Idi na sadržaj

Teočak

Pregledano
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Teočak
Općina
Općina Teočak
Panorama Teočaka
Panorama Teočaka
Službeni grb Teočak
Grb
Općina Teočak u Bosni i Hercegovini
Općina Teočak u Bosni i Hercegovini
Teočak nalazi se u Bosna i Hercegovina
Teočak
Teočak
Lokacija u Bosni i Hercegovini
Karta
Interaktivna karta Teočak
Koordinate: 44°36′10.9″N 18°58′57.9″E / 44.603028°N 18.982750°E / 44.603028; 18.982750
Država Bosna i Hercegovina
EntitetFederacija Bosne i Hercegovine
KantonTuzlanski
Vlada
 • NačelnikTajib Muminović[1] (SDA)
Površina
 • Općina30,37 km2
Stanovništvo (2013)
 • Općina7.424
 • Općina (gustoća)244,45 /km2
Vremenska zonaCET (UTC+1)
 • Ljeti (DST)CEST (UTC+2)
Poštanski broj75 414
Pozivni broj(+387) 35
Veb-sajtwww.opcinateocak.ba

Teočak je općina u Tuzlanskom kantonu, Bosna i Hercegovina. Općina je osnovana nakon referenduma 1992. na kome su se građani opredijelili da se odvoje od općine Ugljevik.

Geografija

Teočak je smješten na sjeveroistočnim padinama planine Majevice, na nadmorskoj visini od 300 do 600 metara.

Geografski položaj

Ugljevik
Lopare 		Ugljevik Ugljevik
Lopare Susjedne općine Ugljevik
Lopare
Sapna 		Sapna Ugljevik
Sapna

Historija

Kamene kugle ispred džamije u Teočaku

Zbog položaja na prilazima iz Podrinja prema unutrašnjosti Bosne, Teočak je u različitim epohama imao izrazit vojnostrateški značaj.[2][3]

Srednji vijek

Stari grad Teočak podignut je na osamljenom brežuljku iznad doline Tavne. Prema opisu Hamdije Kreševljakovića, utvrda je imala trokutastu osnovu, s kulom na svakom uglu, dok se ulaz nalazio ispod zapadne kule.[2] U istom radu navodi se da se Teočak prvi put spominje 1432. godine, kada ga ugarski kralj daruje despotu Đurđu Brankoviću, te da je u Podteočaku (Sotto Teozack) despot boravio 28. augusta 1442.[2]

Politički značaj Teočaka dodatno je porastao u drugoj polovini 15. stoljeća, u vrijeme borbi za pogranični prostor između Bosanskog Kraljevstva, Srpske Despotovine, Ugarske i Osmanskog Carstva. Petar Vrankić navodi da je nakon smrti despota Lazara Brankovića 1458. bosanski kralj Stjepan Tomaš brzo zauzeo jedanaest gradova uz Drinu, među njima Srebrenicu, Zvornik i Teočak, te ih uključio u Bosansko Kraljevstvo.[4]

Nakon pada Bosne 1463. Teočak ostaje važna tačka na ugarsko-osmanskom pograničnom prostoru. Davor Salihović bilježi da je kancelarija kralja Matije Korvina 1467. izdala povelju kojom se Nikoli Iločkom, tadašnjem vječnom grofu Teočaka, dopušta osnivanje trga na savskom prijelazu Apayoch, što pokazuje da je teočanski prostor imao i vojni i privredni značaj u kasnosrednjovjekovnom pograničju.[5]

Za osmanske izvore Teočak je bio jedna od prvih ključnih tvrđava na pravcu prodora u Bosnu. Sabaheta Gačanin, analizirajući narativ iz hronike Hašt bihišt, ističe da je Teočak opisan kao tvrđava na samom ulazu u Bosnu i kao ključ za dalje napredovanje prema unutrašnjosti zemlje.[3] Isti izvor pokazuje da je Teočak u osmanskoj percepciji bio dobro utvrđeno i strateški važno mjesto u Podrinju.[3]

U Teočaku su bile dvije nekropole stećaka Mramor i Harci, koje svjedoče o bosanskoj posebnosti, a i do danas su neki od stećaka očuvani.

Srebrenička banovina

Jedno vrijeme Teočak je bio čak glavni grad novoproklamovanog kralja. Desilo se to što su u jednom trenutku i Turska i Ugarska igrale na kartu postojanja Bosanske države pa su obje države imenovale tobože "kraljeve Bosne". Turci su imenovali Matiju Vojsalića za "kralja Bosne" i držali ga s tom titulom samo 1476. godine, upravo iste godine kada je hrišćanska vojska privremeno povratila Srebrenicu. Naime, Ugarska je za "kralja Bosne" imenovala uglednog mađarskog velikaša Nikolu Iločkog koji se od 1438. javlja kao mačvanski ban, i prebacila ga u "glavni grad" Jajce 1471. Ubrzo potom od 1472-1477. "kralj Nikola Iločki" biva prebačen u Teočak gdje stoluje pet godina, nakon čega biva ukinuta ta titula, a dalje se cijela administracija prepušta Srebreničkoj banovini. Mađari su držali Teočak do 1521. kada su i njega zajedno sa Srebrenikom (Srebrenička banovina) zauzeli Turci.

Osmansko doba

Tačan datum osmanskog osvajanja Teočaka nije potpuno razjašnjen u historiografiji.[2] Kreševljaković navodi da su Osmanlije u grad dovele vodu s vrela Vodce, što pokazuje da je utvrda bila prilagođena dužem vojnom držanju i osmanskoj posadnoj službi.[2] Isti autor bilježi da je Teočak nakon osvajanja imao posadu sve do iza 1804. godine, da je prva sigurna vijest o toj posadi iz 1655, te da je grad napušten između 1804. i 1833.[2]

Osmanski sloj Starog Teočaka sačuvan je i u njegovom sakralnom i memorijalnom pejzažu. U podnožju gradskih zidina nalazila se stara džamija, kasnije poznata kao džamija Fethija, a lokalitet je bio obilježen i starim nišanima te kamenim kuglama od granita koje se u literaturi vezuju za utvrdu.[2][6]

Teočak u 19. i 20. stoljeću

Napustivši funkciju stalne tvrđavske posade početkom 19. stoljeća, Teočak je postepeno izgubio staru ulogu pograničnog vojnog centra, ali je zadržao historijski značaj kroz ostatke fortifikacija i osmanskog sakralnog naslijeđa.[2] U novijoj stručnoj literaturi Stari grad Teočak označava se kao najznačajniji kulturni spomenik općine Teočak i kao prirodno-graditeljska cjelina koju čine ostaci srednjovjekovne i osmanske fortifikacije, džamija Fethija, nišani i granitne kugle.[6]

Rat u Bosni i Hercegovini

U ratu u Bosni i Hercegovini Teočak je ponovo dobio izuzetnu vojnostratešku važnost. Početkom 1992. bilo u potpunom okruženju jedinica JNA i srpske Teritorijalne odbrane, u gradu nije bilo hrane ni lijekova te da se nije moglo ni ulaziti ni izlaziti iz njega.[7]

Dana 14. jula 1992. iz Teočaka je prema pravcu Sapne, Goduše i Vitnice krenula kolona od oko 120 bošnjačkih civila, među kojima je bilo žena i djece. Na putu prema Orića Visu i Lokanju zarobljeno je oko 86 civila, nakon čega je veći broj njih odveden i ubijen.[7] Sudski utvrđeni opis događaja potvrđuje da je riječ bila o civilnoj koloni koja je pokušavala izaći iz opkoljenog Teočaka.[7][8][9] Srpske snage su u julu 1992. upućivale ultimatum stanovništvu i vojnim strukturama u Teočaku da predaju grad.[10]

Operacije na teočko-sapnjskom pravcu bile su dio šire ofanzive bosanskih Srba iz kasne 1993. godine, povezane s operacijom Drina 93, s ciljem potiskivanja snaga ARBiH istočno od Tuzle.[11] U opisu same borbe navodi se da je napad počeo 20. novembra 1993, da se vodio na pravcima prema Obršinama, Lazu, Zečijoj Kosi i Starom Teočaku, te da je nakon višesedmičnih borbi ARBiH zadržala svoje glavne odbrambene položaje.[11]

Ratni značaj teočanskog pravca potvrđuju i transkripti MKSJ-a, u kojima se spominju položaji na prilazima iz Pilice i Lokanja prema Teočaku.[12] Širi prostor Sapne i Teočaka ostao je važan i u kasnijim fazama rata gdje su se vodile operacije Majevica 95 i Spreča 95.[13]

Poslijeratni razvoj

U savremenom teritorijalnom ustrojstvu Bosne i Hercegovine Teočak je jedna od općina nastalih poslijeratnom teritorijalnom prekompozicijom 1995. godine, na prostoru prijeratne općine Ugljevik.[14] Prema analizi ANUBiH-a, Teočak spada među izrazito nerazvijene općine formirane nakon Dejtona.[14]

Isti rad pokazuje i dugoročno nepovoljne demografske trendove. Broj stanovnika sadašnje općine Teočak smanjen je sa 7.309 prema popisu iz 1991. na 5.219 u 2023. godini, dok je broj učenika u osnovnim školama pao sa 871 u 2007. na 336 u 2023. godini.[14]

Historijsko jezgro Teočaka i danas je prije svega prepoznatljivo po Starom gradu i njegovom neposrednom osmanskom sloju. Na listama peticija Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine nalaze se Stari grad Teočak (peticija iz 2015), džamija Fethija u Starom Teočaku (2003) i Mahalska ili Nova džamija u Starom Teočaku (2003), kao i više drugih dobara na području općine.[15]

Zbog toga se historija Teočaka ne veže samo uz političke i vojne događaje nego i uz trajanje njegovog kulturnog pejzaža: srednjovjekovnu utvrdu, osmansku džamiju, stare nišane, kamene kugle i lokalitete sa stećcima koji potvrđuju dug kontinuitet života na ovom prostoru.[2][6][15]

Stanovništvo

Nacionalni sastav stanovništva - općina Teočak

Sastav stanovništva – općina Teočak
2013.[16]1991.
Osoba7 424 (100,0%)2 321 (100,0%)
Bošnjaci7 398 (99,65%)2 306 (99,35%)1
Srbi7 (0,094%)3 (0,129%)
Jugoslaveni6 (0,081%)1 (0,043%)
Hrvati5 (0,067%)1 (0,043%)
Bosanci5 (0,067%)–
Nepoznato2 (0,027%)–
Albanci1 (0,013%)–
Ostali–10 (0,431%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Džamije

Džamija i ostaci srednjovijekovnog grada Teočaka
  • Bilalići - Džamija Bilalići
  • Stari Teočak - Nova džamija
  • Teočak - Džamija Centar
  • Teočak - Fethija džamija
  • Jasikovac - Džamija Jasikovac
  • Husejnovići - Džamija Husejnovići

Reference

  1. ↑ "Rezultati lokalnih izbora 2016. za načelnika za općinu Teočak". izbori.ba. Pristupljeno 12. 11. 2016.
  2. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 Kreševljaković, Hamdija. "Stari bosanski gradovi". Academia.edu. Pristupljeno 13. 3. 2026.
  3. 1 2 3 Gačanin, Sabaheta (2024). "Narativ o osvajanju Bosne iz hronike Hašt bihišt". Radovi Filozofskog fakulteta (Historija, Historija umjetnosti, Arheologija). 11: 143–165. doi:10.46352/23036974.2024.143. Pristupljeno 13. 3. 2026.
  4. ↑ Vrankić, Petar (2025). "Family, Political and Spiritual Profile of Queen Katarina Kosača-Kotromanić in the Then Historical Context". Hercegovina. 11: 9–70. Pristupljeno 13. 3. 2026.
  5. ↑ Salihović, Davor (2019). "The Process of Bordering at the Late Fifteenth-Century Hungarian-Ottoman Frontier". History in Flux (1): 93–120. doi:10.32728/flux.2019.1.5. Arhivirano s originala, 18. 1. 2022. Pristupljeno 13. 3. 2026.
  6. 1 2 3 "Časopis Baština sjeveroistočne Bosne, br. 10". JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona. 2018. Pristupljeno 13. 3. 2026. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  7. 1 2 3 "Prvostepena presuda u predmetu Miroslav Marković" (PDF). Sud Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 13. 3. 2026.
  8. ↑ "Napad na ljude iz Teočaka". Detektor. 26. 10. 2015. Pristupljeno 13. 3. 2026.
  9. ↑ "Napad na kolonu". Detektor. 18. 1. 2016. Pristupljeno 13. 3. 2026.
  10. ↑ "Nedić i Đurković: Ultimatum srpskih snaga civilima i vojnicima u Teočaku". Detektor. 7. 9. 2021. Pristupljeno 13. 3. 2026.
  11. 1 2 Balkan Battlegrounds: A Military History of the Yugoslav Conflict, 1990–1995. I. Washington, DC: Central Intelligence Agency, Office of Russian and European Analysis. 2002. str. 253.
  12. ↑ "Predmet Popović i drugi: transkript ročišta od 19. aprila 2007" (PDF). International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia. Pristupljeno 13. 3. 2026.
  13. ↑ "Balkan battlegrounds: Map 28, Bosnia, Sapna-Teocak, Nov.-Dec. 1993". Library of Congress. Pristupljeno 13. 3. 2026.
  14. 1 2 3 Pejanović, Mirko; Osmić, Amer (2025). "Demografske promjene u izrazito nerazvijenim općinama u Bosni i Hercegovini formiranim Dejtonskim mirovnim sporazumom". Posebna izdanja ANUBiH-a. CCXIX (21): 139–154. doi:10.5644/PI2025.219.07. Pristupljeno 13. 3. 2026.
  15. 1 2 "Lista peticija gradovi/općine" (PDF). Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 13. 3. 2026.
  16. ↑ "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021.

Vanjski linkovi

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Teočak&oldid=3916678"