Ovaj članak je zaštićen od izmjena tako da ga samo registrovani korisnici mogu mijenjati.

Mostar

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Koordinate: 43°20′58″N 17°48′45″E / 43.34944°N 17.81250°E / 43.34944; 17.81250
Mostar
(Grad)
Grad Mostar
Grad Mostar
Flag of Mostar.svg
Zastava
Coat of arms of Mostar.svg
Grb
Službeni naziv: Grad Mostar
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet Federacija Bosne i Hercegovine
Kanton Flag of Herzegovina-Neretva Canton.png Hercegovačko-neretvanski
Općina Mostar
Koordinate 43°20′58″N 17°48′45″E / 43.34944°N 17.81250°E / 43.34944; 17.81250
Površina
 - Općina 1.175 km2
Stanovništvo
 - Naselje 65.286 (2013)
 - Općina 113.169 (2013)
Gustoća
 - Općina 96.31 /km2 
Gradonačelnik Ljubo Bešlić (HDZ BiH)
Vremenska zona Srednjoevropsko vrijeme
Poštanski broj 88 000
Pozivni broj (+387) 36
Matični broj 166090[1]
Matični broj općine 11410
Mostar u Bosni i Hercegovini
Web stranica: Grad Mostar

Mostar je grad u Bosni i Hercegovini, kulturno i privredno središte Hercegovine te upravno sjedište Hercegovačko-neretvanskog kantona.[2] Ime je dobio po čuvarima mostova (mostarima) na obalama Neretve. Poznat je po čuvenom Starom mostu, izgrađenom u 16. stoljeću, koji su srušile snage HVO-a 9. novembra 1993, da bi nakon rata, 2004. godine, ponovo bio izgrađen. Stari most prvi je kulturni spomenik u Bosni i Hercegovini koji se nalazi na UNESCO-voj listi zaštićenih spomenika kulture svijeta.

Grad je najveći urbani centar u Hercegovini i peti grad po veličini u Bosni i Hercegovini. Prema popisu iz 1991, imao je 75.865 stanovnika. Danas je broj stanovnika u samom gradu nešto manji i iznosi 64.301. U cijeloj općini, prema procjenama Zavoda za statistiku Federacije Bosne i Hercegovine iz 2009. godine, ukupno živi 111.186 ljudi. Okolina urbane zone veoma je naseljena (Potoci – 2.921 stanovnik /1991/, Vrapčići – 3.461 stanovnik /1991/) i Rodoč – 4.499 stanovnika /1991/).

Historija

Stari most jedna je od najvećih turističkih atrakcija Bosne i Hercegovine
Stari dio Mostara

Prethistorijsko doba

Šire područje današnjeg Mostara bilo je naseljeno još u prethistorijskom vremenu, što potvrđuju brojna nalazišta (više od 150) iz neolitika, bakrenog, bronzanog i željeznog doba. Među njima su naseljene pećine, grobovi, oružje, predrimski novac i slično. Uz stočarstvo i zemljoradnju, u željeznom dobu razvija se i trgovina s okolnim središtima.

Rimsko doba

U doba ilirske samostalnosti ovo područje naseljavalo je ilirsko pleme Daorsi. Njihova teritorija obuhvatala je krajeve uz lijevu obalu Neretve, od Bijelog polja kod Mostara do Gabele i Metkovića na jugu. Plemenski centar Daorsa nalazio se na Gradini u Ošanjićima (Daorson). Nakon rimskog osvajanja ovaj prostor pripao je rimskoj koloniji Naroni (današnji Vid kod Metkovića) i postao sastavni dio rimske provincije Dalmacije. U to doba nastaju i ceste u dolini Neretve, od kojih je najvažnija Narona – Sarajevsko polje. Iz perioda kasne antike treba spomenuti bazilike iz 4-6. stoljeća u Cimu[3] (danas dio Mostara) te sličnu u Žitomislićima iz istog perioda.[3]

Srednji vijek

Novo razdoblje nastaje padom Rimskog carstva i doseljenjem Slavena. Tokom ranog srednjeg vijeka područje Mostara pripadalo je župi Večerić u oblasti (Hum). Unatoč vrhovnoj vlasti Franaka, ovi krajevi imali su određen stepen samostalnosti, posebno za vrijeme kneza Mihaila Viševića (910–950). Područjem su jedno vrijeme vladali Nemanjići, zatim bosanski ban, a tokom 14. i 15. stoljeća sve su snažniji humski knezovi. Jedan od njih, Stjepan Vukčić Kosača, koji je stolovao u Blagaju pored Mostara, 1448. dobija titulu hercega (odatle i naziv Hercegovina).

Osnivanje grada Mostara vezano je za izgradnju dviju kula / utvrda sredinom 15. stoljeća, vjerovatno u doba hercega Stjepana. Utvrda na desnoj obali Neretve zvala se Tara, a na lijevoj Halebija. Kula Herceguša sagrađena je neposredno uz Taru. Služila je u odbrambene svrhe, a i za čuvanje nekadašnjeg visećeg drvenog mosta. Izgrađena je za vrijeme hercega Stjepana, po kome je i dobila ime.

Prvi pisani spomen Mostara također je vezan za ove dvije kule: dubrovački izvještaj od 3. aprila 1452. opisuje kako se Vladislav Hercegović pobunio protiv oca Stjepana, otevši mu neke posjede. U izvještaju stoji: "ha preso quello di (...) Blagay et do castelli al ponte de Neretva (uzeo je (...) Blagaj i dvije utvrde na mostu na Neretvi). Već 1444. godine indirektno se spominje most na lokaciji današnjeg Mostara, i to u povelji aragonsko-napuljskog kralja Alfonsa Velikodušnog.

Ime Mostar prvi se put pojavljuje u osmanlijskom popisu stanovništva iz 1468–1469. godine, a da se ono odnosi na naselje oko dviju kula na Neretvi jasno je iz jednog dokumenta sa sjednice vijeća Dubrovačke republike 1474. godine, što ga svrstava u relativno starija naselja Hercegovine. Od njega su stariji Blagaj (1297) i Gacko (1176), koje se prvi put spominje kao glavno središte trgovačkih puteva, s razvijenim zanatstvom i trgovinom. Predstavljao je glavno središte Hercegovine, Bosne i Zete.

Osmanlijsko doba

Osmanlije su osvojile Mostar vjerovatno[potreban citat] 1468. godine. U Mostaru je tada boravilo blizu 35 osmanlijskih vojnika, kojima su podijeljeni posjedi, a zatečeni stanovnici su postali kmetovi. Isprva središte kajmekamluka, Mostar je zahvaljujući saobraćajnoj važnosti prijelaza preko Neretve početkom 16. stoljeća postao sjedištem hercegovačkog sandžaka. Godine 1566. dotadašnji drveni most zamijenjen je kamenim; odluci je doprinio administrativni i saobraćajni razvoj grada.

U 16. i 17. stoljeću bilježi se intenzivno širenja grada. Krajem ovog razdoblja Mostar je imao oko 10.000 stanovnika. Grad se razvijao kao tipično osmanlijsko naselje, s karakterističnim stambenih četvrtima (mahalama) i trgovačkom četvrti (čaršijom). Tokom 18. stoljeća došlo je do stagnacije i pada broja stanovnika.

Godine 1833. osnovan je poseban hercegovački pašaluk, sa sjedištem u Mostaru, na čelu s Ali-pašom Rizvanbegovićem, koji je dobio i vezirski naslov. Otvoreni su i konzulati nekih zemalja, poput Austrije, Italije, Rusije, Velike Britanije i Francuske. Saobraćajnom značaju doprinijela je izgradnja ceste Mostar – Metković 1862. godine.

Neretva u blizini Lučkog mosta
Kućica Čardak na zapadnom ulazu na Stari most

Austro-ugarsko doba

Baš kao i doba osmanlijske vladavine, i doba Austro-Ugarske ostavilo je veliki trag na Mostar. U ovom periodu izgrađeno je dosta zgrada evropskog stila, pa je tako i Mostar sve više počeo ličiti na srednjoevropski grad. Građevine orijentalnog stila sve su se više počele miješati sa zgradama austro-ugarske gradnje i to je činilo jedan veoma zanimljiv spoj. Velik broj građevina u doba Austro-Ugarske izgrađen je na Glavnoj ulici u Mostaru (današnji dio Ul. maršala Tita). Jedna od najljepših građevina ovog stila jest zgrada Gimnazije, koja podsjeća na sarajevsku Vijećnicu. Najpoznatiji gradonačelnik Mostara svih vremena Mujaga Komadina dio je mostarske historije austro-ugarskog perioda.

20. vijek

Najznačajnije promjene u Mostaru su se desile baš u ovom periodu. Mostar je tada bio u sastavu Kraljevine SHS/Jugoslavije, Nezavisne Države Hrvatske te socijalističke Jugoslavije (DFJ, FNRJ, SFRJ). Mostar je također u Drugom svjetskom ratu dao dosta narodih heroja. Do 1991. godine Mostar je bio mješavina kultura, naroda, vjera, civilizacija. Po tome je upravo i bio jedan od najpoznatijih gradova u bivšoj Jugoslaviji. Bio je čist dokaz kako različiti narodi mogu živjeti jedni pored drugih i jedni sa drugim u miru stvarajući jedinstven mostarski mentalitet. Posljednjih 10 godina 20. vijeka su bile najbolnije za Mostar. Pored Sarajeva Mostar je doživio najveću ratnu tragediju. 1992. i 1993. godine je ličio na Hirošimu, a 1993. godina vjerovatno je jedna od najmračnijih u historiji grada Mostara. Te godine, usljed nacionalističkih ideja i djelovanjima, došlo je do sukoba među Mostarcima različitih etničnosti (Hrvata i Bošnjaka). Bošnjaci su protjerani u istočni dio grada, a Hrvati su ostali u zapadnom dijelu grada (kasnije samoprozvanom Zapadnom Mostaru. Tako je do dan-danas. Mostar je usljed rata 1992-1995. dobio dvije homogene cjeline (bošnjačku i hrvatsku, pod nazivom Zapadni Mostar) dok je broj mostarskih Srba u gradu sveden na minimun. Mostar je bio i najrazrušeniji grad u Bosni i Hercegovini u posljednjem ratu, naročito Bulevar narodne revolucije i Ulica Alekse Šantića.

Početak novog milenija

Najznačajnija dešavanja u ovom periodu jesu:

  1. Obnova Starog mosta i vraćanje stare gradske jezgre na listu UNESCO-a.
  2. Donošenje "Novog statuta Grada Mostara" čime je Mostar administrativno ujedinjen grad.

Administracija

Karta Mostara

Gradom Mostarom upravlja Gradska uprava sa dva čelna čovjeka: gradonačelnikom i predsjednikom Gradskog vijeća. Mostar je "grad slučaj" s obzirom na to da je neuspjeh da se domaći političari i stručnjaci dogovore o administrativnom uređenju grada doveo do toga da odluku o tome donese tadašnji visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Paddy Ashdown. Ti dokumenti poznati su pod nazivom "Novi statut Grada Mostara", koji od 2004. godine definira Mostar kao jedinstvenu gradsku cjelinu bez podjele na općine koje su dotad postojale (Zapad, Sjever, Jugozapad, Stari grad, Jug i Jugoistok). Umjesto navedenih općina postoje tzv. gradska područja, koja predstavljaju izborne jedinice u Gradu Mostaru.

Geografija

Stari grad – panorama
Panorama Mostara
Stari most
Restorani u blizini Starog mosta
Ulica Kujundžiluk u Starom gradu
Vučjakovića džamija (Šehitluci)
Mostarska panorama

Mostar se nalazi na jugu Bosne i Hercegovine, tačnije, u centru Hercegovine. Gradsko područje (Mostar i njegova okolina) geografski se može opisati kao čvorište sjeverne, zapadne i istočne Hercegovine. Kroz centar grada protječe Neretva, pa je Mostar poznat i pod nadimkom "grad na Neretvi". Najpoznatija brda oko mostarske kotline jesu Hum, Stolac, Fortica, Žrovnica, Planinica i Brkanovo brdo. Dvije najpoznatije planine u blizini Mostara jesu Velež i Prenj. Mostar je, kao i većina hercegovačkih gradova, veoma krševit.

Klima

Klima u Mostaru u posljednjih desetak godina primjetno se mijenja. Uopćeno govoreći, Mostar ima umjerenu sredozemnu klimu sa blažim, ali hladnim zimama (uz malo ili nimalo snijega) te veoma vrućim ljetima, kada temperature u hladu znaju iznositi i do 45 °C. Najviša ikad zabilježena temperatura u Mostaru izmjerena je 31. jula 1901, a iznosila je 46,2°C.[4] Zbog toga je Mostar bio najtopliji grad u bivšoj Jugoslaviji, a danas u Bosni i Hercegovini. Prije izrazito sušna klima danas je sve vlažnija, što ljetne vrućine čini nesnosnima i često zrelima za proglašavanje elementarne nepogode. Uprkos tome, Mostar ipak ima klimu pogodnu za uzgoj različitih vrsta voća. Jeseni i proljeća u Mostaru znaju biti izrazito kišoviti. U proljeće, kad nema kiše, Mostar izgleda najljepše, što je često znala biti inspiracija za mostarske pjesnike.


Jan Feb Mar Apr Maj Jun Jul Aug Sep Okt Nov Dec
Najviša prosječna temperatura (°C) 8,4 10,8 14,6 19 24 27,6 31,1 30,8 26,9 21,0 14,5 9,7 Ø 19.9
Najniža prosječna temperatura (°C) 1,9 3,2 5,4 8,4 12,5 15,8 18,6 18,4 15,3 11,2 6,7 3,3 Ø 10.1
Padavine (mm) 165 151 150 127 102 78 43 74 96 151 200 179 Σ 1516
Temperatura u °C • padavine u mm Dijagram:
Temperatura
8,4
1,9
10,8
3,2
14,6
5,4
19
8,4
24
12,5
27,6
15,8
31,1
18,6
30,8
18,4
26,9
15,3
21,0
11,2
14,5
6,7
9,7
3,3
jan feb mar apr maj jun jul aug sep okt nov dec
Padavine
165
151
150
127
102
78
43
74
96
151
200
179
jan feb mar apr maj jun jul aug sep okt nov dec
Izvor: Svjetska meteorološka organizacija

Privreda

Prije posljednjeg rata Mostar je bio jedan od jačih privrednih središta bivše Jugoslavije (Aluminijski kombinat, "Soko", "Hepok" kasnije "Apro", Mostarska vinarija, Fabrika duhana Mostar, hidroelektrane na Neretvi, "Unis", rudnik mrkog uglja itd). Ratna razaranja uništila su privredu Mostara, pogotovo u njegovom istočnom dijelu. Turizam je jedna od najrazvijenijih grana privrede u Mostaru, naročito nakon što je stara gradska jezgra primljena na listu UNESCO-a.

Stanovništvo

Nacionalni sastav stanovništva - općina Mostar

Sastav stanovništva – općina Mostar
2013.[5] 1991.[5] 1981.[6] 1971.[7]
Osoba 105 797 (100,0%) 126 628 (100,0%) 110 377 (100,0%) 89 580 (100,0%)
Hrvati 51 216 (48,41%) 43 037 (33,99%) 36 927 (33,46%) 32 782 (36,60%)
Bošnjaci 46 752 (44,19%) 1 43 856 (34,63%) 1 34 247 (31,03%) 1 33 645 (37,56%)
Srbi 4 421 (4,179%) 23 846 (18,83%) 20 271 (18,37%) 19 076 (21,29%)
Ostali 3 408 (3,221%) 3 121 (2,465%) 803 (0,728%) 802 (0,895%)
Jugoslaveni 12 768 (10,08%) 17 143 (15,53%) 2 329 (2,600%)
Crnogorci 451 (0,409%) 439 (0,490%)
Slovenci 161 (0,146%) 234 (0,261%)
Albanci 160 (0,145%) 125 (0,140%)
Makedonci 112 (0,101%) 138 (0,154%)
Romi 102 (0,092%) 10 (0,011%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Nacionalni sastav stanovništva - grad

Sastav stanovništva – Mostar
2013.[8] 1991.[8] 1981.[6] 1971.[7]
Osoba 65 286 (100,0%) 75 865 (100,0%) 63 427 (100,0%) 47 802 (100,0%)
Bošnjaci 1 25 929 (34,18%) 1 18 414 (29,03%) 1 19 244 (40,26%)
Hrvati 21 795 (28,73%) 17 621 (27,78%) 14 448 (30,22%)
Srbi 14 142 (18,64%) 11 353 (17,90%) 10 450 (21,86%)
Jugoslaveni 11 555 (15,23%) 14 732 (23,23%) 2 172 (4,544%)
Ostali 2 444 (3,222%) 452 (0,713%) 619 (1,295%)
Crnogorci 400 (0,631%) 413 (0,864%)
Slovenci 154 (0,243%) 218 (0,456%)
Albanci 118 (0,186%) 114 (0,238%)
Makedonci 102 (0,161%) 123 (0,257%)
Romi 81 (0,128%) 1 (0,002%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Kultura

Književnost

U Mostaru je 1896. godine, na inicijativu Alekse Šantiće, Jovana Dučića i Atanasija Šole, osnovan književni časopis Zora, koji je bez prekida izlazio do 1901. godine.[9]

Kulturne institucije

Narodno pozorište Mostar

U Mostaru se nalaze:

  • Centar za kulturu
  • Dom kulture "Herceg Stjepan Kosača"
  • OKC "Abrašević"
  • Muzički centar "Pavarotti"
  • Arhiv Hercegovine (danas kantonalni arhiv)
  • Muzej Hercegovine
  • Gradska biblioteka "Herceg Stjepan Kosača"
  • Dječija biblioteka
  • Gradska biblioteka na Luci
  • Narodno pozorište u Mostaru
  • Hrvatsko narodno kazalište Mostar
  • Kuća Alekse Šantića
  • Gradski hor Mostar
  • Francuski kulturni centar

Kulturni događaji

  • Mostarsko ljeto, gdje se ističu Šantićeve večeri poezije, Mostarski ljetni festival te Festival horova / ansambala Bosne i Hercegovine
  • Mostarsko proljeće značajna je kulturna manifestacija, koju organizira Matica Hrvatska Mostar i koja se održava svake godine tokom proljeća i ljeta
  • Festival komedije Bosne i Hercegovine Mostarska liska, koji je pokrenulo Narodno pozorište u Mostaru 1991, a inicijator je bio režiser Ahmet Obradović

Nacionalni spomenici

Sport

Najpoznatiji sport u Mostaru jest nogomet. U najveće uspjehe mostarskih nogometnih klubova spadaju dvije titule Veleža u kupu bivše Jugoslavije (Kup maršala Tita 1981. i 1986) te titule prvaka Bosne i Hercegovine koje je osvojio Zrinjski (2005, 2009, 2014, 2016), uz jedan osvojen Kup Bosne i Hercegovine (također Zrinjski 2008).

Osim nogometa, u Mostaru je najpoznatiji ekstremni sport skokovi sa Starog mosta u Neretvu. Ovi skokovi i najpoznatiji mostarski skok, lasta, predstavljaju, osim Starog mosta, FK Veleža i igranja tavle, najpoznatiji dio mostarske tradicije. Takmičenja u skokovima organiziraju se tradicionalno svake godine krajem jula, a organizator je Klub skakača "Mostari". Važnost ovog takmičenja pokazuje i to da ga obavezno prenosi državna televizija ili neka od najjačih komercijalnih televizija u zemlji, a ovi skokovi slove za jedne od najvažnijih sportskih događaja bh. današnjice.

Jedan od sportova koji je dosta popularan u Mostaru jest i karate. U gradu djeluje više karate-klubova.

Osim karatea, zastupljeni su i plivanje, tenis, košarka, rukomet, džudo, boks, kajakaštvo.

Saobraćaj

Najznačajnija saobraćajnica koja prolazi kroz Mostar jest magistralni put M-17. Mostar ima dvije autobuske i jednu željezničku stanicu. Javni autobuski saobraćaj u Mostaru obavlja preduzeće Mostar-bus, koje radi pod Gradskom upravom. Mostar također ima međunarodni aerodrom, koji se nalazi u naselju Ortiješ.

Poznate ličnosti

Turizam

Mostar je jedan od najvećih urbanih turističkih centara u Bosni i Hercegovini. U njegove najpoznatije znamenitosti spadaju:

  • Stari grad - historijska četvrt sa Starim mostom i nizom ostalih sadržaja iz bogate historije grada
  • Karađoz-begova džamija
  • Franjevačka crkva, s najvišim zvonikom u Bosni i Hercegovini
  • Bišćevića sokak, s poznatom Turskom kućom
  • Historijsko naselje Brankovac, s kućama i avlijama starih mostarskih porodica, građeno u osmanlijskom stilu
  • Staro naselje Blagaj s Vrelom Bune, čuvenom Blagajskom tekijom, te starim gradom osnivača Hercegovine, hercega Stjepana Kosače
  • Park prirode Ruište na planini Prenj, poznat po endemskoj vrsti munike, kao i endemskoj vrsti bosanskog ljiljana
  • Rezervat prirode Diva Grabovica, sa gotovo netaknutom prirodom
  • Mostarsko blato, park prirode zapadno od Mostara
  • Kuća Alekse Šantića, velikana bh. pjesništva
  • Muzej Hercegovine
  • Partizansko groblje u Mostaru

Također pogledajte

Reference

  1. ^ "Sistematski spisak općina i naselja". fzs.ba. Pristupljeno 17. 10. 2015. 
  2. ^ "Službeni grad Mostar". nasbih.com. Pristupljeno 17. 10. 2015. 
  3. ^ a b Tomislav Anđelić. "Kasnoantička dvojna bazilika u Žitomislićima kod Mostara". scribd.com. 
  4. ^ Članak "Bosnia and Herzegovina" u Geo-Data: The World Geographical Encyclopedia, Gale, 2003; pristupljeno: 5. 12. 2014.
  5. ^ a b "Općina Mostar". nasbih.com. Pristupljeno 17. 10. 2015. 
  6. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981.". stat.gov.rs. Pristupljeno 16. 10. 2015. 
  7. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971.". stat.gov.rs. Pristupljeno 16. 10. 2015. 
  8. ^ a b "Naselje Mostar". nasbih.com. Pristupljeno 17. 10. 2015. 
  9. ^ "Jezička standardizacija i pravopisna norma u Zori (prilog mr. Muhameda Šatora)". Most. 

Vanjski linkovi