Togo

Uredi veze
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Republika Togo
République Togolaise
Zastava {{{ime_genitiv}}} Grb {{{ime_genitiv}}}
Zastava Grb
Himna: "Salut à toi, pays de nos aïeux"
Položaj na karti
Glavni grad Lomé
Službeni jezik francuski
Državno uređenje  
• Predsjednik
 Faure Gnassingbé
• Predsjednik vlade
 Victoire Tomegah Dogbé
Zakonodavstvo  
Nezavisnost Od Francuske 27. aprila 1960. 
Površina
• Ukupno
 56.785 km2 (122.)
• Vode (%)
 5
Stanovništvo
• Ukupno
5.556.812 (124.)
98/km2 
Valuta CFA franak (100 centima)
Vremenska zona UTC
Pozivni broj 228
Internetska domena .tg

Togo, službeno Togoanska republika (francuski: République togolaise) je država u zapadnoj Africi koja graniči sa Ganom na zapadu, Beninom na istoku i Burkinom Faso na sjeveru. Zemlja se proteže južno do Gvinejskog zaliva gdje se nalazi glavni grad Lomé. Togo obuhvata 57.000 km², što ga čini jednom od najmanjih zemalja u Africi sa otprilike 7,9 miliona stanovnika kao i jednom od najužih zemalja na svijetu sa širinom manjom od 115 km između Gane i Benina.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Zemlja je svoje ime dobila po gradu Togoville, kada je Gustav Nachtigal 5. jula 1884. godine sa šefom grada Mlapom III potpisao ugovor od kojeg je Njemačko carstvo preuzelo vlasništvo nad onim zemljom. Tada je nastala njemačka kolonija Togoland.[1] Ime Togo prevedeno je s evejskog jezika što znači "iza rijeke".

Od 16. do 18. vijeka, priobalno područje bilo je glavno trgovačko središte za Evropljane koji su kupovali robove, čime su Togo i okolne regije stekli naziv "Obala robova".

Historija[uredi | uredi izvor]

Ne zna se tačno historija Toga prije dolaska Portugalaca krajem 15. vijeka. Danska je tražila pravo nad Togom u 18. vijeku, ali je Njemačka 1884. potpisala dogovor sa lokalnim kraljem Mlapom III. i tako je Togo postao njemačka kolonija. Kolonija je nazvana po gradu Togo (sada Togoville) gdje je sporazum potpisan. Nijemci su doprinijeli unaprijeđivanju kultiviranja glavnih izvoznih sirovina (kakao, kahva i pamuk), i razvitku infrastrukture. 1914. godine je Togo okupiran i podijeljen od strane Francuske i Velike Britanije, da bi nakon Prvog svjetskog rata postao engleska kolonija. Togo je stekao nezavisnost 27. aprila 1960. godine.

Vlada[uredi | uredi izvor]

Predsjednik od 2005. Faure Gnassingbé
Gnassingbé Eyadéma je vladao od 1967. do svoje smrti 2005. godine.

Predsjednik od 2005. je Faure Gnassingbé.

Političke podjele[uredi | uredi izvor]

Togo je podijeljen na 5 regija koje su podijeljene na 30 prefektura. Od sjevera prema jugu regije su Savanes, Kara, Centrale, Plateaux i Maritime.

A clickable map of Togo exhibiting its five regions.Savanes Region, TogoPlateaux Region, TogoKara RegionCentrale Region, TogoMaritime Region
A clickable map of Togo exhibiting its five regions.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Nalazi se na zapadu Afrike i izlazi na Gvinejski zaliv. Reljef zemlje je nizijski u primorju, a na drugim djelovima visoravni. Klima spada pod ekvatorijalnu. Biljna bogatstva su drvo, savane te polupustinje. Kolebanja temperature od 20 do 26 stepeni. Najviši vrh je 985 metara.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Togo je slabo razvijena zemlja. Veliki učesnici kapitala u zemlji su Francuska i Njemačka. Za vrijeme 1981-1985 najveće investicije su bile uložene u industriju i poljoprivredu. Najviše je zaposleno u poljoprivredi, te u industriji i rudarstvu. Poljoprivreda je uglavnom primitivna obrada. Uzgaja se kukuruz, maniok, pamuk, uljna palma, krompir, banane i agrumi. Rude: fosfat, željezo, boksit.

Togo je tropska, subsaharska država[2] čija ekonomija najviše zavisi od poljoprivrede.[3] Službeni jezik je francuski,[3] ali se govore i drugi jezici, posebno oni iz porodice Gbe. 47,8% stanovništva se pridržava kršćanstva, što ga čini najvećom religijom u zemlji.[4] Togo je član Ujedinjenih nacija, Afričke unije, Organizacije islamske saradnje, Južnoatlantske zone mira i saradnje, Frankofonije, Commonwealtha i Ekonomske zajednice zapadnoafričkih država.

Zemlja posjeduje nalazišta fosfata [3] i izvozni sektor zasnovan na poljoprivrednim proizvodima kao što su kafa, kakao zrno i kikiriki, koji zajedno ostvaruju otprilike 30% prihoda od izvoza.[3] Pamuk je profitabilna kultura.[5] Plodna zemlja zauzima 11,3% zemlje, od čega je većina razvijena. Neki usjevi su manioka, jasmin pirinač, kukuruz i proso. Neki drugi sektori su pivarstvo i tekstilna industrija. "Niske tržišne cijene" za "glavne izvozne robe" Togoa zajedno sa "nestabilnom političkom situacijom" iz 1990-ih i 2000-ih imale su "negativan efekat" na ekonomiju.[6]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Ima oko 4,3 miliona stanovnika. Grupe: Eve, Kabre, Gurma i Volti. Jezici: francuski, kabra i dr.

Kultura[uredi | uredi izvor]

Kultura odražava uticaje etničkih grupa, od kojih su najveće Ewe, Mina, Tem, Tchamba i Kabre. Neki ljudi slijede domaće animističke običaje i vjerovanja.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Y, Dr (17. 4. 2019). "Why the Name: Togo?". African Heritage (jezik: engleski). Pristupljeno 26. 6. 2021.
  2. ^ "Republic of Togo". Islamic Development Bank (jezik: engleski). Pristupljeno 26. 1. 2021.
  3. ^ a b c d "Togo (Partner) – International Cultural Youth Exchange". International cultural youth exchange. Pristupljeno 27. 1. 2021.
  4. ^ "Togo", The World Factbook (jezik: engleski), Central Intelligence Agency, 11. 1. 2023, pristupljeno 13. 1. 2023
  5. ^ "The Fact File". factfile.org. 19. 1. 2017. Pristupljeno 6. 8. 2018.
  6. ^ "Britannica". Britannica.org. Pristupljeno 26. 8. 2017.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Togo&oldid=3530575"