obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Zgrada Univerziteta u Sarajevu

Grad Sarajevo sjedište je najveće i najstarije visokoškolske ustanove u državi, Univerziteta u Sarajevu, te niza drugih visokoškolskih ustanova, čime se svrstava u red najvećih univerzitetskih centara u cijeloj regiji jugoistočne Evrope. Sarajevski univerzitet osnovan je 1949. godina i čine ga 30 organizacionih jedinica (25 fakulteta i akademija, 5 instituta).[51] Studij se izvodi na sva tri ciklusa prema Bolonjskom procesu, na ukupno 518 studijskih programa. Tokom 2016. godine na Univerzitetu su angažirana 877 nastavnika i 429 saradnika a krajem iste godine na univerzitetu je studiralo 30.442 studenta.[51]

Osim sarajevskog univerziteta u gradu djeluje još nekoliko privatnih univerziteta, između ostalih i Međunarodni univerzitet u Sarajevu (osnovan 2003), Sarajevo School of Science and Technology (2004) i Međunarodni univerzitet Burch (2008). Tokom rata 1993. izgorjela je Nacionalna i Univerzitetska biblioteka, sa najvećom literarnom zbirkom jugoistočne Evrope.

Broj studenata u Sarajevu 2000. godine

Prema podacima iz 2012. u gradu je studiralo 33.435 studenata.

Biblioteke[uredi | uredi izvor]

  • Javna ustanova Biblioteka Sarajeva[52]

Sopstvene biblioteke imaju svi fakulteti, kao i niz drugih institucija, udruženja i firmi.

Poznate osobe[uredi | uredi izvor]

Sarajevo je grad brojnih poznatih bosanskih pjesnika i mislilaca. Nobelovac Ivo Andrić je dio svog života proveo u Sarajevu, kao i pjesnici i književnici Silvije Strahimir Kranjčević, Isak Samokovlija, Mak Dizdar, Duško Trifunović i drugi. Slikari Mersad Berber, Safet Zec, kao i režiser Oskarovac Danis Tanović. Dobitnik Nobelove nagrade za hemiju Vladimir Prelog rođen je u Sarajevu, kao i književnik i scenarista Zlatko Topčić te režiseri Dino Mustafić, Jasmila Žbanić, Benjamin Filipović, Pjer Žalica, Ademir Kenović i Emir Kusturica.

Ličnosti rođene u Sarajevu[uredi | uredi izvor]

Ličnosti koje su živjele i radile u Sarajevu[uredi | uredi izvor]

Počasni građani[uredi | uredi izvor]

Međunarodni odnosi[uredi | uredi izvor]

Zbratimljeni gradovi[uredi | uredi izvor]

Gradovi partneri[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stilinović, Josip (3. 1. 2002). "In Europe's Jerusalem". catholicculture.org (jezik: engleski). Catholic World News. Pristupljeno 24. 9. 2015. The city's principal mosques are the Gazi Husrev-Bey's Mosque, or Begova Džamija (1530), and the Mosque of Ali Pasha (1560–61) 
  2. ^ Benbassa, Esther; Attias, Jean-Christophe (2004). The Jews and their Future: A Conversation on Judaism and Jewish Identities. London: Zed Books. str. 27. ISBN 1-84277-391-7. 
  3. ^ https://www.klix.ba/vijesti/bih/abdulah-skaka-izabran-za-novog-gradonacelnika-sarajeva/170206066
  4. ^ "Prostorni plan Kantona Sarajevo za period od 2003. do 2023. godine" (PDF). zpr.ks.gov.ba. Zavod za planiranje razvoja Kantona Sarajevo. Pristupljeno 24. 9. 2015. 
  5. ^ "Nomination of Sarajevo for European Capital of Culture 2014". BH-News.com. Pristupljeno 15 September 2011. 
  6. ^ "Sarajevo: With Sarajevo as Europe's Capital of Culture 2014 we could send an... – 12/05/2011 – EPP Group". Group of the European People's Party (Christian Democrats) in the European Parliament. Pristupljeno 15 September 2011. 
  7. ^ Abdulah Škaljić (1989). Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Svjetlost. ISBN 978-86-01-01459-6. 
  8. ^ daenet d.o.o. "Grad Sarajevo: O Sarajevu". sarajevo.ba. Pristupljeno 24. 9. 2015. 
  9. ^ a b c d "Sarajevo - klima". sarajevo.ba. 
  10. ^ "Weather and Climate: The Climate of Sarajevo" (jezik: ruski). Weather and Climate (Погода и климат). Arhivirano s originala, 16. 5. 2012. Pristupljeno 25. 8. 2016. 
  11. ^ "Sarajevo Climate Normals 1961–1990". National Oceanic and Atmospheric Administration. Pristupljeno 25. 8. 2016. 
  12. ^ "Rijeke, jezera, izvori Kantona Sarajevo". portal.skola.ba. Zvanični web-portal osnovnih i srednjih škola Kantona Sarajevo. Pristupljeno 24. 9. 2015. 
  13. ^ Holm Sundhaussen, "Sarajevo - Die Geschichte einer Stadt", Böhlau Verlag Wien, Köln, Weimar ISBN 978-3-205-79517-9 (de)
  14. ^ "Stara pravoslavna crkva u Sarajevu". staracrkva.org. Pristupljeno 24. 9. 2015. 
  15. ^ daenet d.o.o. "Grad Sarajevo: Grb i zastava". sarajevo.ba. Pristupljeno 24. 9. 2015. 
  16. ^ "Šematski prikaz organizacije Grada Sarajeva na službenoj stranici". sarajevo.ba. Pristupljeno 24. 9. 2015. 
  17. ^ "Geografski položaj i prirodne odlike grada Istočno Sarajevo". Grad Istočno Sarajevo. Pristupljeno 24. 9. 2015. 
  18. ^ "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013. - Rezultati popisa". www.popis2013.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 30. 6. 2016. 
  19. ^ "Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine, za teritorijalnu organizaciju, općine i pripadajuća naseljena mjesta 1991. godine" (PDF). Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ. Pristupljeno 24. 9. 2015. 
  20. ^ Perlez, Jane (12. 8. 1996). "Naazzziv". The New York Times. Pristupljeno 24. 9. 2015. 
  21. ^ "Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika". kons.gov.ba. Pristupljeno 24. 9. 2015. 
  22. ^ "Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika". kons.gov.ba. Pristupljeno 24. 9. 2015. 
  23. ^ "cvijet.ba - briga o grobljima Sarajevskog kantona". cvijet.ba. Arhivirano s originala, 23. 8. 2011. Pristupljeno 24. 9. 2015. 
  24. ^ "Official Destination Sarajevo Guide". Sarajevo.travel. Pristupljeno 24. 9. 2015. 
  25. ^ Administrator. "Muzej Sarajeva - Despica kuca". muzejsarajeva.ba. Arhivirano s originala, 8. 8. 2007. Pristupljeno 24. 9. 2015. 
  26. ^ "Narodno pozorište Sarajevo". nps.ba. Pristupljeno 24. 9. 2015. 
  27. ^ "Službena stranica Kamernog teatra 55 u Sarajevu". Pristupljeno 24. 9. 2015. 
  28. ^ "Pozorište mladih Sarajevo". Pristupljeno 24. 9. 2015. 
  29. ^ "SARTR — Sarajevski ratni teatar". sartr.ba. Pristupljeno 24. 9. 2015. 
  30. ^ The Cities Book: A Journey Through The Best Cities In The World. Melbourne: Lonely Planet Publications. 2006. ISBN 1-74104-731-5. 
  31. ^ "Lonely Planet's Top 10 Cities 2010 | Lonely Planet's Top 10 Cities 2010". News.com.au. Pristupljeno 19. 1. 2010. 
  32. ^ "Kanton Sarajevo: Više turista u 2011". Vijesti.ba. Pristupljeno 2013-03-12. 
  33. ^ "Statistički Godišnjaci/Ljetopisi". Fzs.ba. Pristupljeno 2013-03-12. 
  34. ^ "Stats: Malaysia, Taiwan Top Destinations for Local Food". www.travelagentcentral.com. Pristupljeno 7. 6. 2018. 
  35. ^ "The EC reconstruction programme for Bosnia and Herzegovina detailed by sector - Europe for Sarajevo Programme". seerecon.org (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 28. 12. 2008. Pristupljeno 24. 9. 2015. 
  36. ^ "The World Factbook". cia.gov (jezik: engleski). Pristupljeno 24. 9. 2015. 
  37. ^ Lonely Planet (3. 2006). Put kroz najbolje gradove u Evropi
  38. ^ "Uporedni pregled broja zaposlenih i nezaposlenih, prosječne bruto i neto plaće na području Kantona Sarajevo za 2014. godinu-prethodni podaci". zis.ks.gov.ba. Kantonalna javna ustanova za zaštićena prirodna područja. Pristupljeno 24. 9. 2015. 
  39. ^ "Federalni zavod za statistiku". fzs.ba. Pristupljeno 24. 9. 2015. 
  40. ^ "Makroekonomski pokazatelji po kantonima 2012.". fzzpr.gov.ba. Federalni zavod za programiranje razvoja. Arhivirano s originala, 23. 1. 2014. Pristupljeno 24. 9. 2015. 
  41. ^ "Bosnia and Herzegovina Media Landscape". ejc.nl. Arhivirano s originala, 19. 5. 2005. Pristupljeno 24. 9. 2015. 
  42. ^ Jelenka Vockić-Avdagić. "The Internet and the Public in Bosnia-Herzegovina". euv-frankfurt-o.de. Arhivirano s originala, 7. 8. 2007. Pristupljeno 24. 9. 2015. 
  43. ^ Udovičić, Radenko (5. 3. 2002). "Šta se događa sa najstarijim bosanskohercegovačkim novinama: Oslobođenje se prodaje za 4.7 miliona KM". mediaonline.ba. Pristupljeno 24. 9. 2015. 
  44. ^ "KJKP 'Vodovod i kanalizacija' d.o.o. Sarajevo". viksa.ba. Pristupljeno 24. 9. 2015. 
  45. ^ Admin. "Dinamika gradnje". jpautoceste.ba. Pristupljeno 24. 9. 2015. 
  46. ^ "Sarajevska zaobilaznica svečano puštena u promet". Klix.ba. Pristupljeno 24. 9. 2015. 
  47. ^ "Koridor 5C". Bosmal. Pristupljeno 24. 9. 2015. 
  48. ^ "Međunarodni aerodrom Sarajevo - Statistika". http://www.sarajevo-airport.ba. Pristupljeno 1. 2. 2018. 
  49. ^ Krkić, Zahid. "Statatistički podaci za sarajevski aerodrom". archive.org (jezik: engleski). Pristupljeno 24. 9. 2015. 
  50. ^ a b "Kanton Sarajevo u brojkama". fzs.ba. Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 12. 3. 2018. 
  51. ^ a b "Univerzitet u brojkama". unsa.ba. Pristupljeno 23. 1. 2018. 
  52. ^ "Biblioteka Sarajeva". bgs.ba. Pristupljeno 24. 9. 2015. 
  53. ^ "Official portal of City of Skopje - Skopje Sister Cities" (jezik: engleski). City of Skopje. Pristupljeno 14. 7. 2009. 
  54. ^ "Sister Cities of Istanbul" (jezik: engleski). Pristupljeno 8. 9. 2007. 
  55. ^ Erdem, Selim Efe (3. 11. 2003). "İstanbul'a 49 kardeş" (jezik: turski). Radikal. 49 sister cities in 2003 
  56. ^ "Sister City - Budapest" (jezik: engleski). Official website of New York City. Pristupljeno 14. 5. 2008. 
  57. ^ "Sister cities of Budapest" (jezik: mađarski). Official Website of Budapest. Pristupljeno 31. 1. 2008. 
  58. ^ "Official Barcelona Website: Sister Cities" (jezik: španski). Ajuntament de Barcelona 1995-2008. Pristupljeno 11. 11. 2008. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]