Administrativna podjela Bosne i Hercegovine
 |
|---|
| Ovaj članak je dio serije o političkom sistemu Bosne i Hercegovine |
Administrativna podjela Bosne i Hercegovine ustanovljena je Dejtonskim sporazumom. Prema tom sporazumu Bosna i Hercegovina se sastoji od dva entiteta: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Naknadno, 8. marta 2000. međunarodnom arbitražom osnovan je i Brčko distrikt, samostalna administrativna jedinica koja ne pripada ni jednom od entiteta, a nad kojim suverenitet imaju institucije Bosne i Hercegovine. Teritorijalnu uređenje je definirano međunarodnim standardom ISO 3166-2:BA. Federacija Bosne i Hercegovine se dalje sastoji od kantona dok se oba entiteta sastoje od općina i gradova.[1]
Ogromna većina stanovništva u Federaciji Bosne i Hercegovine su Bošnjaci i Hrvati, dok su u Republici Srpskoj velika većina Srbi. Zbog velikih ovlaštenja koje imaju entiteti i političkih razlika između samih entiteta, Bosna i Hercegovina se često opisuje kao konfederacija.
Pregled
[uredi | uredi izvor]Ovakva adminstrativna podjela je rezultat četvorogodišnjeg rata koji se vodio na teritoriji Bosne i Hercegovine i etničkog čišćenja koje se sprovodilo na cijeloj teritoriji države. Dana 14. decembra 1995. potpisan je Dejtonski mirovni sporazum između Republike Bosne i Hercegovine, SR Jugoslavije i Republike Hrvatske, kojim se garantira prestanak sukoba, te donošenje novog Ustava Bosne i Hercegovine.
Novi ustav BiH uspostavlja 2 entiteta: Republiku Srpsku i Federaciju Bosne i Hercegovine. Kasnije se uspostavlja i Brčko distrikt, koji je prvobitno pripadao i jednom i drugom entitetu (kao kondominij), do 4. august 2006, kada se nalogom Međunarodnog supervizora za Brčko ukidaju entitetski zakoni i prestaje pravni značaj međuentitetske linije na teritoriji distrikta.[2]
Federacija Bosne i Hercegovine nastala je godinu dana ranije, potpisivanjem Vašingtonskog sporazuma 18. marta 1994. između Republike Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske i Hrvatske Republike Herceg-Bosne, kojim je okončan bošnjačko-hrvatski sukob. Prvobitni cilj bio je podijeliti čitavu državu na kantone, jedinice lokalne samouprave koje bi imale značajnu autonomiju, međutim nakon dejtonskog sporazuma samo Federacija biva podijeljena na 10 kantona, dok Republika Srpska djeluje pod centraliziranom strukturom vlasti.
Prvi nivo
[uredi | uredi izvor]Dok državni nivo ima ograničen skup isključivih ili zajedničkih odgovornosti, entiteti imaju većinu ovlasti. I Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska kontrolišu većinu odgovornosti i resursa, svaka ima svoje ustave, predsjednike, parlamente, sudove, vlade, i premijere. Oni su u početku imali sve ovlasti jedne države. Od 1996. do danas veliki dio nadležnosti entiteta preneseno je na državni nivo. Oni sada upravljaju pitanjima državljanstva (entitetskog i državnog) i prvenstveno provode zakone, jer državnom nivou nedostaje ta sposobnost. Entiteti služe kao primarni nivo za distribuciju sredstava koja prikuplja država i nadgledaju značajan dio građanskih i političkih prava. Također imaju direktnu zastupljenost u institucijama na državnom nivou i u suštini imaju pravo veta na sve državne politike.[3]
Ustavom ovih entiteta zagarantovana je ravnopravnost sva tri konstitutivna naroda. Za ravnopravnost su zadužena posebna entitetska tijela: Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine i Vijeće naroda Republike Srpske, koji mogu blokirati usvajanje određenog zakona ukoliko on ugrožava vitalni nacionalni interes bilo kojeg od konstitutivnih naroda. Unatoč prividnoj ravnopravnosti, postoje brojne stvari koje ukazuju na neravnopravnost: srpski član Predsjedništva BiH bira se samo sa teritorije Republike Srpske, dok se hrvatski i bošnjački biraju samo sa teritorije Federacije BiH. Također, građani BiH koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici niti jednog od ta tri naroda, ne mogu biti birani ni u Predsjedništvo BiH ni u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH.
| Naziv | Vrsta | Glavni grad/sjedište | Položaj | Površina
(km2) |
Stanovništvo (2013) |
Etničke grupe |
|---|---|---|---|---|---|---|
 Federacija Bosne i Hercegovine |
Entitet | Sarajevo |  |
26.110,5 | 2.219.220 | 70,39% Bošnjaci 22,46% Hrvati 2,55% Srbi 4,60% Ostali |
 Republika Srpska |
Sarajevo (de jure) Banja Luka (de facto) |
 |
25.098,5 | 1.228.423 | 81,51% Srbi 13,99% Bošnjaci 2,41% Hrvati 2,09% Ostali | |
| Brčko distrikt |
Distrikt | Brčko |  |
493 | 83.516 | 42,4% Bošnjaci 34,6% Srbi 20,7% Hrvati 2,4% Ostali |
Drugi nivo
[uredi | uredi izvor]Federacija Bosne i Hercegovine je Vašingtonskim sporazumom podijeljenja na 10 kantona koje se smatraju federalnim jedinicama u okviru ovog entiteta. Kantoni također imaju visok stepen autonomije - imaju svoju skupštinu i vladu. Vlada ima sve nadležnosti u oblasti zdravstva, obrazovanja, kulture i sporta, unutrašnjih poslova, te drugih oblasti vezanih za civilnu upravu. Često zna doći do isprepletanja i sukoba federalnih i kantonalnih ministarstava i njihovih nadležnosti.
Treći nivo
[uredi | uredi izvor]
Treći nivo podjele su gradovi i općine. Država Bosna i Hercegovina sastoji se od 143 općina, od kojih su 79 u Federaciji Bosne i Hercegovine, a 64 u Republici Srpskoj. Općine imaju Općinsko vijeće/skupštinu, načelnika i svoje službe, te uglavnom su smještene oko najznačajnijeg grada ili mjesta u području. Svaki kanton sastoji se od nekoliko općina, a one se djele dalje na mjesne zajednice.
Osim toga, Bosna i Hercegovina također ima i 35 službena grada. Gradovi imaju svoje Gradsko vijeće/skupštinu, gradonačelnika i svoje gradske službe, a njihova moć je malo veća od općina, ali idalje niža od vlade kantona ili entiteta. Sarajevo i Istočno Sarajevo su gradovi sastavljeni od gradskih općina, međutim ne razlikuju se toliko od ostalih gradova i općina, osim u izboru gradonačelnika i vijećnika/odbornika u gradska vijeća/skupštine.
Četvrti nivo
[uredi | uredi izvor]Mjesna zajednica je oblik mjesne samouprave[5] za dio područja općine ili službenog grada u Bosni i Hercegovini i Srbiji. U upotrebi je bila i u Hrvatskoj dok je bila u sastavu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Zakon o lokalnoj samoupravi,[6] određene države, regulira mogućnost osnivanja mjesnih zajednica u općini, i to:
- za dio naseljenog mjesta;
- za jedno naseljeno mjesto;
- za više naseljenih mjesta (u praksi najčešći slučaj).
Organi mjesne zajednice su: Savjet mjesne zajednice i Predsjednik mjesne zajednice. Predsjednik mjesne zajednice je ujedno i član i predsjednik Savjeta mjesne zajednice. Članove Savjeta biraju građani s područja Mjesne zajednice na temelju općeg biračkog prava, na neposrednim izborima i tajnim glasanjem.[7]
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ "Administrativno-teritorijalno uređenje". mvp.gov.ba. Pristupljeno 2. 4. 2023.
- ↑ "Nalog supervizora ukida entitetske zakone i proglašava prestanak pravnog značaja međuentitetske granice u Brčko Distriktu". Office of the High Representative. 4. 8. 2006. Pristupljeno 24. 7. 2024.
- ↑ Kapidžić, Damir (2021), "Subnational competitive authoritarianism and power-sharing in Bosnia and Herzegovina", Illiberal Politics in Southeast Europe, str. 79–99, doi:10.4324/9781003208327-5, ISBN 9781003208327, pristupljeno 29. 3. 2023
- ↑ "Ustav Hercegbosanske županije" (PDF). skupstinahbz.com. Skupština Kantona 10. 19. 12. 1996. Pristupljeno 29. 8. 2025.
- ↑ "Arhivirana kopija" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 23. 9. 2015. Pristupljeno 30. 6. 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ↑ http://www.fbihvlada.gov.ba/bosanski/zakoni/2006/zakoni/34bos.htm
- ↑ "Arhivirana kopija" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 4. 3. 2016. Pristupljeno 1. 7. 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
 Bosna i Hercegovina po temama | ||
|---|---|---|
| Historija |  | |
| Geografija | ||
| Administracija | ||
| Privreda | ||
| Simboli | ||
| Društvo | ||
| Kultura | ||
.svg){kind=small}
