Vanjska politika Bosne i Hercegovine

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Vanjska politika Bosne i Hercegovine predstavlja skup kontinuiranih aktivnosti koje Bosna i Hercegovina, kao suverena i međunarodno priznata država, preko svojih nadležnih institucija sprovodi pri ostvarivanja zacrtanih ciljeva i prioriteta. Prema Ustavu Bosne i Hercegovine, vođenje vanjske politike je u isključivoj nadležnosti Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

U svrhu ostvarivanja načela vanjske politike, Bosna i Hercegovina teži ka saradnji u međunarodnim okvirima, odnosno saradnji na bilateralnom, regionalnom i globalnom planu. U tim nastojanjima Bosna i Hercegovina sklapa i promiće ugovore različite prirode, kako sa suverenim državama tako i sa drugim međunarodnim subjektima poput međunarodnih organizacija, a sve na obostrano zadovoljstvo koje se temelji na različitim međunarodnim konvencijama kao što je Povelja UN i drugim principima međunarodnog prava.

Historija[uredi | uredi izvor]

Nakon proglašenja nezavisnosti, novoosnovana država Republika Bosna i Hercegovina, iz objektivnih razloga (ratna dešavanja) u reduciranoj mjeri vodi svoju vanjsku politiku. Ona se uglavnom zasniva na uspostavljanju diplomatskih odnosa, učlanjenju u međunarodne organizacije i nastojanju da skrene pažnju svijeta na ratna dešavanja koja se odvijaju na njenoj teritoriji.

Sklapanjem dejtonskog mirovnog sporazuma krajem 1992. godine, Bosna i Hercegovina ulazi u period drugačijih prioriteta i načina vođenja svoje vanjske politike. Uz pomoć međunarodne zajednice, Bosna i Hercegovina usredotočuje napore na regionalnoj stabilizaciji i poboljšanju međusobnih odnosa sa državama nastalih raspadom Jugoslavija među kojima su i države koje su na različite načine involvirane u događaje koji su se dešavali tokom rata u BiH. Međunarodni odnosi sa susjednim državama Hrvatskom, Crnom Gorom i Srbijom su se relativno stabilizirali nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma.

Prioriteti vanjske politike[uredi | uredi izvor]

Kod određivanja prioriteta vanjske politike, Bosna i Hercegovina se rukovodi očuvanjem i unapređenem trajnog mira i sigurnosti kao i očuvanjem stabilnog demokratskog i sveukupnog državnog razvoja.

Bosna i Hercegovina nastoji voditi transparentnu vanjsku politiku usaglašenu sa njenim sljedećim prioritetima:[1]

Međunarodni odnosi[uredi | uredi izvor]

Od 174 države koje su Bosnu i Hercegovinu priznale kao nezavisnu i suverenu državu sa većinom država BiH ima uspostavljene diplomatske odnose. Ti odnosi su uglavnom na nivou ambasada pri čemu Bosna i Hercegovina ima ambasade u 44 države preko nerezidencijalne osnove pokriva znatno veći broj država. Primjera radi, ambasada BiH u Moskvi osim za Rusiju nerezidentno pokriva i države Armeniju, Bjelorusiju, Kazahstan, Kirgistan i Uzbekistan. Na istom principu i mnoge države koje nisu otvorile ambasadu u Sarajevu nerezidentno pokrivaju Bosnu i Hercegovinu iz svojih ambasada u regiji (u Beču, Budimpešti, Rimu i dr).

Država Početak uspostavljanja međunarodnih odnosa Napomene
Brazil 1995.

Bosna i Hercegovina je akreditovana za područje Brazila preko svoje ambasade u Washingtonu, SAD. Brazil je otvorio ambasadu u Sarajevu.

Bugarska 15. januar 1992. Odnosi između Bosne i Hercegovine i Bugarske su vanjski odnosi između ove dvije države. Kao početak međunarodnih odnosa između ove dvije države smatra se 15. januar 1992. godine. Od 1996. godine Bugarska ima ambasadu u Sarajevu.[2] Također i Bosna i Hercegovina ima ambasadu u glavnom gradu Bugarske, Sofiji.[3] Bugarska je bila prva država koja je priznala nezavisnost Republike Bosne i Hercegovine 31. januara 1992.
Češka 8. april 1993.

Češka republika je priznala nezavisnost Bosne i Hercegovine 8. februara 1992. Diplomatski odnosi između dvije države su uspostavljeni 8. aprila 1993. BiH ima ambasadu u Pragu[4] kao i Češka ambasadu u Sarajevu.[5] Obe države su punopravne članice OSCE-a

Hrvatska

Međunarodni odnosi između Bosne i Hercegovine i Hrvatske opterećeni su s nekoliko neriješenih međudržavnih pitanja. To se uglavnom odnosi na nekoliko manjih spornih graničnih dijelova između ostalog i problem pomorskog pristupa Bosne i Hercegovine otvorenom moru koji ometaju konačnu ratifikaciju sporazuma o granici iz 1999. godine.

Dijelovi rijeke Une i neka naselja u podnožju planine Plješevica nalaze se u Hrvatskoj, dok su neka u Bosni i Hercegovini, što uzrokuje preveliki broj graničnih prijelaza na jednoj ruti i otežava bilo kakav ozbiljan razvoj u regiji.

Razmatra se i granica na rijeci Uni između Hrvatske Kostajnice na sjevernoj, hrvatskoj strani i Bosanske Kostajnice na južnoj, bosanskohercegovačkoj strani. Riječno ostrvo između ta dva grada je pod hrvatskom kontrolom, ali pravo na isto potražuje i Bosna i Hercegovina. Zajednički granični prijelaz je izgrađen i funkcioniše od 2003. godine i koriste ga obe države.

Bosanskohercegovačka općina Neum koja ima izlaz na Jadransko more time čini južni dio Hrvatske eksklavom, a dvije države pregovaraju o posebnim tranzitnim pravilima prolaza kroz Neum kako bi riješile problem. Nedavno je Hrvatska odlučila izgraditi most do poluostrva Pelješca kako bi povezala kopno Hrvatske s eksklavom, ali je Bosna i Hercegovina protestirala zbog toga što će most zatvoriti pristup Bosni i Hercegovini međunarodnim vodama (iako Hrvatske teritorijane vode u potpunosti okružuju bosanskohercegovačke teritorijalne vode) te Bosna i Hercegovina od Hrvtaske traži da most mora biti visine od 55 metara iznad nivoa mora kako bi se osigurao slobodan prolaz svih vrsta brodova. Pregovori o ovom problemu se nastavljaju i dalje. Obe države imaju uspostavljene ambasade.

Indija Međunarodni odnosi između Bosne i Hercegovine i Indije

Indija je priznala nezavisnost novouspostavljene države 11. maja 1992. Diplomatski odnosi izneđu ove dvije države su uspostavljeni na nivou ambasadora.

Indonezija Međunarodni odnosi između Bosne i Hercegovine i Indonezije

Inonezija je priznala Republiku i Bosnu i Hercegovinu 20. maja 1992. a diplomatski odnosi su uspostavljeni na nivou ambasadora.

Iran Međunarodni odnosi između Bosne i Hercegovine i Irana

Iran je jedna od prvih država koj je priznala nezavisnost Republike BiH (31. mart 1992) Diplomatski odnosi su uspostavljeni 25. januar 1993. Bosna i Hercegovina je otvorila ambasadu u Teheranu kao i Iran u Sarajevu.

Kanada

Bosna i Hercegovina je u Kanadi predstavljena preko Ambasada u Ottawi, dok kanadska ambasada u Budimpešti pokriva potrebe Kanade za teritoriju Bosne i Hercegovine.

Njemačka 1994.

Njemačka je jedan od najvažnijih trgovinskih partnera Bosne i Hercegovine. Jedna je od prvih država koja je priznala nezavisnost RBiH, odnosno njeno priznanje je pokrenulo talas priznanja od drugih država. Bilateralni odnosi su se stabilno razvijali od uspostavljanja diplomatskih odnosa sredinom 1994. godine. Njemačka je bila usko uključena u nastojanja da se postigne mir i prije i nakon zaključenja Dejtonskog sporazuma. Postoji duga tradicija ekonomskih odnosa između Njemačke i Bosne i Hercegovine. Kada je BiH još uvijek bila dio bivše Jugoslavije, zajednička ulaganja i saradnja odigrali su veliku ulogu u ovoj oblasti međusobnih odnosa (automobilska industrija, obrada metala, tekstilna industrija i dr). Nakon rata, Njemačka je preuzela vodeću ulogu u ulaganjima u proizvodnju u Bosni i Hercegovini, koja je u tranziciji od centralno planirane do tržišne ekonomije.[6]

Vatikan

Vatikan je priznao nezavisnost BiH 7. prila 1992.[7] Diplomatski odnosi su uspostavljeni 20. augusta 1992.[8]

Pregled[uredi | uredi izvor]

Vanjski odnosi Bosne i Hercegovine

Bosna i Hercegovina još uvijek nema uspostavljene diplomatske odnose sa sljedećim državama:

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Osnovni pravci vanjske politike Bosne i Hercegovine". mvp.gov.ba. Pristupljeno 31.1.2019. 
  2. ^ "Bulgarian embassy in Sarajevo". Mfa.bg. Pristupljeno 31.1.2019. 
  3. ^ "Bulgarian Ministry of Foreign Affairs: direction of the Bosnian embassy in Sofia". Mfa.bg. Pristupljeno 31.1.2019. 
  4. ^ "Czech Ministry of Foreign Affairs: direction of the Bosnian embassy in Prague". Czechembassy.org. Arhivirano s originala, 12 February 2007. Pristupljeno 31.1.2019. 
  5. ^ "Czech embassy in Sarajevo". Mzv.vz. Pristupljeno 31.1.2019. 
  6. ^ "Archived copy". Arhivirano s originala, 2015-02-20. Pristupljeno 2015-02-20. 
  7. ^ "Apostolska nuncijatura u BiH (Apostolic Nunciature in Bosnia and Herzegovina)" (jezik: hrvatski). Bishops' Conference of Bosnia and Herzegovina. Pristupljeno 21 May 2013. 
  8. ^ "Diplomatic Relations of the Holy See". Holyseemission.org. Arhivirano s originala, 19 September 2011. Pristupljeno 21 May 2013.