Idi na sadržaj

Višegrad

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Višegrad
Općina i naseljeno mjesto
Opština Višegrad
Službeni grb Višegrad
Grb
Općina Višegrad u Bosni i Hercegovini
Općina Višegrad u Bosni i Hercegovini
Višegrad nalazi se u Bosna i Hercegovina
Višegrad
Višegrad
Lokacija u Bosni i Hercegovini
Koordinate: 43°46′57″N 19°17′17″E / 43.782406°N 19.28797°E / 43.782406; 19.28797
Država Bosna i Hercegovina
EntitetRepublika Srpska
Vlada
 • NačelnikMladen Đurđević[1] (SNSD)
Površina
 • Općina449,06 km2
 • Naseljeno mjesto1,75 km2
Nadmorska visina389 m
Stanovništvo (2013)
 • Općina10.668
 • Općina (gustoća)23,76 /km2
 • Naseljeno mjesto5.379
 • Naseljeno mjesto (gustoća)3.073,71 /km2
Vremenska zonaCET (UTC+1)
 • Ljeti (DST)CEST (UTC+2)
Poštanski broj73 240
Pozivni broj(+387) 58
Matični broj203009[2]
Matični broj općine20087
Veb-sajtopstinavisegrad.com

Višegrad je naseljeno mjesto i središte istoimene općine u istočnom dijelu Bosne i Hercegovine.

Historija

Antičko doba

Šire područje oko Višegrada bilo je nastanjeno od najstarijih vremena, o čemu svjedoče ostaci materijalne kulture bronzanog i željeznog doba te antičkog razdoblja.[3] Ilirska plemena Autarijata i Ardijejci naseljavali su ovo područje oko 1500. p.n.e. Njihova prisutnost potvrđena je arheološkim nalazima grobnica u okolini Višegrada, koje svjedoče o razvijenoj kulturi i društvenim strukturama tog perioda. Kasnije, u rimskom periodu, ovaj kraj ulazi u sastav rimske provincije "Malavico", koja je obuhvatala veći dio Balkana. Rimska infrastruktura, poput puta "Via Drina" koji je prolazio dolinom Drine, imala je važnu ulogu u povezivanju Rimskog Carstva. U to vrijeme, germanski rudari Sasi dolaze na ove prostore. Naziv grada Višegrad povezano je s njihovim naseljavanjem tako što jedan dio grada danas nosi ime "Sase", što podsjeća na njihov kulturni utjecaj. U Župi, nizvodno od Višegrada, pronađeni su rimski novčići, među kojima se izdvajaju kovanice careva Konstantina Velikog i Konstantina II, što ukazuje na dugotrajnu rimski prisutnost u ovom regionu. Najstarije slavensko naselje otkriveno na području Bosne i Hercegovine nalazi se u višegradskom naselju Mušići. Sistematska arheološka istraživanja koja je sproveo Zemaljski muzej iz Sarajeva 1966. na lokalitetima Mušići i Kršće [4] otkrila su nastambe iz doba seobe naroda, kolibe koje su građene na podnicama rimskih vila, a zatim i ranoslavenske nastambe, poluzemunice i zemunice gra-đene izvan rimskih vila u kojima su pronađeni i ostaci slavenske keramike.[3]

Srednji vijek

Najznačajniji izvori za proučavanje srednjovjekovnog Višegrada pohranjeni su u Državnom arhivu u Dubrovniku u sveskama serija: "Debita Notariae", "Diversa Notariae" i "Diversa Cancellariae".[3] Ovaj grad je bogat srednjovjekovnim kulturnim naslijeđem, a na okolnim lokalitetima nalaze se stećci. Najpoznatiji su oni u Velikoj i Maloj Gostilji, a pripadaju periodu kada su teritoriju Bosne i Hercegovine naseljavali pripadnici srednjovjekovnih plemena, te odražavaju složenost i različite kulturne utjecaje tog vremena.[4] Međutim, prvi dokumentirani urbani život na ovom mjestu započinje u kasnom srednjem vijeku. Srednjovjekovni Višegrad sastojao se iz dva dijela, utvrđenog grada (utvrde) i podgrađa, odnosno otvorenog gradskog naselja koje je u izvorima označeno imenom Podvišegrad. Upravo je utvrđeni grad, smješten na klisurama iznad desne obale rijeke Drine, najupečatljiviji materijalni ostatak iz historije srednjovjekovnog Višegrada o čijem izgledu i namjeni postoje samo šture informacije. Nastanak Višegrada može se dovesti u direktnu vezu sa procvatom Srebrenice, koja je u to vrijeme bila najznačajniji privredni centar u Podrinju. Putne komunikacije koje su iz Dubrovnika vodile u Srebrenicu, ali i znatno udaljenija mjesta, prolazile su višegradskim krajem i samim tim utjecali da se na tom prostoru razvije jedno novo naselje, mjesto na kojem su se zaustavljale karavane i vršili pretovari trgovačke robe, a koje se vremenom pretvorilo u otvoreni trg. Povoljan geostrateški položaj omogućio je ekonomski prosperitet ljudi koji su se do tada bavili uglavnom zemljoradnjom i stočarstvom. Privredni uspon pozitivno je utjecao je i na demografsko stanje, a nagli porast gradskog stanovništva zabilježen je u prvoj polovini 15. vijeka.

Ovo područje je 1373. prvi put ušlo u sastav srednjovjekovne bosanske države, kada su oblasni gospodar Lazar Hrebeljanović i bosanski ban, kasnije kralj Tvrtko I Kotromanić u borbama pobijedili Nikolu Altomanovića i podijelili njegovu zemlju. Sjeverna oblast do samog ušća Lima u Drinu sa utvrđenim gradovima Donjim Dobrunom, Rudnikom i Užicem pripala je knezu Lazaru, a ban Tvrtko pripojio je bosanskoj državi središnji dio oblasti, Podrinje i Polimlje, sve do iza Prijepolja. Nakon smrti kralja Tvrtka I vlast u gornjem Podrinju i donjem Polimlju preuzela su dva oblasna gospodara: knez Pavle Radenović Pavlović, osnivač vlastelinske porodice Pavlovića i veliki vojvoda Sandalj Hranić Kosača. Pavlovići su držali uski pojas s desne strane Drine od ušća Lima sa Višegradom i Dobrunom. Tim područjem vladaju poslije smrti Pavla Radenovića njegovi sinovi Petar i Radoslav Pavlović, i konačno Radoslavljev sin vojvoda Ivaniš, poznat po povelji kojom potvrđuje Dubrovčanima trgovačke povlastice. U području planine Bujaka, a u blizini sela Mramorice, Ivaniš i njegova braća imali su svoj dvor i upravo je tu pisana spomenuta povelja.[3]

Višegrad za vrijeme vladavine Osmanlijskog Carstva

Grafički prikaz Višegradske tvrđave u putopisu Benedikta Kuripešića iz 1530.

Tačan datum osmanlijskog osvajanja Višegrada nije poznat, a historičari smatraju da je vojno osvajanje ovog područja završeno do 1462. jer već početkom ove godine u Višegradu je zabilježeno djelovanje kadije.[3] Kao i ostali dijelovi Bosne i Hercegovine, tako je područje ovog grada i njegove okoline postalo dio velikog državnog sistema koji je sa sobom donio mnoge novine koje su pogodovale privrednom i urbanom razvoju. Proces širenja islama, urbanizacija, te privredni procvat, išli su zajedno. Veliki putopisac Evlija Čelebija koji je prolazio kroz Bosnu 1660-ih dao je vrijedne podatke o privrednim kapacitetima bosanskih gradova. Prema njegovim podacima u Višegradu je postojao veliki han i 300 dućana koji su bili vakuf Mehmed-paše Sokolovića. Ovakav privredni uspjeh ostvaren je zahvaljujući činjenici da je Bosanski pašaluk bio važna strateška tačka između Istoka i Zapada, u koji je dolazila trgovačka roba sa svih strana svijeta - iz Perzije, Arabije, Indije, Poljske, Češke, Burse, Istanbula, Kaira, Venecije, Dubrovnika, Londona.[5] Isti putopisac naveo je da je Mehmed paša Sokolović 1577. dao da se sagradi donji dio grada, koji je postao osnovno naselje oko mosta. Višegrad je tokom turske vladavine postao značajno administrativno, trgovačko i kulturno središte, a grad je izgrađen u skladu sa osmanlijskom urbanističkom tradicijom sa velikim brojem džamija, hanova, čaršija i drugih javnih objekata. Turski utjecaj oblikovao je život u ovom regionu tokom vijekova, kako kroz administrativnu i vojnu kontrolu, tako i kroz kulturne i vjerske aspekte.[4]

Višegrad za vrijeme vladavine Austro-Ugarske

Od 1908. do 1918. suprotno odredbama Berlinskog kongresa, Austro-Ugarska je i formalno anektirala Bosnu i Hercegovinu. Novi ustav proglašen je 20. februara 1910. godine pod nazivom Zemaljski ustav (Statut) za Bosnu i Hercegovinu, koji je svim zemaljskim pripadnicima garantirao jednakost pred zakonom. Iako je ovaj ustav bio prilično ograničen i nije domaćim ljudima i institucijama davao mnogo ovlaštenja već je vrhovna uprava ostala u rukama Zajedničkog ministarstva finansija u Beču. Međutim, njegov značaj je neosporan, jer je označio početak ustavnog poretka u Bosni i Hercegovini. On je u politički život zemlje unio tri nove institucije (pored već navedenog Zajedničkog ministarstva finansija, tu su i Zemaljska vlada i Sabor), od kojih je Sabor svakako najvažnija. Sve ove mnogobrojne promjene koje je nova vlast uvodila osjetile su se u svim porama društvenopolitičkog i privrednog života Višegrada.[6] Najznačajnija privredna odluka bila je ona o izgradnji pruge uskog kolosijeka od Sarajeva do Donjeg Vardišta i Uvca, koja je predstavljala dio nekada poznate "Bosanske istočne pruge" (njem."„Bosnische Ostbahn" ili pruga "Sarajevo – Ostgrenze", odnosno "Sarajevo-istočna granica"). Izgrađena je u okviru sistema uskotračnih željeznica u Bosni i Hercegovini od 1903. do 1906. povezujući istočnu Bosnu sa Sarajevom i ostatkom Austro-Ugarske Monarhije. Sa cijenom od 75 miliona zlatnih kruna (450 hiljada zlatnih kruna po kilometru) to je bila jedna od najskupljih pruga u svijetu izgrađenih do tada.[7]

Višegrad u Kraljevini Jugoslaviji

Poslije Prvog svjetskog rata, Višegrad kao dio Bosne i Hercegovine ulazi u sastav Kraljevine Jugoslavije.[8] Zbog sve goreg ekonomskog stanja u zemlji dolazi do jačanja revolucionarnih ideja na šta jugoslavenske vlasti odgovaraju represijom nad komunistima i drugim organizacijama koje se odupiru tadašnjem jugoslavenskom režimu. Početkom 1935. osnovan je logor za političke zatvorenike u Višegradu, koji je zajedno sa Lepoglavom i Bilećom bio najznačajniji.[9][10]

U međuratnom razdoblju Višegrad je zadržao prometni značaj koji je stekao u vrijeme austrougarske uprave. Povezanost prema Vardištu i dalje prema Srbiji dodatno je osnažena nakon što je dionica Vardište–Šargan na teritoriji Srbije puštena u saobraćaj 1925. godine. Time je Višegrad ostao važno željezničko i tranzitno čvorište na pravcu između Sarajeva i unutrašnjosti Srbije.[11][11][12]

Drugi svjetski rat

U Drugom svjetskom ratu Višegrad je, kao i šire područje istočne Bosne, bio zahvaćen nasiljem nad civilnim stanovništvom. U oktobru 1943. Višegrad su zauzele jedinice Jugoslovenske vojske u otadžbini, nakon čega je veliki broj bošnjačkih civila izbjegao prema Sarajevu, dok je dio preostalih civila bio masakriran.[13][13][14]

Socijalističko razdoblje

U razdoblju socijalističke Jugoslavije Višegrad je zadržao funkciju općinskog i saobraćajnog središta istočne Bosne. Njegov razvoj bio je povezan s prometom, lokalnom industrijom i energetskim potencijalom sliva Drine.

Jedan od najvećih razvojnih projekata u kasnom socijalističkom razdoblju bila je Hidroelektrana Višegrad. Prema podacima Elektroprivrede Republike Srpske, elektrana je projektirana u razdoblju od 1976. do 1985. godine, a u pogon je puštena 1989. godine. Time je Višegrad dobio važan energetski objekt koji je bitno utjecao na privredni profil grada u završnim godinama jugoslavenske države.[15]

Rat u Bosni i Hercegovini (1992–1995)

Prema utvrđenjima MKSJ-a, u prijeratnoj općini Višegrad muslimansko stanovništvo činilo je većinu i brojčano gotovo dvostruko nadmašivalo srpsko stanovništvo.[16] U presudi u predmetu protiv Milana i Sredoja Lukića MKSJ je naveo da su proizvoljna ubistva i nestanci civila u Višegradu dostigli vrhunac u maju i junu 1992., uz saučesništvo ili prećutno odobravanje lokalnih srpskih vlasti.[17]

U istom predmetu MKSJ je utvrdio niz zločina nad bošnjačkim civilima u Višegradu i okolini: ubistva na obali Drine 7. juna 1992, ubistva u fabrici Varda 10. juna, kao i masovna spaljivanja civila u Pionirskoj ulici 14. juna i na Bikavcu 27. juna 1992. godine. Prema žalbenoj presudi, u Pionirskoj ulici ubijeno je najmanje 66 civila, a na Bikavcu najmanje 60.[18] Ovi zločini u javnosti su ostali poznati i kao „žive lomače“ Višegrada.[19]

MKSJ je također utvrdio da je logor Uzamnica djelovao od augusta 1992. do oktobra 1994. godine, gdje su zatočenici bili izloženi zlostavljanju, prisilnom radu i drugim oblicima nasilja.[17] U sudskim postupcima pred domaćim i međunarodnim sudovima dokumentirani su i progoni, seksualno nasilje, prisilna premještanja i druga teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena nad bošnjačkim stanovništvom Višegrada.[20][21]

Sudsko utvrđivanje zločina nakon rata

Nakon završetka rata Višegrad je postao jedno od najvažnijih mjesta u sudskom procesuiranju ratnih zločina počinjenih u istočnoj Bosni. MKSJ je u predmetu protiv Milana i Sredoja Lukića donio jednu od najpoznatijih presuda za zločine počinjene u Višegradu; Milan Lukić je pravosnažno osuđen na doživotni zatvor.[18]

Pred Sudom Bosne i Hercegovine vođeni su i brojni drugi postupci. U predmetu protiv Željka Leleka pravosnažno je potvrđena kazna od 16 godina zatvora za zločin protiv čovječnosti, uključujući progon, prisilno premještanje civila i seksualno nasilje nad bošnjačkim stanovništvom Višegrada.[20][21] U septembru 2018. Sud BiH izrekao je Vuku Ratkoviću kaznu od osam godina zatvora za zločine protiv čovječnosti počinjene na području Višegrada.[22]

Višegrad je bio važan i u predmetima koji se odnose na otmicu i ubistva putnika iz voza u Štrpcima. Sud BiH je 2022. prvostepeno osudio više optuženih na po 13 godina zatvora zbog ubistava civila odvedenih iz voza i usmrćenih na području Višegrada, a Detektor je 2023. izvijestio da je ta presuda potvrđena u žalbenom postupku za sedmoricu optuženih.[23][24] U zasebnom postupku Boban Inđić je pravosnažno osuđen na 15 godina zatvora zbog sudjelovanja u tim ubistvima.[25][26]

Za zločine u logoru Uzamnica domaće pravosuđe je nastavilo procesuiranje i nakon dvije decenije od rata. Prema izvještajima Detektora, pravosnažno su potvrđene kazne Milomiru Đuričiću i Vukadinu Spasojeviću za zločine nad zatočenicima u Uzamnici, što je u javnosti ocijenjeno kao važan, ali zakašnjeli korak u utvrđivanju odgovornosti za zločine u Višegradu.[27]

Poratno razdoblje i savremeni Višegrad

Poslijeratni Višegrad obilježen je sporim povratkom raseljenih, trajnim sporovima oko kulture sjećanja i osjetljivim međuetničkim odnosima. Komemoracije za žrtve Pionirske ulice i drugih višegradskih stratišta održavaju se svake godine, ali broj neposrednih svjedoka i preživjelih koji mogu prisustvovati obilježavanjima s vremenom se smanjuje, dok potraga za posmrtnim ostacima dijela žrtava još traje.[19]

Govor mržnje, nacionalistički grafiti i poruke zastrašivanja ostali dio poratne stvarnosti za dio povratnika u Višegradu, uprkos pojedinim presudama i zabranama koje su ranije dovele do smanjenja javnog širenja mržnje.[28] Krajem 2025. počelo je i suđenje zbog napada na povratnika Bahrudina Gušu, koji se u medijima tumačio kao pokazatelj da sigurnost povratnika i dalje ostaje osjetljivo pitanje.[29]

Jedan od najvažnijih elemenata poratne obnove bilo je međunarodno priznanje kulturnog naslijeđa grada. UNESCO-ov Komitet za svjetsku baštinu uvrstio je Mehmed-pašin most u Višegradu na Listu svjetske baštine 2007. godine, prema kriterijima (ii) i (iv).[30] U kasnijim UNESCO-ovim izvještajima navedeno je da su radovi na restauraciji mosta započeli 2013., dok je obnova završena 2018. godine.[31][32]

Promocija banje i hotela Vilina vlas na sajmu turizma izazvala oštre reakcije zbog ratne prošlosti tog mjesta, koje se u svjedočenjima i sudskim postupcima povezuje sa zatočenjem i seksualnim nasiljem nad ženama tokom rata, a bez odgovarajućeg obilježja na samoj lokaciji.[33]

Geografija

Geografski položaj

Višegrad se nalazi u središnjem dijelu Podrinja u prostranoj kotlini rijeke Drine, na brežuljkastim padinama koje se blago uzdižu u planine visoke preko 1000 metara. Ova regija predstavlja planinsko-kotlinsko područje ispresijecano tokovima rijeke Drine i njenih pritoka između kojih se prostire brdsko-brežuljkasti teren. Dolina rijeke Drine čini demografsku i ekonomsku okosnicu ove teritorije na kojoj je nastalo i razvilo se urbano središte. Višegradska kotlina je jedna od rijetkih proširenja u toku rijeke Drine koji se sastoji djelimično od visokih klisura i planina.[3]

Na mjestu gdje se planine koje čine uski i duboki kanjon Drine razdvajaju u prostranu kotlinu, stoji stari kameni most iz druge polovine 16. vijeka sa 11 lukova širokog raspona, poznatijeg svima kao "na Drini ćuprija".

Rogatica Srebrenica, Srbija Srbija
Rogatica Susjedne općine Srbija
Rogatica
Rudo 		Rudo Srbija
Rudo

Brdo Bikavac nalazi se poviš desne strane grada, nekih 300 m visine od centra, u čijem podnožju je fudbalski stadion "Drina".

U Garču je 1987. izgrađen novi armirano-betonski most na Drini za saobraćaj, kako bi se rasteretila stara ćuprija. Od Nove Mahale, nizvodno desnom obalom Drine vodi put za Župu, široku kotlinu koja je i najplodniji dio Višegrada. Ova kotlina se stepenasto uzdiže do brda - sela Gostilja, Janjac, Dikava i Stolac koja čine granicu između Bosne i Srbije. Ova granica je utvrđena još 1343. i do danas je ostala nepromijenjena. Župa je bogata raznim vrstama voća, a najviše ima šljiva požegača od kojih se pravila rakija, bestilj i pekmez.

Klima

Višegrad ima umjereno-kontinentalnu klimu (Köppen: Cfb/Cfa) sa hladnim zimama, vrućim ljetima i umjerenim padavinama tokom cijele godine.

JanFebMarAprMajJunJulAugSepOktNovDec
Prosječna temperatura (°C)−0,51,45,710,014,817,719,719,715,311,05,40,9Ø10,1
Najviša prosječna temperatura (°C)3,76,010,915,621,424,527,027,222,017,09,74,2Ø15,8
Najniža prosječna temperatura (°C)−3,3−2,51,14,89,011,913,713,710,06,41,9−1,8Ø5,4
Padavine (mm)686470777290726691868586Σ927
Broj kišnih dana81013171716141315131211Σ159
Prosječna vlažnost zraka (%)797468676870696975777681Ø72,8
Temperatura u °C • padavine u mmDijagram:
Temperatura
3,7
−3,3
6,0
−2,5
10,9
1,1
15,6
4,8
21,4
9,0
24,5
11,9
27,0
13,7
27,2
13,7
22,0
10,0
17,0
6,4
9,7
1,9
4,2
−1,8
janfebmaraprmajjunjulaugsepoktnovdec
Padavine
68
64
70
77
72
90
72
66
91
86
85
86
janfebmaraprmajjunjulaugsepoktnovdec

Kultura

Ovaj grad opjevan je i u bosanskoj sevdalinci, a od mnogih pjevača koji su se okušali izvedbama "U lijepom starom gradu Višegradu" i "Prođoh Bosnom kroz gradove" (autorskim djelima Dragiše Nedovića) najistaknutiji su Zaim Imamović, Safet Isović i Nedeljko Bilkić.[34] Također, radnja u romanu "Na Drini ćuprija" odvija se u Višegradu i njegovoj okolini. Ivo Andrić je u ovom remek djelu bosanskohercegovačke i jugoslavenske književnosti opisao ljepote ovog grada i njegove orijentalne arhitekture sa posebnim akcentom na most Mehmed-paše Sokolovića, koji već vijekovima spaja njegove ljude.[35] Most je uvršten na listu svjetske baštine UNESCO-a, a dug je oko 250 metara i širok oko 10 metara, osim na sredini, gdje je proširen sa dvije terase, sa svake strane po jedna. Taj dio mosta zove se kapija. Iduci iz čaršije, na lijevoj terasi uzdiže se stub na kome je ugrađena ploča sa natpisom iz 1571. carigradskog stihotvorca koji je pisao u "badi" stilu kompleksne arapske poezije. U natpisu je navedeno kada je izgradnja mosta završena, te o onome ko je izgradio most i godina kada je izgrađen. Nasuprot ovom stubu s desne strane nalazi se terasa koja se zove sofa, a koja je uzdignuta sa dvije stepenice i ograđena kamenom ogradom kao i cijela dužina mosta. Osim već navedenog starog mosta, na području općine Višegrad nalazi se još nekoliko nacionalnih spomenika kulture Bosne i Hercegovine:

Stanovništvo

Nacionalni sastav stanovništva - općina Višegrad

Sastav stanovništva – općina Višegrad
2013.[37]1991.[38]1981.[39]1971.[40]1961.[41]
Osoba10 668 (100,0%)21 199 (100,0%)23 201 (100,0%)25 389 (100,0%)24 762 (100,0%)
Srbi9 338 (87,53%)6 743 (31,81%)7 648 (32,96%)9 225 (36,33%)9 965 (40,24%)
Bošnjaci1 043 (9,777%)13 471 (63,55%)114 397 (62,05%)115 752 (62,04%)113 689 (55,28%)1
Nepoznato180 (1,687%)––––
Hrvati33 (0,309%)32 (0,151%)60 (0,259%)68 (0,268%)89 (0,359%)
Nisu se izjasnili20 (0,187%)––––
Ostali16 (0,150%)634 (2,991%)125 (0,539%)74 (0,291%)73 (0,295%)
Muslimani13 (0,122%)––––
Jugoslaveni7 (0,066%)319 (1,505%)858 (3,698%)141 (0,555%)824 (3,328%)
Bosanci6 (0,056%)––––
Crnogorci5 (0,047%)–86 (0,371%)106 (0,418%)97 (0,392%)
Romi2 (0,019%)––––
Pravoslavci2 (0,019%)––––
Makedonci1 (0,009%)–6 (0,026%)3 (0,012%)7 (0,028%)
Slovenci1 (0,009%)–4 (0,017%)2 (0,008%)8 (0,032%)
Ukrajinci1 (0,009%)––––
Albanci––15 (0,065%)15 (0,059%)6 (0,024%)
Mađari––2 (0,009%)3 (0,012%)4 (0,016%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Nacionalni sastav stanovništva - naseljeno mjesto Višegrad

Sastav stanovništva – naseljeno mjesto Višegrad
2013.[37]1991.[38]1981.[39]1971.[40]1961.[41]
Osoba5 379 (100,0%)6 902 (100,0%)5 988 (100,0%)4 866 (100,0%)3 309 (100,0%)
Srbi5 112 (95,04%)2 619 (37,95%)2 446 (40,85%)2 141 (44,00%)1 638 (49,50%)
Nepoznato179 (3,328%)––––
Bošnjaci44 (0,818%)3 463 (50,17%)12 854 (47,66%)12 429 (49,92%)11 416 (42,79%)1
Hrvati19 (0,353%)23 (0,333%)52 (0,868%)53 (1,089%)44 (1,330%)
Nisu se izjasnili8 (0,149%)––––
Ostali7 (0,130%)527 (7,635%)21 (0,351%)28 (0,575%)25 (0,756%)
Jugoslaveni5 (0,093%)270 (3,912%)518 (8,651%)107 (2,199%)117 (3,536%)
Crnogorci2 (0,037%)–76 (1,269%)94 (1,932%)57 (1,723%)
Makedonci1 (0,019%)–6 (0,100%)2 (0,041%)3 (0,091%)
Slovenci1 (0,019%)–3 (0,050%)2 (0,041%)5 (0,151%)
Bosanci1 (0,019%)––––
Albanci––10 (0,167%)7 (0,144%)–
Mađari––2 (0,033%)3 (0,062%)4 (0,121%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Poznate ličnosti

Znamenitosti grada

Galerija

Također pogledajte

Reference

  1. ↑ "Centralna izborna komisija BiH - Lokalni izbori 2016". izbori.ba. Pristupljeno 13. 11. 2020.
  2. ↑ "Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 24. 11. 2015.
  3. 1 2 3 4 5 6 {{Cite web=https://ejournals.ff.unsa.ba/index.php/radovihhua/article/view/332%7Ctitle= Iz historije Višegrada u srednjem vijeku|website= ejournals.ff.unsa.ba|access-date= 6. 3. 2025}}
  4. 1 2 3 "Historija Višegada". visegradturizam.com. Pristupljeno 7. 3. 2025.
  5. ↑ "Kako se trgovalo u Bosni tokom osmanskog perioda". sarajevo.ba. Pristupljeno 8. 3. 2025.
  6. ↑ "Period austrougarske vladavine". parlament.ba. Pristupljeno 18. 4. 2025.
  7. ↑ "Turistička pruga". visegradturizam.com. Pristupljeno 12. 3. 2025.
  8. ↑ "Upoznajmo BiH/Općina Višegrad". mostarski.ba. Pristupljeno 20. 4. 2025.
  9. ↑ "Politički logori u Kraljevini Jugoslaviji: Četiri zida za izolaciju i prevaspitavanje komunista". bbc.com. Pristupljeno 20. 4. 2025.
  10. ↑ "Transition from Austria-Hungary to Yugoslavia: The Serbian Army in Bosnia and Herzegovina in Late 1918". Academia.edu. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  11. 1 2 "„Ćiro" ponovo u Višegradu" (PDF). Željeznice Federacije Bosne i Hercegovine. april 2008. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  12. ↑ Jović, Katarina. "The Conquered Land: Representations of Bosnia and Herzegovina in Kriegs-Bilder-Skizzen aus dem Bosnisch-Herzegowinischen Occupations-Feldzuge 1878". Academia.edu. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  13. 1 2 Karčić, Hikmet. "Zašto major Jack nije mogao doručkovati?". Academia.edu. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  14. ↑ Šehić, Zijad (2019). "Povijesna utemeljenost državnosti Bosne i Hercegovine". u Pejanović, Mirko; Pašalić Kreso, Adila; Katz, Vera (ured.). 75. godišnjica prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a: Povijesna utemeljenost obnovljene državnosti Bosne i Hercegovine u 20. i 21. stoljeću. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  15. ↑ "Hidroenergetski potencijal". Elektroprivreda Republike Srpske. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  16. ↑ "Judgment in the Case The Prosecutor v. Mitar Vasiljević Accused Sentenced to 20 Years Imprisonment". International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia. 29. 11. 2002. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  17. 1 2 "Judgement Summary for Milan Lukić and Sredoje Lukić" (PDF). International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia. 20. 7. 2009. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  18. 1 2 "Prosecutor v. Milan Lukić and Sredoje Lukić, Appeals Judgement" (PDF). International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia. 4. 12. 2012. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  19. 1 2 "Sve manje onih koji mogu doći na obilježavanje „žive lomače" u Pionirskoj ulici". Detektor. 15. 6. 2024. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  20. 1 2 "Željko Lelek oglašen krivim za zločin protiv čovječnosti". Sud Bosne i Hercegovine. 23. 5. 2008. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  21. 1 2 "Apelaciono vijeće donijelo presudu u predmetu Željko Lelek". Sud Bosne i Hercegovine. 20. 2. 2009. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  22. ↑ "Vuk Ratković osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 godina". Sud Bosne i Hercegovine. 19. 9. 2018. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  23. ↑ "Prvostepena presuda u predmetu Luka Dragičević i drugi". Sud Bosne i Hercegovine. 21. 10. 2022. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  24. ↑ "Potvrđena presuda za zločin u Štrpcima". Detektor. 29. 8. 2023. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  25. ↑ "Optuženom Bobanu Inđiću 15 godina zatvora". Sud Bosne i Hercegovine. 19. 1. 2023. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  26. ↑ "Godišnjica izvođenja i ubistva putnika iz voza u Štrpcima". Detektor. 27. 2. 2026. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  27. ↑ "Tri hiljade ruža za tri hiljade stradalih u Višegradu". Detektor. 30. 5. 2025. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  28. ↑ "Jedna presuda i zabrana smanjili su širenje mržnje u Višegradu. Zašto se na tome stalo?". Detektor. 18. 6. 2024. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  29. ↑ "Sljedeće sedmice počinje suđenje za napad na povratnika u Višegrad". Detektor. 18. 12. 2025. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  30. ↑ "Decision 31 COM 8B.34". UNESCO World Heritage Centre. 2007. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  31. ↑ "Periodic Reporting Cycle 3, Section II: Mehmed Paša Sokolović Bridge in Višegrad". UNESCO World Heritage Centre. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  32. ↑ "Stari višegradski most u narodnoj tradiciji, putopisima i umjetnosti". Academia.edu. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  33. ↑ "Promocija "Viline vlasi" na sajmu turizma vrijeđa uspomene na žrtve ratnih zločina". Detektor. 23. 2. 2026. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  34. ↑ "Dragiša Nedović iz Kragujevca autor je sevdalinki koje svi volimo". sevdah.tv. Pristupljeno 7. 3. 2025.
  35. ↑ "Ivo Andrić: The Bridge on the Drina". supersummary.com. Pristupljeno 8. 3. 2025.
  36. ↑ "Spisak nacionalnih spomenika po mjestima (općina Višegrad)". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 12. 2022. Pristupljeno 13. 12. 2016.
  37. 1 2 "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021.
  38. 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991.(str. 118)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 27. 12. 2015.
  39. 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 27. 12. 2015.
  40. 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 27. 12. 2015.
  41. 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 27. 4. 2016.

Vanjski linkovi

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Višegrad&oldid=3823406"