Kiseljak

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Kiseljak
Općina i naseljeno mjesto
Općina Kiseljak
Službeni grb Kiseljak
Grb
Općina Kiseljak u Bosni i Hercegovini
Općina Kiseljak u Bosni i Hercegovini
Kiseljak nalazi se u Bosna i Hercegovina
Kiseljak
Kiseljak
Lokacija u Bosni i Hercegovini
Koordinate: 43°56′35.0″N 18°04′38.5″E / 43.943056°N 18.077361°E / 43.943056; 18.077361Koordinate: 43°56′35.0″N 18°04′38.5″E / 43.943056°N 18.077361°E / 43.943056; 18.077361
Država Bosna i Hercegovina
EntitetFederacija Bosne i Hercegovine
KantonSrednjobosanski
Vlada
 • NačelnikMladen Mišurić-Ramljak[1] (Koalicija HDZ/HSS SR)
Površina
 • Općina160,10 km2
 • Naseljeno mjesto2,64 km2
Nadmorska visina502 m
Stanovništvo (2013)
 • Općina20.722
 • Općina (gustoća)129,43 /km2
 • Naseljeno mjesto3.554
 • Naseljeno mjesto (gustoća)1.346,21 /km2
Vremenska zonaCET (UTC+1)
 • Ljeti (DST)CEST (UTC+2)
Poštanski broj71 250
Pozivni broj(+387) 30
Matični broj125067[2]
Matični broj općine10472
Veb-sajtwww.opcina-kiseljak.org

Kiseljak je naseljeno mjesto i sjedište istoimene općine u Srednjobosanskom kantonu, Bosna i Hercegovina.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Prosječna nadmorska visina je 475 m. Teritorija na kojem je naselje razvijeno, dio je kiseljačke kotline koja se proteže od Paleške ćuprije na jugu, do Gromiljaka na sjeveru, a koju okružuju Jasikovica, Graščica, Berberuša, Zahor i druga brda s nadmorskom visinom od 700 m do 1.423 m. Kroz Kiseljak protječe rijeka Lepenica, koja u naselju prima pritoke Kreševčicu i Rotiljski potok, te se na sjeveroistočnoj periferiji naselja ulijeva u rijeku Fojnicu. Po popisu iz 1991. godine, općina Kiseljak imala je 24.164 stanovnika, od toga u gradu Kiseljaku - 3.412.

Historija[uredi | uredi izvor]

Neolit[uredi | uredi izvor]

Najstariji pronađeni tragovi ljudske djelatnosti na području današnjeg Kiseljaka potiču još iz neolita. Jedno od naselja iz mlađeg kamenog doba ležalo je na prostoru između katoličke crkve i hotela "Dalmacija", a drugo u Han-Ploči. Na Banbrdu i na brdu Rat u Draževicima također su nađeni tragovi starih naselja, čiju kulturnu pripadnost je, zbog pomanjkanja tipičnih primjeraka, bilo nemoguće utvrditi.

Ilirsko i Rimsko doba[uredi | uredi izvor]

U zaseoku Ukučevci je 1908. godine pronadena ilirska kaciga, a u zaseoku Bijele Vode nalazilo se ilirsko naselje. U seluPodastinje su pronađeni tragovi starih kultura, od prethistorijskog vremena do Srednjeg vijeka. Podastinjem dominira kraška gruda koju narod naziva Crkvina. Na njenim strmim padinama, u pravcu potoka Paroš i zaseoka Ukučevci, vidljive su impozantne količine prethistorijske gradinske keramike, karakteristične za srednje bronzano doba, a gradina, kako je u svom radu "Lepenica u prethistoriji i antici - arheološka ispitivanja" naveo dr. Pavao Andelić, spada medu najveće u Bosni i Hercegovini.[3]

Arheolog Mandić 1923. godine je na njivi Povratnica pronašao temelje rimske zgrade i odlomak kamene ploče s natpisom. Iz Podastinja potiče i jedan depo rimskog novca (više od 100 komada), pronaden 1884. godine na brežuljku Humac. Dijelovi tog nalaza čuvaju se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, Arheološkom muzeju u Zagrebu, te u Franjevačkom samostanu u Fojnici. Novci potiču od raznih rimskih careva iz dinastije Antonina, počevši od Septimija Severa (193-211. n. e.) do Galijena (253-268. n. e.).

Srednji vijek[uredi | uredi izvor]

Srednjovjekovnih nalaza je također mnogo, a najbrojniji su stećci. Ima ih na stotine, a samo na području Lepenice postoji 35 nekropola sa oko 700 stećaka. Najljepši je stećak Radoja Radosalica u Zabrđu.[4] Među nekoliko stotina stećaka nalazi se i jedan kojeg narod naziva "Biskupov grob".

U Srednjem vijeku područje Kiseljaka je pripadalo župi Lepenica, koja se prvi put spominje 1244. godine, kad se spominje i crkva sv. Mihovila u Rotilju.

Prije gotovo pet i po vijekova sultan Mehmed el Fatih osvojio je Bosnu. Da će pokorena kršćanska raja moći nastaviti ispovijedati svoju vjeru, odlučio je na Milodražu, lokalitetu izmedu Kiseljaka i Fojnice, nakon što je s obližnjeg brda Kaštela pred njega sišao fra Anđeo Zvizdović i isposlovao čuvenu Ahdnamu, carski ferman o slobodi ispovijedanja katoličke vjere, koji se danas čuva u muzeju Franjevačkog samostana u Fojnici.

Osmansko doba[uredi | uredi izvor]

Nakon dolaska Osmanlija, župe se zamijenjuju nahijama, a već sredinom 16. vijeka spominje se nahija Lepenica i u njoj sela Duhre i Gojakovac.

Sam Kiseljak prvi put se spominje 1531. godine, u putopisu Slovenca Benedikta Kuripešića. Početkom tog vijeka izvjesni Hadži-Uvejs sagradio je na mjestu današnjeg Kiseljaka džamiju, karavan-saraj (han) i kuću za azape (stražare). O popravku tih zgrada govori jedna bilješka u Sarajevskom sidžilu od 5. jula 1565. godine, kad je pred šerijatski sud pristupio upravitelj ovog vakufa, Isabalija sin Ejnehanov, te zatražio dozvolu za popravku zgrada.

Do sljedećeg spomena Kiseljaka prošlo je više od stotinu godina. Naime, 1659. godine, turski putopisac Evlija Čelebija opisao je sve pogodnosti koje nude izvori kisele vode, te spomenuo da je trgovci "pune i raznose od vilajeta do vilajeta". Već sam spomen hana i trgovine kiselom vodom jasno nam govori da je Kiseljak prolazno mjesto. Pored toga, putopisac kaže da Kiseljak ima tri stotine kuća.[5]

Francuzi Maseliere i A. Chaumette des Fosses borave u Kiseljaku od 1806. do 1807. zapisavši da se kisela voda odavde izvozi u Dubrovnik, a Richard von Erco u svom izvještaju iz 1846. spominje Kiseljak kao mjesto u koje gosti dolaze čak iz Carigrada. Poznati francuski geolog Ami Boue, koji je u Bosni boravio u dva navrata izmedu 1836. i 1838. također spominje kiselu vodu, nazvavši je izvrsnom, te napomenuvši da Kiseljak preko ljeta posjećuje "toliko ljudi da ih tri gostionice ne mogu smjestiti".

Novo doba[uredi | uredi izvor]

Današnji Kiseljak je relativno mlado naselje, koje se razvilo zahvaljujući mnogim izvorištima mineralne vode (kiseljaka) duž cijele kotline, a koji uvjetuju razvoj mjesta kao turističkog i banjskog centra. Nakon austrougarske okupacije, Kiseljak se jače razvija kao banjsko mjesto, te središte trgovine i obrta. Neposredno iza Prvog svjetskog rata nastupila je stagnacija u razvoju, da bi tridesetih godina Kiseljak kao banjsko mjesto ponovo oživio. Poslije Drugog svjetskog rata Kiseljak izrasta u uređeniju varošicu i postaje središte jedne relativno velike regije.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Nacionalni sastav stanovništva - općina Kiseljak[uredi | uredi izvor]

Sastav stanovništva – općina Kiseljak
2013.[6]1991.[7]1981.[8]1971.[9]1961.[10]
Osoba20 722 (100,0%)24 164 (100,0%)21 039 (100,0%)18 335 (100,0%)15 538 (100,0%)
Hrvati11 823 (57,06%)12 550 (51,94%)11 218 (53,32%)10 389 (56,66%)8 855 (56,99%)
Bošnjaci7 838 (37,82%)9 778 (40,47%)17 841 (37,27%)16 822 (37,21%)13 889 (25,03%)1
Srbi409 (1,974%)740 (3,062%)785 (3,731%)924 (5,040%)1 169 (7,523%)
Romi220 (1,062%)180 (0,856%)
Muslimani93 (0,449%)
Nisu se izjasnili85 (0,410%)
Turci71 (0,343%)
Bosanci69 (0,333%)
Ostali45 (0,217%)496 (2,053%)117 (0,556%)54 (0,295%)43 (0,277%)
Nepoznato19 (0,092%)
Bosanci i Hercegovci15 (0,072%)
Crnogorci11 (0,053%)47 (0,223%)54 (0,295%)52 (0,335%)
Albanci11 (0,053%)26 (0,124%)19 (0,104%)9 (0,058%)
Jugoslaveni5 (0,024%)600 (2,483%)818 (3,888%)55 (0,300%)1 504 (9,679%)
Slovenci4 (0,019%)3 (0,014%)8 (0,044%)11 (0,071%)
Pravoslavci4 (0,019%)
Mađari3 (0,014%)1 (0,005%)2 (0,013%)
Makedonci1 (0,005%)9 (0,049%)4 (0,026%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Nacionalni sastav stanovništva - naseljeno mjesto Kiseljak[uredi | uredi izvor]

Sastav stanovništva – naseljeno mjesto Kiseljak
2013.[6]1991.[7]1981.[8]1971.[9]1961.[10]
Osoba3 554 (100,0%)3 412 (100,0%)2 861 (100,0%)2 118 (100,0%)1 671 (100,0%)
Hrvati2 853 (80,28%)2 063 (60,46%)1 800 (62,92%)1 268 (59,87%)903 (54,04%)
Bošnjaci477 (13,42%)703 (20,60%)1476 (16,64%)1433 (20,44%)151 (3,052%)1
Srbi115 (3,236%)167 (4,894%)179 (6,257%)275 (12,98%)419 (25,07%)
Nisu se izjasnili32 (0,900%)
Bosanci20 (0,563%)
Muslimani12 (0,338%)
Romi11 (0,310%)4 (0,140%)
Crnogorci6 (0,169%)32 (1,118%)41 (1,936%)41 (2,454%)
Nepoznato6 (0,169%)
Albanci5 (0,141%)16 (0,559%)16 (0,755%)6 (0,359%)
Ostali5 (0,141%)187 (5,481%)22 (0,769%)22 (1,039%)9 (0,539%)
Bosanci i Hercegovci4 (0,113%)
Jugoslaveni3 (0,084%)292 (8,558%)329 (11,50%)45 (2,125%)227 (13,58%)
Slovenci3 (0,084%)1 (0,035%)8 (0,378%)10 (0,598%)
Pravoslavci2 (0,056%)
Makedonci1 (0,035%)9 (0,425%)3 (0,180%)
Mađari1 (0,035%)1 (0,047%)2 (0,120%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Pored mineralne i termalne vode, radioaktivnog blata i radioaktivnog plina, Kiseljak raspolaže i sa velikim šumskim i rudnim bogatstvima, prvenstveno sa ležištima crvene i bijele gline (kaolina) i dolomitnog pijeska. Najpoznatiji proizvod sa područja općine Kiseljak je mineralna voda – Kiseljak.

Godine 1659. turski je putopisac Evlija Čelebija prvi upozorio na ljekovitost kisele vode:

Nadomak sela (Turci su Kiseljak nazivali "Ekši su", što, u prijevodu s turskog jezika, znači kisela voda) izvire nekoliko vrela različite vode. Narav vode svakog vrela je različita; jedno od njih sasvim čovjeka otvara više nego li ricinus, jedno vrelo sasvim čovjeka zatvara, jedno vrelo je dobro za svrab, lišaj i ostale kraste po tijelu, a i za frenjak, jedno vrelo izgleda žuto, te ga siromasi meću u razne čorbe, da čorba bude bolja nego s limunom i ružinim sirćetom. Vodu iz ovog vrela i druge vode nazivaju 'ljuta voda', ali svako vrelo ima drugačiji ukus. Od ovih voda pune trgovci od svake u boce i raznose od vilajeta do vilajeta.

Kiselu vodu 1864. godine, u pismu velikom veziru Fuad-paši, opisuje i turski pisac i državnik Ahmet Dževdet:

Ovdje sam vidio čudnu mješavinu svijeta koji je ovamo došao piti ovu vrlo ljekovitu vodu. Ovamo ljeti dolazi svijet sa svih strana, pa čak i iz Austrije. Ranim jutrom možeš vidjeti Bošnjake u čalmama i dugim fesovima, popove u raznim mantijama, Austrijance u šeširima i druge razne nošnje, kako u ruci drže tas (malu bakrenu čašu, prevučenu kositrom) i piju kiselu vodu, a onda se mirno i dostojanstveno šeću po parku. Voda je kisela i ima mnogo plina, pomoću kojega izlazi iz zemlje kao vodoskok. Ovu vodu pije svijet u velikoj mjeri iz tasova, lijeva je u boce i šalje čak u Austriju. Ova je voda vrlo dobro sredstvo za otvor. A čudno je što svako drugo sredstvo za otvor slabi stomak i crijeva, dok ova voda upravo protivno djeluje. Ona jača stomak i povećava apetit. Ranim jutrom napije se čovjek vode do mile volje i popije bijelu kavu, s osobitim apetitom ruča, a onda jedva dočeka večeru. Zainteresiralo me je to što ova voda ima oprečna svojstva, otvaranje i hranjivost, te za to upitah jednog liječnika, koji mi odgovori da ova voda još nije tačno analizirana, te se i ta tajna još ne zna, ali da svakako u njoj ima magnezija i željeza. Kratko rečeno, ovo je krasna i prokušana ljekovita voda. Kao što zimi idu ljudi iz Carigrada u tople krajeve Italije, trebalo bi još više ovamo dolaziti za ljetne sezone. To ne bi bilo ni teško: Dunavom i Savom do Broda, a onda ovamo kolima.

Kao jedan takav prirodni fenomen djeluje na liječenje po čemu je grad Kiseljak jako poznat. Kiseljačka mineralna voda ispitana je u renomiranim naučno-istraživačkim centrima. Tako je poznato da pijenje tople i hladne mineralne vode, dijetalnom ishranom, kupkama u mineralnoj vodi, ugljičnim i blatnim kupkama cijelog tijela i djelomično masažom, parafinskim oblogama i medikamentima postižu se zavidni rezultati u liječenju niza hroničnih oboljenja (šećerna bolest, želučano – crijevna oboljenja, bolesti jetre, bolesti krvotoka, poremećaji metabolizma, reumatska oboljenja….

U selu Zabrđe je izvor termo-mineralne vode Toplica, kapaciteta 30 dm3/s, čija je izlazna temperatura 25 – 30 °C.

Na području Kiseljaka su kaptirana četiri mineralna izvora izdašnosti od oko 5 dm3/s : Park, Kiseljačić, Podgaj i Bio-han. Izvore Park i Kiseljačić eksploatira Sarajevski kiseljak sa godišnjom produkcijom od 35 miliona litara mineralne vode.

Kiseljak je jedan od rijetkih gradova srednjobosanskog kantona koji se može pohvaliti tradicijom koju je sačuvao do danas. Jedan od primjera su poznate Kiseljačke pogačice po kojima je Kiseljak pored mineralne vode jednako prepoznatljiv.

Kiseljak se poslije ratova brzo privredno razvijao. Tako su prije sukoba u BiH-a na području općine postojala sljedeća državna proizvodna poduzeća: tvornica konfekcije Globus, tvornica mineralne vode Sarajevski kiseljak, tvornica Zrak-auto-elektro oprema, preduzeće za proizvodnju svih elektromehaničkih prekidača u automobilskoj industriji, tvornica Tehnoplin.

Klima[uredi | uredi izvor]

Srednja godišnja temperatura zraka u Kiseljaku je 9,1 °C, pri čemu je najtoplije u julu, kad je prosječna temperatura 18,5 °C, a najhladnije u januaru - 1,8 °C. Najviše padavina bilježi se u julu i oktobru i one su u skladu s planinskom klimom srednje Bosne. S obzirom na izneseno, Kiseljak je, s klimatskog aspekta, pogodna destinacija za razlicite turističke aktivnosti.

Kultura[uredi | uredi izvor]

Glavna kulturna manifestacija nekada su bile Kiseljačke večeri kulture (KVEK).

Danas su nosioci glavnog dijela kulturnih manifestacija podružnica HKD "Napredak" i podružnica Bošnjačke zajednice kulture "Preporod", čiji rad je obnovljen odmah nakon što je obnovljen rad Društva u BiH. Veće kulturne manifestacije su likovne kolonije, Dani kruha, te organizaciju umjetničkih izložbi u Umjetničkom paviljonu Srednje škole "Kiseljak", Bajramske svečanosti, izložbe slika u hotelu Dalmacija, Preporodove likovne i fotografske radionioce i dr.

Narodno sveučilište također je aktivno: okuplja mažoretkinje, omogućuje prikazivanje kino-predstava, a u njegovom sastavu djeluje i gradska knjižnica.

Nacionalni spomenici[uredi | uredi izvor]

Na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine za općinu Kiseljak nalaze se sljedeći spomenici:

Mjesne zajednice[uredi | uredi izvor]

U općini Kiseljak formirano je devet mjesnih zajednica i to:

  • Bukovica

Obuhvata naselja: Bukovica, Zabrđe, Toplica i Solakovići. Ukupan broj stanovnika 1.101. Predsjednik mjesne zajednice: Bašić Nermin iz Bukovice.

Obuhvata naselja: Kuliješ, Azapovići, Tulica, Homolj, Boljkovići, Gojakovac, D.Žeželovo, G. Žeželovo, Čubren i Ivica. Ukupan broj stanovnika je 2.640.

  • Draževići

Obuhvata naselja: Draževići, Radanovići, Buzuci, D. Kovači, G. Kovači, Han Ploča i Grahovci. Ukupan broj stanovnika ove mjesne zajednice je 1.576.

  • Brnjaci

Obuhvata naselja: Brnjaci, Čalikovac, Paretak i Ljetovik. Ukupan broj stanovnika 1.414. Predsjednik mjesne zajednice je: Kapetanović Miroslav sa Brnjaka.

  • Topole

Obuhvata naselja: Duhri i Potkraj. Ukupan broj stanovnika je 900. Predsjednik mjesne zajednice je: Mujić Sead iz Duhra.

  • Kiseljak

Obuhvata naselja: Čizma, Kiseljak, Parževići, Podastinje, Završje, G. Palež, D. Palež, Borina, Rotilj i Podastinjsko Brdo. Ukupan broj stanovnika je: 6.119.

  • Gromiljak

Obuhvata naselja: Gromiljak, Višnjica, Jehovac, Višnjica Polje, Višnjica Mahala, Višnjica Gaj, Svinjarevo, Behrići, Bliznice, Kotačala, Gomionica, Gomionica Mahala, Lug, Križići, Hercezi, Doci, Mrakovi, Dubrave, Katunište, Stojkovići. Ukupan broj stanovnika ove mjesne zajednice je 4.870.

  • Brestovsko

Obuhvata naselja: Hrastovi, Velike Sotnice, Dugo Polje, Medovići, Gunjače, Krčevine, Duke, Medovci, Pobrđe, Orahovo, Demići, Hadrovci, Rauševac, Kazagići, Badnje, Male Sotnice, Devetaci, Odrče. Ukupan broj stanovnika je 2.991.

  • Bilalovac

Obuhvata naselja: Datići, Pobrđe Milodraž, Maslinovići, Bilalovac, Brizje, Radeljevići, Markovići, Šahinovići, Miroševići. Ukupan broj stanovnika je 1.943.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Rezultati lokalnih izbora 2016. za načelnika za općinu Kiseljak". izbori.ba. Pristupljeno 27. 11. 2016.
  2. ^ "Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 24. 11. 2015.
  3. ^ "Spomenička cjelina i historijsko područje – prahistorijska gradina, kasnoantička utvrda – refugij, ostaci kasnoantičke crkve posvećene sv. Luciji i nekropole sa stećcima u Podastinju, općina Kiseljak" (PDF). KONS.gov.ba. Arhivirano s originala (PDF), 31. 8. 2021. Pristupljeno 18. 5. 2017.
  4. ^ "Historijsko područje – Srednjovjekovna nekropola između sela Zabrđe i Toplice, općina Kiseljak" (PDF). KONS.gov.ba. Arhivirano s originala (PDF), 31. 8. 2021. Pristupljeno 18. 5. 2017.
  5. ^ Čelebija, Evlija, (2012), Putopisi, str. 47–48, preveo: Hazim Šabanović
  6. ^ a b "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021. Greška kod citiranja: Neispravna oznaka <ref>; naziv "popis2013" definiran je nekoliko puta s različitim sadržajem
  7. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 59/60)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 18. 5. 2017.
  8. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 18. 5. 2017.
  9. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 18. 5. 2017.
  10. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 18. 5. 2017.
  11. ^ "Spisak nacionalnih spomenika po mjestima (općina Kiseljak)". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 26. 11. 2016. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |2= (pomoć)[mrtav link]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]