Niue
| Niue Niuē Fekai |
||||||
|---|---|---|---|---|---|---|
|
||||||
| Himna: "Ko e Iki he Lagi" |
||||||
![]() Položaj Niue
|
||||||
| Glavni grad | Alofi |
|||||
| Službeni jezik | niue i engleski | |||||
| Državno uređenje | ||||||
• Šef države |
Čarls III | |||||
• Premijer |
Mititaiagimene Young Vivian | |||||
| Zakonodavstvo | ||||||
| Nezavisnost | U slobodnoj asocijaciji sa Novim Zelandom | |||||
| Površina | ||||||
• Ukupno |
260 km2 | |||||
| 0 | ||||||
| Stanovništvo | ||||||
• Ukupno |
1.679 | |||||
| Valuta | novozelandski dolar | |||||
| Vremenska zona | UTC -11 | |||||
| Pozivni broj | +683 | |||||
| Internetska domena | .nu | |||||
Niue je otočna teritorija u južnom Tihom okeanu, u blizini Tonge i 2.400 km sjeveroistočno od Novog Zelanda. Od 1974 je samostalni teritorij ugovorom povezan s Novim Zelandom. Niue ima površinu od 260 km2 i 13 naselja. Ostrvo je najveći uzdignuti koralni atol na svijetu.[1] Niuejci su obrazovani i uglavnom govore starosjedilački niuejski i engleski jezik. Žive samostalnim životnim stilom, a većina uzgaja vlastite usjeve i bavi se ribolovom kako bi izdržavala svoje porodice.[2]
Historija
[uredi | uredi izvor]Historija ovog malog otoka se usmeno prenosila sa koljena na koljeno stotinama godina. Vjeruje se da je Niue naseljen već 1000 godina. Legende i usmena predanja govore o prvom naseljavanju od strane vrhovnih bogova Niuea, Huanakija i Faoa, zajedno sa Bogovima vatre iz Fonuagala (Skrivene zemlje). Legenda kaže da su Huanaki i Fao bili prvi koji su locirali ostrvo, i da su svojim gaženjem izronili kopno i sve zelenilo.
Godine 1774. kapetan James Cook ugledao je Niue, ali mu lokalni stanovnici nisu dozvoljavali da pristane u čak tri navrata. Zatim je Niue nazvao "divljačkim ostrvom".[2]
Također pogledati
[uredi | uredi izvor]Izvori
[uredi | uredi izvor]- ↑ "Investment Climate Improvement in East Coast Economic Corridor of India:". ADB Briefs. 11. 11. 2018. doi:10.22617/brf189574-2. ISSN 2218-2675.
- 1 2 Island, Niue. "Our History | Our People". Niue Island (jezik: engleski). Pristupljeno 16. 12. 2024.


