Pristupanje Bosne i Hercegovine NATO-u

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
  Države članice NATO - a
  Kandidati
  Dodijeljena pozivnica
  Nije planirano pristupanje
  Stav za pridruživanje nepoznat

Pristupanje Bosne i Hercegovine NATO-u jest jedan od najvažnijih integrativnih procesa Bosne i Hercegovine. Uz pristupanje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji ovo je jedan od prioritetnijih ciljeva Vanjske politike Bosne i Hercegovine. Proces pristupanja najvećem vojnom savezu je proces koji Bosna i Hercegovina vodi još od 2006. godine i potpisivanja Partnerstva za mir.

Historija[uredi | uredi izvor]

Prva konkretna stvar koju je Bosna i Hercegovina preduzela na putu pristupanju NATO-u je pridruživanju programu NATO-a Partnerstvo za mir koji se dogodio u decembru 2006. godine. Nakon toga potpisan je i sporazum o sigurnosnoj saradnji u martu 2007. Bosna i Hercegovina je nastavila put ka pristupanju NATO-u potpisivanjem Individualnog partnerskog akcionog plana u januaru 2008. Tada je pokrenut proces intenziviranog dijaloga na samitu NATO-a održanom u Bukureštu 2008. godine. Bosna i Hercegovina je pozvana da se pridruži Jadranskoj povelji kandidata za NATO 25. septembra 2008. U novembru 2008. godine, u zajedničkom saopštenju ministra odbrane BiH i kancelarije Misije NATO-a u Sarajevu, predloženo je da se Bosna i Hercegovina pridruži NATO-u do 2011. godine, ako se nastavi sa reformama koje su do tada učinjene u oblasti odbrane.

Iako još uvijek nije završen proces registriranja nepokretne vojne imovina Bosne i Hercegovine i njeno definisanje kao vlasništva države Bosne i Hercegovine, NATO je odobrio aktiviranje Akcionog plana za članstvo Bosne i Hercegovine u ovoj organizaciji i pozvao Bosnu i Hercegovinu da dostavi Godišnji nacionalni program 5. decembra 2018. Zamjenik američkog državnog sekretara John Sullivan izjavio je 17. decembra da SAD podržavaju napore Bosne i Hercegovine za priključenje NATO-u i odbacio prigovore Srba rekavši pri tome da će Washington snažno reagirati na svaku prijetnju stabilnosti države.[1]Od jula 2019. Bosna i Hercegovina nije dostavila svoj Godišnji nacionalni program zbog veta od strane Milorada Dodika, srpskog člana predsjedništva.Pitanje je također spriječilo formiranje vlasti nakon općih izbora 2018

Napredak pregovaračkog procesa[uredi | uredi izvor]

Događaj Datum
Partnerstvo za mir decembar 2006.
Prvi individualni partnerski akcioni plan januar 2008.[2]
Proširenje NATO-a april 2008.
Plan članstva april 2010
Drugi individualni partnerski akcioni plan februar 2011.[3]
Akcioni plan za članstvo decembar 2018.[4][6]
Poziv za pridruživanje
Protokol o pristupanju
Ratificiran od:
Albanija
Belgija
Bugarska
Crna Gora
Češka
Danska
Estonija
Francuska
Grčka
Hrvatska
Kanada
Njemačka
Holandija
Island
Italija
Latvija
Litvanija
Luksemburg
Mađarska
Norveška
Poljska
Portugal
Rumunija
Slovačka
Slovenija
Španija
Turska
Ujedinjeno Kraljevstvo
SAD
Puno članstvo

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Sito-Sucic, Daria (26. 6. 2019). "U.S. backs NATO membership for Bosnia, dismisses Serb opposition". Reuters. Sarajevo. Arhivirano s originala, 17 December 2018. Pristupljeno 28 December 2018. 
  2. ^ "NATO approves BiH's pre-membership action plan". SETimes.com. 11 January 2008. Pristupljeno 25. 6. 2019. 
  3. ^ "NATO's relations with Bosnia and Herzegovina - Evolution of relations". NATO.int. 1 February 2011. Pristupljeno 25. 6. 2019. 
  4. ^ "NATO Approves Membership Action Plan for Bosnia". balkaninsight.com. 
  5. ^ "Bosnia gets Nato membership plan". BBC News. 22 April 2010. Pristupljeno 22 April 2010. 
  6. ^ Prvobitno pozvana da se pridruži MAP-u u aprilu 2010. pod uslovom da se Godišnji nacionalni plan (ANP) ne podnosi dok se ne ispune uslovi o zatvaranju Ureda OHR-a – i prijenosa kontrole nekretnina na Ministarstvo odbrane sa dva entiteta – je ispunjen.[5] Od uslova se odustalo 2018. godine.