Usora (općina)
Usora | |
|---|---|
Općina | |
| Općina Usora | |
 Grb | |
 Općina Usora u Bosni i Hercegovini | |
  Usora | |
 Interaktivna karta Usora | |
| Koordinate: 44°41′31.9″N 17°58′57.8″E / 44.692194°N 17.982722°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine |
| Kanton | Zeničko-dobojski |
| Vlada | |
| • Načelnik | Zvonimir Anđelić[1] (HDZ) |
| Površina | |
| • Općina | 46,55 km2 |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Općina | 6.603 |
| • Općina (gustoća) | 141,85 /km2 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Poštanski broj | 74 230 |
| Pozivni broj | (+387) 32 |
| Veb-sajt | www |
Usora je općina u Bosni i Hercegovini a nalazi se između Doboja i Tešnja.
Geografija
Općina Usora nalazi se u dolini istoimene rijeke, na magistralnom putu Doboj-Tešanj-Teslić. Nalazi se na relativnoj prometnoj komunikaciji, graniči sa općinama Doboj, Doboj-Jug i Tešanj. Sjedište općine nalazi se u naselju Omanjska.
Historija
Prostor oko rijeke Usore i njenih pritoka naziva se Usora. Bio je nastanjen još u paleolitiku (starije kameno doba), Dr Đuro Basler i Zdravko Marić su otkrili u Makljenovcu prebivališta čovjeka u tim prahistorijskim vremenima. Ime "Usora" u historijskim vrelima spominje se prvi put godine 1225. u pismu pape Honorija III. Andriji II. ugarskohrvatskom kralju. Porijeklo imena Usora je posebna zagonetka. Lingvisti i historičari se značajno razilaze pri utvrđivanju pravog vrela: od slavonske riječi V'SOR' u značenju ohol, ponosit, grub, srdit, osoran do pokušaja izvođenja njenog imena iz naziva ondje nastanjenog iliskog plemena Oserijata. Naime, odbacivši ilirski posvojni sufiks -ata dobij se ime rijeke Oser (-is), očigledno Usora-Usora. Držeći se ovog vrela postojanje imena Usora se u historiji produbljuje od sedam i po na najmanje dvadeset vijekova.
Usora spada u red brojnih političkih poluovisnih oblasti, koje su opstojale na tlu Bosne i Hercegovine kao specifični politički organizmi i koji su postupno nestajali ostavivši za sobom poneki trag u narodnoj kulturi, mentalitetu i načinu života.
Do sada nisu otrkivena historijska vrela kada se Usora počela izdvajati kao posebna upravna župa, ali znamo da se početkom 13. vijeka formira kao posebna oblast, u dokumentima kao kneževina (Sebislav 1236. god.) a zatim kao banovina (Henrik Gisingovac 1272. god.) i najzad vojvodstvo (od 1326. godine rod Biloševića čija čast prelazi na rod Zlatonosovića od 1399. godine. Posljedni vojvoda je bio Tvrtko Stančić, s padom BiH pod Tursku vlast).
Ozbiljniju povezanost naroda usorskog kraja, propovjedajući blagoslov naravi, utemeljitelja je Katolička crkva u mentalitet, način života i narodnu kulturu ovog kraja.
Najstariji podatak o njenoj prisutnosti je pismo Pape Grgura IX kojim uzima 8. augusta 1236. godine pod svoju posebnu zaštitu,... dragog sina i plemenitog muža, sina pokojnog Stijepana bana bosanskog a unuka Kulina bana, Sebislav, ljiljana među trnjem.
To trnje, po papi, jeste bosansko plemstvo u Usori, zaraženo patarentskom herezom. Sto znaci da su bili bogumili ili tačnije pripadnici Bosanske Crkve. Kasnije je ove osobnosti postupno uvlačila i u Hrvate Hrvatske i Dalmacija.
Padom Bosne pod tursku vlast je i na ovim područjima počela islamizacija stanovništva.
Usora je većinskim dijelom nastanjena Hrvatima. Kroz osmanlijsku vladavinu se hrvatski utjecaj konstantno smanjivao, da bi danas obuhvatao uglavnom sela zapadno od Doboja.
Rat u Bosni i Hercegovini
Područje Usore bilo je dio šireg maglajsko-tešanjsko-dobojskog ratišta, odnosno južnog oboda dobojskog sektora i prilaza Tesliću. Doboj je bio strateški važan kao ključni cestovni i željeznički čvor VRS-a i glavna kapija prema Ozrenu, dok se tešanjsko-usorski prostor razvijao kao istureni džep izložen stalnom pritisku sa sjevera i zapada.[2]
Tokom 1992. godine, nakon zauzimanja Doboja, snage JNA, srpske TO i potom VRS-a potiskivale su jedinice HVO-a 110. usorske brigade i lokalne teritorijalne odbrane južnije od grada. Balkan Battlegrounds navodi da je time usorski prostor ušao u sastav sekundarnog, ali strateški važnog sjevernobosanskog bojišta, na kojem su se borbe vodile oko prilaza Doboju, Tesliću i ozrenskom području.[3]
U zimu 1994. usorsko-tešanjski prostor bio je poprište snažnog napada VRS-a. Glavni udar 16. krajiške motorizirane brigade vođen je od 17. januara na oko deset kilometara širokom odsjeku između rijeke Usore i uzvišenja Bandera, u pravcu Jelaha. Napadi u narednim sedmicama nisu uspjeli probiti odbranu, a pomoćni napad iz pravca Doboja preko Usore prema Ularicama također je ostvario tek neznatan pomak. Obnovljeni napadi sredinom i krajem februara nisu promijenili odnos snaga, pa je operacija obustavljena tek nakon Vašingtonskog sporazuma u martu 1994.[4]
U proljeće 1994. uslijedile su ofanzivne aktivnosti snaga Armije RBiH na pravcu Tešanj–Teslić, u kojima je usorski prostor imao važnu ulogu kao oslonac južnog dijela fronta. Dana 22. maja ARBiH pokušala zauzeti međupoložaje jugoistočno od Teslića, ali, uprkos određenim dobitcima na liniji planinskih visova, nije uspjela izbiti u dolinu Velike Usore, na cestu prema Tesliću niti u sam grad. Borbe su time završene bez odlučujućeg proboja prije stupanja na snagu primirja 10. juna 1994.[5]
U posebnom prikazu borbenog rasporeda za tešanjsko-teslićko područje autori navode i 110. brigadu HVO-a "Usora" sa sjedištem u Jelahu kao jedinicu koja je djelovala kooperativno s Armijom RBiH u okviru Operativne grupe 7-Jug. Time je usorski front u vojnom smislu predstavljao jedan od sektora na kojem su hrvatske i vladine snage, uprkos širem hrvatsko-bošnjačkom sukobu u drugim dijelovima zemlje, sarađivale protiv VRS-a.[6]
O imenu
U bosanskom govoru se do danas sačuvao izraz ušur, što bi prevedeno sa latinskog značilo običajno pravo, a u narodu jednostavno običaj (npr. desetina brašna umjesto novca za meljaju). O porijeklu ovog naziva za jedan cijeli kraj treba unijeti i predpostavku da su još stari Rimljani ovaj kraj nazvali tako, pošto je od pamtivijeka bio neprohodan i s toga pogodan za zbijegove progonjenih starosjedilaca sa šireg ilirskog prostora (pravo na običaj = usure). Zanimljivo je da su svi stariji stanovnici ovog kraja nazivali rijeku Usoru Usura, a grad Doboj Dobuj.
Stanovništvo
Nacionalni sastav stanovništva - općina Usora
| Sastav stanovništva – općina Usora | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[7] | 1991. | ||||||
| Osoba | 6 603 (100,0%) | 5 038 (100,0%) | |||||
| Hrvati | 6 095 (92,31%) | 4 736 (94,01%) | |||||
| Bošnjaci | 374 (5,664%) | 136 (2,699%)1 | |||||
| Srbi | 61 (0,924%) | 43 (0,854%) | |||||
| Nisu se izjasnili | 26 (0,394%) | – | |||||
| Romi | 19 (0,288%) | – | |||||
| Ostali | 9 (0,136%) | 47 (0,933%) | |||||
| Bosanci | 5 (0,076%) | – | |||||
| Nepoznato | 5 (0,076%) | – | |||||
| Muslimani | 3 (0,045%) | – | |||||
| Crnogorci | 2 (0,030%) | – | |||||
| Albanci | 2 (0,030%) | – | |||||
| Bosanci i Hercegovci | 2 (0,030%) | – | |||||
| Jugoslaveni | – | 76 (1,509%) | |||||
Reference
- ↑ "Rezultati lokalnih izbora 2016. za načelnika za općinu Usora". izbori.ba. Pristupljeno 23. 11. 2016.
- ↑ Balkan Battlegrounds: A Military History of the Yugoslav Conflict, 1990–1995. 2. Central Intelligence Agency, Office of Russian and European Analysis. 2002. str. 322.
- ↑ Balkan Battlegrounds: A Military History of the Yugoslav Conflict, 1990–1995. 2. Central Intelligence Agency, Office of Russian and European Analysis. 2002. str. 322–323.
- ↑ Balkan Battlegrounds: A Military History of the Yugoslav Conflict, 1990–1995. 1. Central Intelligence Agency, Office of Russian and European Analysis. 2002. str. 254.
- ↑ Balkan Battlegrounds: A Military History of the Yugoslav Conflict, 1990–1995. 1. Central Intelligence Agency, Office of Russian and European Analysis. 2002. str. 273–274.
- ↑ Balkan Battlegrounds: A Military History of the Yugoslav Conflict, 1990–1995. 2. Central Intelligence Agency, Office of Russian and European Analysis. 2002. str. 481.
- ↑ "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021.
Vanjski linkovi
.svg){kind=small}
