Žene u Bosni i Hercegovini

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Djevojka iz Sarajeva, Austro-Ugarska, između 1890 i 1900. godine.
Muslimansk bosanska žena i djevojka, rani 20. vijek

Žene u Bosni i Hercegovini su evropske žene koje žive i koje su iz Bosne i Hercegovine. Prema Međunarodnom fondu za poljoprivredni razvoj (IFAD), žene u Bosni i Hercegovini pogođene su trima vrstama tranzicije nakon rata u BiH: "Tranzicija iz rata u mir", ekonomska tranzicija i politička tranzicija.[1] Nakon Drugog svjetskog rata brzi ekonomski rast i industrijalizacija ublažili su siromaštvo i ubrzali uvođenje bosanskohercegovačkih žena u radnu snagu u raznim profesijama, uključujući snažnu zastupljenost žena u STEM-u, što ostaje istina i danas.

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Bosna i Hercegovina proglasila je suverenitet 1991. godine, a nezavisnost od bivše SFR Jugoslavije 1992. godine.[2] Rat u BiH odgovoran je za ekstremna djela nasilja i ekonomski kolaps. Danas je Bosna i Hercegovina multietničko i multireligijsko društvo - stanovništvo čine: Bošnjaci 50,11%, Srbi 30,78%, Hrvati 15,43% i ostali; dok je vjerski sastav: muslimani 50,7%, pravoslavci 30,75%, rimokatolički 15,19%, 1,15 kao ostali i 1,1% kao agnostici ili ateisti. Većina stanovništva je ruralno: samo 39,8% ukupnog stanovništva je urbano. Stopa pismenosti za dob od 15 i više godina viša je za muškarce (99,5%) nego za žene (97,5%) - procjena 2015.

Ravnopravnost spolova[uredi | uredi izvor]

Vođeni ustavom Bosne i Hercegovine, državni zakon o ravnopravnosti spolova iz 2003. godine usvojen je radi promocije i unapređenja ravnopravnosti muškaraca i žena. Zakoni koji se odnose na izbore, kao i drugi zakoni, izmijenjeni su i dopunjeni u skladu s ustavom. Kao rezultat, zakon o izboru predviđa da "30% svih kandidata moraju biti žene".[3]

Prije nego što je 2003. godine na snagu stupio novi Krivični zakon,[4] zakon o silovanju u Bosni i Hercegovini sadržavao je zakonsko izuzeće za brak i glasilo je: "Ko silom ili prijetnjom neposrednog napada prisiljava ženu, koja nije njegova supruga, na seksualni odnos na njen život ili tijelo ili život ili tijelo osobe koja joj je bliska, kazniće se zatvorom od jedne do deset godina".

Rodne uloge[uredi | uredi izvor]

Bosna i Hercegovina ima kulturnu i vjersku patrijarhalnu tradiciju prema kojoj se od žena očekuje da budu pokorne muškarcima. Od žena se očekuje da obavljaju većinu kućanskih poslova, uključujući kuhanje, čišćenje i odgoj djece. Ekonomska devastacija rata negativno se odrazila na učešće žena u ekonomiji, iako su žene bolje integrirane u poljoprivredni posao nego u drugim oblastima.[5]

U poslijeratnoj Bosni i Hercegovini žene su pokretačka snaga za promjene. Nakon rata, rezultirajući efekti uključivali su smanjenje njihovog javnog i socijalnog položaja, a neke su se žene odlučile putovati izvan zemlje u potrazi za poslom.[6] Žene iz ruralnih područja često su marginalizovanije zbog nižeg nivoa obrazovanja i sklonosti tradiciji, što nalaže da moraju biti podređene muškarcima.[6]

Prema osmanskom muslimanskom izvještaju o Austro-Rusko-Turskom ratu (1735-39), koji je na engleski preveo C. Fraser, žene bosanske muslimanke borile su se u bitci jer su "stekle hrabrost junaka“ protiv austrijanaca u opsadi tvrđava Osterwitch-atyk.[7][8] Žene i muškarci bosanski muslimani bili su među žrtvama tokom te bitke,[9] žene su se borile u odbrani tvrđave Buzin,[10] i pružali su otpor Austrijancima na tvrđavi Četin.[11]

Prema neosmanskim zapisima o ratu između Osmanlija i Austrijanaca, žene Bosanaca smatrale su se militarističkim i igrale su ulogu u bosanskom uspjehu u borbi protiv austrijskih napadača.

Francuski izvještaj opisuje hrabrost u borbi žena bosanskih muslimana koje su se borile u ratu.[12]

Prema C. Fraser-u: "Poligamija, tako svojstvena muhamedanskim zemljama, ne prevladava u velikoj mjeri u Bosni, a oba spola uživaju privilegiju da izaberu svoje saputnike za život. Neudata žena pojavljuje se u javnosti bez vela, a majci porodice ukazuje se poštovanje. U svim tim aspektima oni se uvelike razlikuju od stanovnika istočnih zemalja."[13][14]

Prema AJ Schemu: "Poligamija nikada nije stekla prevagu među prosjacima. Žene idu zastrte u javnost, ali kod kuće uživaju slobodu i privilegiju veću od one turskih žena. Mlade žene smiju primati pažnju od mladića, a mladić koji razmišlja o braku smije provesti večer sa svojom zaručnicom, dok ona od njegova pogleda sjedi skrivena zidom ili roletom. Turski historičar govori o bosanskim ženama da su se, kada su prvi zarobljenici izvedeni na turski dvor u Brusi, prije zauzimanja Carigrada, glavarima činili kao živi geniji iz Raja." [15]

Prema Jánosu Asbóthu: "U međuvremenu, iz vrtova na obroncima brda, monotono pjevanje, u oštrim nosu i glavama, odzvanja gradom. Uprkos strogim haremima i velovima, djevojke znaju kako privući pažnju mladih. Oni koji izađu u šetnju nikad se ne umore pohvaliti lijep glas proporcionalno prodornoj kreštavosti njegovih tonova. Očarana mladost prati zvukove i prikrada se vrtnoj ogradi i tako započinje većina bosanskih brakova. Momak je možda poznavao pjevačicu od djetinjstva, kada još nije nosila veo, već samo sjajnu tkaninu preko glave. Možda je ugledao punu djevojku posljednjih dana prije nego što je uzela veo. Ako je pravi mladić, srndać si dozvoljava da se, nakon nekoliko takvih posjeta živice, uvuče u razgovor; nakon tjedan dana, možda ona podigne veo. Ako bi mogao jednom da je uhvati za ruku kroz ogradu ili kroz zveket na kapiji, to je znak slaganja; a onda, pod uvjetom da mladi naiđu na odobrenje roditelja, ništa više ne stoji na putu njihovoj sreći. Osim toga, pod budnim okom majke stvari teško mogu ići toliko daleko ako roditelji ne odobravaju mladića. Postoje prevaranti koji će se tako uzastopno igrati s nekoliko djevojaka; ali ubrzo postaju zloglasne, a majke upozoravaju svoje kćeri na njih."[16]

Nakon što su muškarci bosanski muslimani nestali tokom rata, kako bi se razvele, njihove supruge postale su Hanbali ili Shafi'i umjesto Hanafi, jer su Hanafije morale čekati jako dugo prije nego što je razvod mogao biti dozvoljen od supruga nestalog u ratu.[17]

Seksualno nasilje tokom rata[uredi | uredi izvor]

Žene su pretrpjele masovno seksualno nasilje i seksualno ropstvo tokom Rata u BiH i Genocida u BiH, kada je nasilje poprimilo rodno ciljani oblik upotrebom silovanja.[18][19][20] Procjene ukupnog broja žena silovanih tokom rata kreću se od 12.000 do 50.000.[21][22]

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) proglasio je da je "sistematsko silovanje" i "seksualno porobljavanje" u vrijeme rata bio zločin protiv čovječnosti, drugi nakon ratnog zločina genocida. [23][24][25][26]

Reproduktivna prava[uredi | uredi izvor]

Bosanska plesačica, 1869.

Procjena 2015.

Nasilje nad ženama[uredi | uredi izvor]

Posljednjih godina Bosna i Hercegovina je poduzela korake na rješavanju pitanja nasilja nad ženama. To je uključivalo donošenje Zakona o zaštiti od nasilja u porodici 2005. godine [27] i ratifikaciju Istanbulske konvencije.[28]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ In post-conflict Bosnia and Herzegovina, women are a driving force for change, IFAD
  2. ^ a b "The World Factbook — Central Intelligence Agency". Cia.gov. Pristupljeno 4. 1. 2018.
  3. ^ Howard, Emma.
  4. ^ "Criminal Code of the Federation of Bosnia and Herzegovina 2003" (PDF). UNODC. Arhivirano s originala (PDF), 15. 6. 2018. Pristupljeno 20. 6. 2018.
  5. ^ "Culture of Bosnia and Herzegovina - history, people, clothing, traditions, women, beliefs, food, customs, family". Everyculture.com. Pristupljeno 4. 1. 2018.
  6. ^ a b Bosnia and Herzegovina gender profile Archived 2015-10-20 na Wayback Machine, IFAD, 5 March 2007.
  7. ^ 'Umar (Būsnavī) (1830). History of the War in Bosnia During the Years 1737 - 1739. Oriental Translation-Fund. str. 17–.
  8. ^ Oriental Translation Fund (1830). Publications. Royal Asiatic Society. str. 17–.
  9. ^ 'Umar (Būsnavī) (1830). History of the War in Bosnia During the Years 1737 - 1739. Oriental Translation-Fund. str. 19–.
  10. ^ 'Umar (Būsnavī) (1830). History of the War in Bosnia During the Years 1737 - 1739. Oriental Translation-Fund. str. 45–.
  11. ^ 'Umar (Būsnavī) (1830). History of the War in Bosnia During the Years 1737 - 1739. Oriental Translation-Fund. str. 48–.
  12. ^ Michael Robert Hickok (1995). Looking for the Doctor's Son: Ottoman Administration of 18th Century Bosnia. University of Michigan. str. 34.
  13. ^ 'Umar (Būsnavī) (1830). History of the War in Bosnia During the Years 1737 - 1739. Oriental Translation-Fund. str. 19–.
  14. ^ Oriental Translation Fund (1830). Publications. Royal Asiatic Society. str. 19–.
  15. ^ The War in the East: An Illustrated History of the Conflict Between Russia and Turkey with a Review of the Eastern Question. O., H. S. Goodspeed & Company. 1878. str. 138–.
  16. ^ János Asbóth (1890). An Official Tour Through Bosnia and Herzegovina: With an Account of the History, Antiquities, Agrarian Conditions, Religion, Ethnology, Folk Lore, and Social Life of the People. S. Sonnenschein. str. 195–.
  17. ^ Amila Buturovic; Irvin Cemil Schick (15. 10. 2007). Women in the Ottoman Balkans: Gender, Culture and History. I.B.Tauris. str. 346–. ISBN 978-1-84511-505-0.
  18. ^ Totten i Bartrop 2007.
  19. ^ Henry 2010.
  20. ^ Hyndman 2009.
  21. ^ Wood 2013.
  22. ^ Crowe 2013.
  23. ^ Becirevic 2014.
  24. ^ Cohen 1996.
  25. ^ Boose 2002.
  26. ^ Johan Vetlesen 2005.
  27. ^ "Archived copy" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 28. 5. 2016. Pristupljeno 30. 1. 2016.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  28. ^ "Liste complète". Bureau des Traités. Pristupljeno 4. 1. 2018.