Administrativna podjela Bosne i Hercegovine
 |
|---|
| Ovaj članak je dio serije o političkom sistemu Bosne i Hercegovine |
Administrativna podjela Bosne i Hercegovine predstavlja višeslojni sistem teritorijalne organizacije vlasti, uspostavljen prvenstveno Dejtonskim mirovnim sporazumom, odnosno njegovim Aneksom 4, koji čini Ustav Bosne i Hercegovine.[1] Prema ustavnom uređenju, država se sastoji od dva entiteta, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, te posebne samoupravne jedinice, Brčko distrikta, koja ne pripada nijednom od entiteta, a nad kojom suverenitet vrše direktno institucije Bosne i Hercegovine.[2] Brčko distrikt uspostavljen je 1999. godine odlukom Arbitražnog tribunala za spor o međuentitetskoj liniji razgraničenja na području Brčkog, a njegov je statut stupio na snagu 8. marta 2000.[3]
Dok Republika Srpska djeluje kao centralizirana cjelina koja se izravno dijeli na općine i gradove, Federacija Bosne i Hercegovine dodatno je ustrojena na deset kantona, jedinica čije su temelje postavljene Vašingtonskim sporazumom iz 1994. godine.[2] Administrativna hijerarhija dalje obuhvata 143 općine i 36 službena grada, koji se na najnižem nivou organiziraju u mjesne zajednice kao oblik lokalne samouprave.[2] Teritorijalne jedinice prvog nivoa kodificirane su međunarodnim standardom ISO 3166-2:BA, koji od 2015. godine više ne sadrži zasebne oznake za kantone.[4] Ovakvo teritorijalno uređenje rezultat je rata i etničkog čišćenja sprovedenog na teritoriji države, a prema ocjeni pojedinih autora predstavlja jedan od najdecentraliziranijih i institucionalno najsloženijih sistema podjele vlasti u Evropi.[5]
Historijski razvoj
[uredi | uredi izvor]Administrativna podjela uspostavljena 1995. godine zamijenila je prijeratno uređenje Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, koja je bila podijeljena na općine bez međustepena nalik kantonima ili entitetima. Već i prije samog početka otvorenih i masovnijih sukoba na teritoriji Bosne i Hercegovine, na terenu su se uspostavile paralelne vlasti pod kontrolom sukobljenih strana, što je kasnije uobličeno u ustavnopravni okvir mirovnih sporazuma.[5]
Federacija Bosne i Hercegovine formalno je ustrojena 18. marta 1994. potpisivanjem Vašingtonskog sporazuma između Republike Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske i Hrvatske Republike Herceg-Bosne, čime je okončan bošnjačko-hrvatski sukob i postavljen okvir za uspostavljanje kantonalnog ustroja na svojim teritorijama.[2]
Dana 14. decembra 1995. u Parizu je potpisan Opći okvirni sporazum za mir (Dejtonski mirovni sporazum) između Republike Bosne i Hercegovine, Savezne Republike Jugoslavije i Republike Hrvatske.[1] Aneks 4 sporazuma uspostavio je novi Ustav Bosne i Hercegovine i dva entiteta, Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku, dok je status područja Brčkog ostao nedefiniran te upućen na obavezujuću međunarodnu arbitražu predviđenu Aneksom 2 sporazuma.[1]
Arbitražni tribunal je 5. marta 1999. donio Konačnu odluku (Final Award) kojom je uspostavljen Brčko distrikt kao jedinstvena samoupravna jedinica pod suverenitetom Bosne i Hercegovine, formalno u zajedničkom vlasništvu (kondominijumu) oba entiteta, ali bez izvršavanja entitetske vlasti na njenoj teritoriji.[3] Statut Distrikta stupio je na snagu 8. marta 2000. godine.[6] Visoki predstavnik je 8. augusta 2006. naložio prestanak primjene entitetskih zakona i pravnog značaja međuentitetske linije razgraničenja na teritoriji Distrikta.[7] Ured supervizora za Brčko zatvoren je 31. augusta 2012, nakon čega su njegove funkcije suspendovane, iako pravna nadležnost Arbitražnog tribunala i institucije supervizora formalno nastavljaju postojati.[6]
Ustavni okvir
[uredi | uredi izvor]Ustav Bosne i Hercegovine zasniva se na principu rezidualne nadležnosti: institucijama Bosne i Hercegovine izričito su dodijeljene samo pojedine nadležnosti (vanjska politika, vanjskotrgovinska i carinska politika, monetarna politika, finansiranje institucija države, politika imigracije, izbjeglica i azila, te još nekoliko oblasti), dok sve ostale nadležnosti koje nisu eksplicitno povjerene državnom nivou ostaju u domenu entiteta.[1] Ovaj raspored, za razliku od većine federalnih uređenja, postavlja entitete, a ne državu, kao nositelje opće nadležnosti.[1]
Oba entiteta imaju vlastite ustave, parlamente, vlade, predsjednike (odnosno predsjednika u slučaju Republike Srpske) i sudove, te su tokom poratnog perioda zadržali širok krug ovlasti, iako je od 1996. značajan dio nadležnosti, prvenstveno u oblasti odbrane, pravosuđa, indirektnog oporezivanja i sigurnosti, prenesen na državni nivo.[5] Entiteti raspolažu direktnom zastupljenošću u zajedničkim institucijama i u praksi imaju mogućnost blokiranja državnih politika putem mehanizama zaštite vitalnog nacionalnog interesa.[5]
Ravnopravnost tri konstitutivna naroda (Bošnjaka, Hrvata i Srba) zagarantovana je ustavima entiteta, a štite je posebna tijela: Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine i Vijeće naroda Republike Srpske, koja mogu obustaviti usvajanje zakona za koji smatraju da ugrožava vitalni nacionalni interes nekog od konstitutivnih naroda.[2] Pravila o teritorijalnom porijeklu kandidata za Predsjedništvo BiH, prema kojima se srpski član bira isključivo s teritorije Republike Srpske, a hrvatski i bošnjački isključivo s teritorije Federacije BiH, kao i isključenje građana koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici jednog od tri konstitutivna naroda iz prava kandidature u Predsjedništvo i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH, ocijenjeni su diskriminatornim od strane Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine iz 2009., premda odgovarajuće ustavne izmjene do danas nisu usvojene.
Administrativna hijerarhija
[uredi | uredi izvor]Administrativna podjela Bosne i Hercegovine sastoji se od četiri nivoa: entitetskog (prvog) nivoa, kantonalnog (drugog) nivoa unutar Federacije BiH, nivoa općina i gradova (trećeg) te mjesnih zajednica (četvrtog) nivoa.[2]
Prvi nivo
[uredi | uredi izvor]Federacija Bosne i Hercegovine
[uredi | uredi izvor]Federacija Bosne i Hercegovine zauzima sjeverozapadni, centralni i jugozapadni dio države i podijeljena je na deset kantona. Sjedište entitetskih institucija je u Sarajevu.[2] Prema popisu iz 2013. godine, entitet broji 2.219.220 stanovnika, sa bošnjačkom i hrvatskom relativnom većinom.[8]
Republika Srpska
[uredi | uredi izvor]Republika Srpska obuhvata sjeverni i istočni dio države. Njeno ustavno sjedište je Sarajevo (formalno administrativno sjedište prema Ustavu RS), dok je Banja Luka de facto sjedište vlade i parlamenta.[2] Za razliku od Federacije, Republika Srpska djeluje pod centraliziranom strukturom vlasti, bez međustepena između entiteta i općina.[2] Prema popisu iz 2013., entitet broji 1.228.423 stanovnika, sa srpskom većinom.[8]
Brčko distrikt
[uredi | uredi izvor]Brčko distrikt je samostalna administrativna jedinica pod direktnim suverenitetom institucija Bosne i Hercegovine, formalno u zajedničkom vlasništvu oba entiteta, ali bez izvršavanja entitetske vlasti na njenoj teritoriji.[3] Obuhvata površinu od 493 km² i prema popisu iz 2013. broji 83.516 stanovnika, etnički najraznovrsniju zajednicu u zemlji.[8]
| Naziv | Vrsta | Glavni grad/sjedište | Položaj | Površina (km²) | Stanovništvo (2013) | Etničke grupe |
|---|---|---|---|---|---|---|
 Federacija Bosne i Hercegovine |
Entitet | Sarajevo |  |
26.110,5 | 2.219.220 | 70,39% Bošnjaci 22,46% Hrvati 2,55% Srbi 4,60% Ostali |
 Republika Srpska |
Sarajevo (de jure) Banja Luka (de facto) |
 |
25.098,5 | 1.228.423 | 81,51% Srbi 13,99% Bošnjaci 2,41% Hrvati 2,09% Ostali | |
| Brčko distrikt |
Distrikt | Brčko |  |
493 | 83.516 | 42,4% Bošnjaci 34,6% Srbi 20,7% Hrvati 2,4% Ostali |
Izvor podataka o stanovništvu: "Popis stanovništva, kućanstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013" (PDF). www.popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. 2019. Pristupljeno 5. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) ; izvor podataka o površini i statusu: "Administrativno-teritorijalno uređenje". mvp.gov.ba. Pristupljeno 2. 4. 2023.
Drugi nivo
[uredi | uredi izvor]Federacija Bosne i Hercegovine ustrojena je Vašingtonskim sporazumom na deset kantona, koji predstavljaju federalne jedinice s vlastitom skupštinom i vladom.[2] Kantonalna vlada ima nadležnosti u oblasti zdravstva, obrazovanja, kulture, sporta, unutrašnjih poslova i drugih segmenata civilne uprave, što u praksi često dovodi do preklapanja s federalnim nadležnostima.[2]
| Naziv | Vrsta | Glavno sjedište | Položaj | Površina (km²) | Stanovništvo (2013) | Etničke grupe |
|---|---|---|---|---|---|---|
 Unsko-sanski kanton |
Kanton | Bihać |  |
4.125 | 273.261 | 90,02% Bošnjaci 3,09% Srbi 1,85% Hrvati 5,04% Ostali |
 Posavski kanton |
Orašje |  |
324,6 | 43.453 | 77,32% Hrvati 19,00% Bošnjaci 1,91% Srbi 1,77% Ostali | |
 Tuzlanski kanton |
Tuzla |  |
2.649 | 445.028 | 88,2% Bošnjaci 5,3% Hrvati 1,6% Srbi 4,9% Ostali | |
 Zeničko-dobojski kanton |
Zenica |  |
3.344,1 | 364.433 | 82,2% Bošnjaci 12,0% Hrvati 1,5% Srbi 4,3% Ostali | |
 Bosansko-podrinjski kanton Goražde |
Goražde |  |
504,6 | 23.734 | 94,0% Bošnjaci 3,7% Srbi 0,1% Hrvati 2,2% Ostali | |
 Srednjobosanski kanton |
Travnik |  |
3.189 | 254.686 | 57,58% Bošnjaci 38,33% Hrvati 1,19% Srbi 2,90% Ostali | |
 Hercegovačko-neretvanski kanton |
Mostar |  |
4.401 | 222.007 | 53,29% Hrvati 41,44% Bošnjaci 2,90% Srbi 2,37% Ostali | |
| Zapadnohercegovački kanton |
Široki Brijeg |  |
1.362,2 | 94.898 | 98,7% Hrvati 0,8% Bošnjaci 0,1% Srbi 0,4% Ostali | |
 Kanton Sarajevo |
Sarajevo |  |
1.276,9 | 413.593 | 83,8% Bošnjaci 4,2% Hrvati 3,2% Srbi 8,8% Ostali | |
| Kanton 10 |
Kupres[9] Livno (izvršna vlast) Tomislavgrad (zakonodavna vlast) |
 |
4.934,1 | 84.127 | 76,79% Hrvati 12,96% Srbi 9,55% Bošnjaci 0,7% Ostali |
Izvor podataka o stanovništvu: "Popis stanovništva, kućanstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013" (PDF). www.popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. 2019. Pristupljeno 5. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) ; izvor podataka o površini: "Administrativno-teritorijalno uređenje". mvp.gov.ba. Pristupljeno 2. 4. 2023.
Napomena: ISO 3166-2 standard je do 27. novembra 2015. sadržavao zasebne oznake za deset kantona (BA-01 do BA-10); te su oznake od tada povučene, te ISO 3166-2:BA trenutno priznaje samo entitete i Brčko distrikt kao primarne teritorijalne jedinice.[4]
Treći nivo
[uredi | uredi izvor]
Treći nivo administrativne podjele čine gradovi i općine. Bosna i Hercegovina sastoji se od 143 općine, od čega je 79 u Federaciji Bosne i Hercegovine, a 64 u Republici Srpskoj.[2] Općine raspolažu vijećem/skupštinom, načelnikom i vlastitim općinskim službama, te su uglavnom organizirane oko najznačajnijeg naseljenog mjesta u svom području; svaki kanton sastoji se od više općina.[2]
Pored toga, Bosna i Hercegovina ima 36 službenih gradova, koji raspolažu gradskim vijećem/skupštinom, gradonačelnikom i gradskim službama, sa nešto širim ovlastima od općina, ali i dalje nižim u odnosu na kantonalnu ili entitetsku vlast.[2] Sarajevo i Istočno Sarajevo su gradovi sastavljeni od gradskih općina, ali se po nadležnostima ne razlikuju značajno od ostalih gradova, izuzev u načinu izbora gradonačelnika i vijećnika.[2]
Četvrti nivo
[uredi | uredi izvor]Mjesna zajednica je oblik mjesne samouprave za dio područja općine ili službenog grada, koji se u Bosni i Hercegovini uspostavlja na osnovu zakona o lokalnoj samoupravi entiteta odnosno Brčko distrikta.[10] Mjesne zajednice mogu se osnivati za dio naseljenog mjesta, za jedno naseljeno mjesto ili, što je u praksi najčešći slučaj, za više naseljenih mjesta.[11]
Organi mjesne zajednice su Savjet mjesne zajednice i predsjednik mjesne zajednice, koji je ujedno i član i predsjednik Savjeta. Članove Savjeta biraju građani s područja mjesne zajednice na temelju općeg biračkog prava, na neposrednim izborima i tajnim glasanjem.[12] Institut mjesne zajednice nasljeđe je sistema mjesne samouprave iz perioda Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, te je u upotrebi i u Srbiji, dok se u Hrvatskoj koristio dok je ona bila u sastavu te federacije.
Raspodjela nadležnosti
[uredi | uredi izvor]Raspodjela nadležnosti u Bosni i Hercegovini odlikuje se izraženom asimetrijom u korist entitetskog nivoa. Institucijama Bosne i Hercegovine Ustavom su povjerene isključivo nadležnosti nabrojane u članu III(1) Aneksa 4 - vanjska politika, vanjskotrgovinska politika, carinska politika, monetarna politika, finansiranje institucija i međunarodnih obaveza države, politika i regulacija pitanja imigracije, izbjeglica i azila, provođenje međunarodnih i međuentitetskih krivičnopravnih propisa, uspostavljanje i rad zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava te regulacija saobraćaja između entiteta.[1] Sve ostale nadležnosti, uključujući zdravstvo, obrazovanje, socijalnu politiku, policiju, prostorno planiranje i poljoprivredu, pripadaju entitetima, koji ih u Federaciji BiH dalje dijele s kantonima, a kantoni potom s općinama i gradovima.[2]
Od potpisivanja Dejtonskog sporazuma 1995. do danas, niz nadležnosti prenesen je sa entitetskog na državni nivo putem zakona i, u nizu slučajeva, putem odluka visokog predstavnika, uključujući oblasti odbrane (uspostavom jedinstvenih oružanih snaga), indirektnog oporezivanja (uspostavom Uprave za indirektno oporezivanje i jedinstvenog tržišta) i sigurnosno-obavještajnog sektora.[5] Prema ocjeni pojedinih autora iz oblasti političkih nauka, ovakav transfer nadležnosti nije suštinski promijenio dominantnu poziciju entiteta u raspodjeli vlasti, budući da oni zadržavaju kontrolu nad većinom javnih prihoda i izravnu zastupljenost u zajedničkim institucijama BiH putem mehanizama zaštite vitalnog nacionalnog interesa.[5]
Statistička i međunarodna klasifikacija
[uredi | uredi izvor]Teritorijalne jedinice Bosne i Hercegovine prvog nivoa (entiteti i Brčko distrikt) kodificirane su u međunarodnom standardu ISO 3166-2:BA, prvi put objavljenom 1998. godine.[4] Drugo izdanje standarda iz 2007. uvelo je i posebne oznake za deset kantona Federacije BiH (BA-01 do BA-10) kao primarne podjedinice, no te su oznake povučene 27. novembra 2015, nakon čega standard više ne sadrži zasebne oznake za sekundarne teritorijalne jedinice.[4]
Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine (BHAS) vodi registar prostornih jedinica koji se koristi za potrebe popisa stanovništva i statističkog praćenja, uključujući evidenciju mjesnih zajednica i naseljenih mjesta na nivou ispod općina i gradova.[13]
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 3 4 5 6 "Annex 4: Constitution of Bosnia and Herzegovina". Office of the High Representative. Pristupljeno 30. 6. 2026.
- 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 "Administrativno-teritorijalno uređenje". mvp.gov.ba. Arhivirano s originala, 23. 11. 2025. Pristupljeno 2. 4. 2023.
- 1 2 3 "Arbitral Tribunal for Dispute over Inter-Entity Boundary in Brčko Area: Final Award". Office of the High Representative. 5. 3. 1999. Pristupljeno 30. 6. 2026.
- 1 2 3 4 "ISO 3166-2:BA". International Organization for Standardization. Pristupljeno 30. 6. 2026.
- 1 2 3 4 5 6 Kapidžić, Damir (2021), "Subnational competitive authoritarianism and power-sharing in Bosnia and Herzegovina", Illiberal Politics in Southeast Europe, str. 79–99, doi:10.4324/9781003208327-5, ISBN 9781003208327, pristupljeno 29. 3. 2023
- 1 2 "Brčko Supervision". Office of the High Representative. Pristupljeno 30. 6. 2026.
- ↑ "Nalog supervizora ukida entitetske zakone i proglašava prestanak pravnog značaja međuentitetske granice u Brčko Distriktu". Office of the High Representative. 4. 8. 2006. Pristupljeno 24. 7. 2024.
- 1 2 3 "Popis stanovništva, kućanstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013" (PDF). www.popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. 2019. Pristupljeno 5. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ↑ "Ustav Hercegbosanske županije" (PDF). skupstinahbz.com. Skupština Kantona 10. 19. 12. 1996. Pristupljeno 29. 8. 2025.
- ↑ "Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine". fbihvlada.gov.ba. Pristupljeno 30. 6. 2026.
- ↑ "Arhivirana kopija" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 23. 9. 2015. Pristupljeno 30. 6. 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ↑ "Arhivirana kopija" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 4. 3. 2016. Pristupljeno 1. 7. 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ↑ "Arhivirana kopija" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 23. 9. 2015. Pristupljeno 30. 6. 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
 Bosna i Hercegovina po temama | ||
|---|---|---|
| Historija |  | |
| Geografija | ||
| Administracija | ||
| Privreda | ||
| Simboli | ||
| Društvo | ||
| Kultura | ||
.svg){kind=small}
