Administrativna podjela Bosne i Hercegovine

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Administrativno uređenje Bosne i Hercegovine je ustanovljeno Dejtonskim sporazumom. Prema tom sporazumu Bosna i Hercegovina se sastoji od dva entiteta: Federacija Bosne i Hercegovine - FBiH (51% teritorije države) i Republika Srpska – RS (49% ukupne teritorije Bosne i Hercegovine). Naknadno, 8. marta 2000. godine međunarodnom arbitražom osnovan je i Brčko distrikt, samostalna administrativna jedinica koja ne pripada ni jednom od entiteta a nad kojim suverenitet imaju institucije Bosne i Hercegovine.

Teritorijalnu uređenje je definirano međunarodnim standardom ISO 3166-2:BA. Federacija Bosne i Hercegovine se dalje sastoji od kantona dok se oba entiteta sastoje od općina i gradova.

Historija[uredi | uredi izvor]

Ovakvo adminstrativno uređenje je rezultat četvorogodišnjeg rata koji se vodio na teritoriji Bosne i Hercegovine i etničkog čišćenja koje se sprovodilo na cijeloj teritoriji države. Godine 1995, 21. novembra je potpisan Dejtonski mirovni sporazum između BiH, Jugoslavije i Hrvatske, kojim se garantira prestanak sukoba, te donošenje novog Ustava Bosne i Hercegovine.

Dejtonski ustav, uspostavlja 2 entiteta: Republiku Srpsku, Federaciju BiH i Brčko distrikt. Uspostavlja se Brčko distrikt koji pripada i jednom i drugom entitetu, sve do 2000, kada odlukom supervizora Brčko distrikt prestaje biti dijelom entiteta.

Federacija Bosne i Hercegovine je nastala Vašingtonskim sporazumom 18. marta 1994. godine potpisanim između Bosne i Hercegovine i Hrvatske kojim je okončan bošnjačko-hrvatski sukob. Federacija je tim sporazumom sastavljena od 10 kantona.

Ovlaštenja entiteta[uredi | uredi izvor]

Entiteti Bosne i Hercegovine

Entiteti imaju jako visok stepen autonomije - imaju predsjednika, parlament, vladu i sudstvo. Oni su u početku imali sve ovlasti jedne države. Od 1996. do danas je veliki dio nadležnosti entiteta prenesen na državni nivo. Entiteti imaju nadležnost u oblasti civilne uprave, zdravstva, obrazovanja, policije, prostornog uređenja i mnogim drugim oblastima, dok su na državnom nivou vanjska politika, odbrana, nadziranje granica, izbori, vanjskotrgovinska, fiskalna, monetarna politika, te neke druge oblasti.

Entiteti imaju ovlaštenja nad državnim vlasništvom, tako da ga mogu privatizirati ili prodati[nedostaje referenca]. Također entitetski parlamenti mogu staviti veto na neku odluku Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

U početku je Federacija BiH bila zamišljena kao bošnjačko-hrvatski entitet, a Republika Srpska isključivo srpski entitet[nedostaje referenca]. Međutim, ustavom ovih entiteta je zagarantovana ravnopravnost sva tri konstitutivna naroda. Za ravnopravnost su zadužena posebna entitetska tijela: Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine i Vijeće naroda Republike Srpske koji mogu blokirati usvajanje određenog zakona ukoliko on ugrožava nacionalni interes bilo kojeg od konstitutivnih naroda. Unatoč prividnoj ravnopravnosti, postoje brojne stvari koje ukazuju na neravnopravnost: srpski član Predsjedništva BiH se bira samo iz Republike Srpske, dok se hrvatski i bošnjački biraju samo iz Federacije; u Republici Srpskoj mnoge entitetske institucije imaju prefiks srpski (npr. srpske šume).

Kantoni Federacije Bosne i Hercegovine[uredi | uredi izvor]

Kantoni Federacije Bosne i Hercegovine

Federacija Bosne i Hercegovine je Vašingtonskim sporazumom podijeljenja na 10 kantona koje se smatraju federalnim jedinicama u okviru ovog entiteta. Kantoni su:

Kantoni također imaju visok stepen autonomije - imaju svoju skupštinu i vladu. Vlada ima sve nadležnosti u oblasti zdravstva, obrazovanja, kulture i sporta, unutrašnjih poslova, te drugih oblasti vezanih za civilnu upravu. Često dolazi od isprepletanja i sukoba federalnih i kantonalnih ministarstava i njihovih nadležnosti.

Općine i gradovi[uredi | uredi izvor]

Općine Bosne i Hercegovine

Zadnji nivo političke podjele Bosne i Hercegovine su općine. Država se sastoji od 143 općina, od kojih su 79 u Federaciji Bosne i Hercegovine, a 64 u Republici Srpskoj. Općine imaju Općinsko vijeće, Načelnika općine i svoje službe, i uglavnom su obrazovane oko najznačajnijeg grada ili mjesta u području. Svaki kanton sastoji se od nekoliko općina. Općine se dijele na mjesne zajednice.

Osim entiteta, kantona, i općina, Bosna i Hercegovina također ima i svojih dvanaest tzv. službenih gradova. To su: Banja Luka, Bihać, Istočno Sarajevo, Tuzla, Mostar, Sarajevo, Zenica, Doboj, Prijedor, Bijeljina, Trebinje i Široki Brijeg . Gradovi Banja Luka, Bihać, Tuzla, Mostar, Zenica, Doboj, Prijedor, Bijeljina, Trebinje i Široki Brijeg se nalaze u općinama istog imena, dok se Sarajevo i Istočno Sarajevo sastoje od nekoliko općina. Gradovi imaju svoje Gradsko vijeće, čija moć je između vlade općina i vlade kantona ili vlade entiteta.