Idi na sadržaj

Pristupanje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Mapa Bosne i Hercegovine i Evropske unije

Pristupanje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji proces je kojim se ta država, ispunjavajući postavljene kriterije, nastoji priključiti Evropskoj uniji i postati njena punopravna članica. Priključivanje toj političkoj i ekonomskoj zajednici evropskih država, uz pristupanje NATO-u, smatra se jednim od najvažnijih političkih ciljeva Bosne i Hercegovine. Danas se taj cilj suočava s mnogim, uglavnom političkim problemima.

Evropska unija prepoznala je Bosnu i Hercegovinu kao potencijalnog kandidata još od odluke Evropskog vijeća i sjednice održane u Solunu 2003. te je ta država na trenutnoj agendi za buduće proširenje Unije, a 2022. godine, na dan 15. decembar, odlukom vijeća u Briselu postala je zvaničan kandidat za članstvo EU.[1] Bosna i Hercegovina učestvuje u procesu stabilizacije i pridruživanja, a taj sporazum, potpisan 2008. i ratificiran 2010, stupio je na snagu 2015. U međuvremenu, trgovinski bilateralni odnosi uređeni su sporazumom iz Osla. Bosna i Hercegovina formalno je podnijela zahtjev za članstvo u Evropskoj uniji u februaru 2016. i u statusu potencijalnog kandidata ostala je sve do pozitivnog odgovora Evropskog vijeća na kandidatski status. Dobila je pozitivno mišljenje za kandidatski status u decembru 2022. godine.

Država je u posljednje vrijeme napravila spor, ali čvrst napredak, uključujući saradnju s Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu.

Historija

[uredi | uredi izvor]

2005–2008.

[uredi | uredi izvor]

Pregovori o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, što je prvi korak prije predavanja zahtjeva za članstvo, počeli su 2005. i očekivalo se da će biti završeni krajem 2007.[2] Zastali su zbog neslaganja u vezi s reformom policije, za koju je Unija insistirala da bude centralizirana nezavisno od entiteta u Bosni i Hercegovini. Sporazum je iniciran 4. decembra 2007. i, nakon usvajanje reforme policije u aprilu 2008, potpisan je 16. juna 2008.[3][4] Reforme obećane Prudskim sporazumom "izgradit će mogućnost države da ispuni uvjete integracijskog procesa s Evropskom unijom".[5]

2009–2012.

[uredi | uredi izvor]

Ministar vanjskih poslova Sven Alkalaj izjavio je da Bosna i Hercegovina planira podnijeti aplikaciju za članstvo između aprila i juna 2009.[6] Međutim, aplikacija nije podnesena u tom vremenskom okviru. U februaru 2010. Alkalaj je izjavio da Bosna i Hercegovina planira podnijeti zahtjev za članstvo do kraja godine, ali se to nije dogodilo. U februaru je posljednja evropska država ratificirala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Krajem juna 2012. Evropska unija organizirala je prvi sastanak s Bosnom i Hercegovinom radi pripreme službene aplikacije za članstvo.

2015–2017.

[uredi | uredi izvor]

U junu je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju stupio na snagu. Početkom 2016. Bosna i Hercegovina predala je zahtjev za članstvo. Nakon toga je Evropska unija predala Bosni i Hercegovini upitnik o pristupanju u članstvo. U 2017. nisu učinjeni nikakvi koraci ka članstvu u u Uniji te se cijelu godinu odgovaralo na upitnik.

2018–2020.

[uredi | uredi izvor]

Dana 20. juna 2018. Evropska komisija poslala je 655 pitanja u upitniku. Tadašnji predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik predao je odgovore na dodatna pitanja 5. marta 2019. Evropska komisija objavila je mišljenje u maju 2019. Zemlja je potencijalni kandidat. Mnogi posmatrači procjenjuju[ko?] da je Bosna i Hercegovina na dnu u smislu integracije u Evropsku uniju među državama zapadnog Balkana. Ta država nakon rješavanja 14 prioriteta postat će kandidat za članstvo u Uniji. Krajem septembra 2020. članovi Predsjedništva otputovali su u Bruxelles, gdje su s evropskim zvaničnicima iznijeli očekivanje da će Bosna i Hercegovina dobiti kandidatski status do ljeta 2021.

2021–2022.

[uredi | uredi izvor]

Tokom 2021. Bosna i Hercegovina dobila je zadatak od Evropske unije da ispuni 14 prioriteta, međutim, ispunila je samo dio kriterija, pa Evropska komisija nije odobravala kandidatski status za Bosnu i Hercegovinu. Sredinom decembra 2022. Bosna i Hercegovina dobila je kandidatski status.[7]

Važniji datumi

[uredi | uredi izvor]
Datum Događaj
21. juni 2003. Evropsko vijeće odobrava status potencijalnog kandidata Bosni i Hercegovini.
16. juni 2008. Potpisan Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP).
1. juni 2015. SSP stupio na snagu.
15. februar 2016. Bosna i Hercegovina predala formalni zahtjev za članstvo.
9. decembar 2016. Evropska unija predala Bosni i Hercegovini Upitnik o pristupanju u članstvo.
28. februar 2018. Bosna i Hercegovina predala odgovore na Upitnik o pristupanju.
20. juni 2018. Evropska unija poslala dodatna pitanja iz Upitnika o pristupanju.
5. mart 2019. Bosna i Hercegovina predala odgovore na dodatna pitanja.
29. maj 2019. Evropska komisija odgovara na Upitnik s pozitivnim mišljenjem.
15. decembar 2022. Bosna i Hercegovina dobija službeni status kandidata.
12. mart 2024. Evropska komisija predlaže početak pregovora.
21. mart 2024. Evropsko vijeće donijelo odluku o otvaranju pregovora za članstvo BIH u EU

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. "Historijski dan: Bosna i Hercegovina dobila status kandidata za članicu EU". N1. 15. 12. 2022. Pristupljeno 15. 12. 2022.
  2. "Germany prepares to take over EU presidency". Southeast European Times. 19. 12. 2006. Pristupljeno 10. 1. 2007.
  3. "Bosnia and Herzegovina initials pre-membership agreement with EU". Xinhua. 5. 12. 2007.
  4. "Bosnia signs EU pre-accession deal". EUobserver. 17. 6. 2008.
  5. "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 18. 12. 2008. Pristupljeno 14. 5. 2010.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  6. "BiH podnosi kandidaturu za članstvo u EU 2009". dnevnik.hr.
  7. "Varhelyi: BiH dobija status kandidata za članstvo u EU". balkans.aljazeera.net. Pristupljeno 3. 3. 2023.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]