Kenija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Republika Kenija
Jamhuri ya Kenya
Republic of Kenya
Zastava Kenije Grb Kenije
Zastava Grb
Himna"Ee Mungu Nguvu Yetu"

Položaj Kenije
Glavni grad Nairobi
Službeni jezik svahili i engleski
Državno uređenje  
 -  Predsjednik Uhuru Kenyatta
 -  Predsjednik vlade
Nezavisnost Od Ujedinjenog Kraljevstva 12. decembra 1963
Površina
 -  Ukupno 582.650 km2 (46.)
 -  Vode (%) 2,3
Stanovništvo
 -  Ukupno 47.564.296 (29.)
 -  Gustoća stanovništva 53/km2 
Valuta Kenijski šiling (100 centa)
Vremenska zona UTC +3
Internetska domena .ke
Pozivni broj 254

Kenija (službeno Republika Kenija) je država u istočnoj Africi. Sa 580.367 km2, Kenija je 48. najveća država na svijetu po ukupnoj površini. Sa nešto više od 47.6 milijuna ljudi, Kenija je 29. zemlja po broju stanovnika. Glavni i najveći grad Kenije je Nairobi, dok je njegov najstariji grad i prvi glavni grad obalni grad Mombasa. Grad Kisumu je treći po veličini grad, a ujedno je i kopnena luka na jezeru Victoria. Ostala važna urbana središta uključuju Nakuru i Eldoret. Od 2020. Kenija je treće najveće gospodarstvo u subsaharskoj Africi nakon Nigerije i Južnoafričke republike .[1] Graniči sa Etiopijom, Somalijom, Tanzanijom, Ugandom i Južnim Sudanom, a izlazi na Indijski okean.

Historija[uredi | uredi izvor]

U starom vijeku u nju su dolazile ekspedicije,trgovci iz Egipte,Fenikije,,.Arabljani su imali trgovačke veze pa su se naseljavali na primorju uz uski dio.Zauzela ju je Engleska.Nacionalno oslobođenje je počelo 1952 pod vodstvom organizacije Mau-Mau.Nezavisna od 1963 godine.

Prahistorija[uredi | uredi izvor]

Dječak iz Turkane, hominidski fosil star 1.6 miliona godina (Homo erectus).

Fosili pronađeni u Keniji pokazali su da su Primati naseljavali to područje više od 20 miliona godina. Nedavna otkrića u blizini jezera Turkana ukazuju da su hominidi poput Homo habilisa (prije 1.8 do 2.5 miliona godina) i Homo erectusa (prije 1.9 miliona do 350 000 godina) mogući izravni preci modernog Homo sapiensa, a živjeli su u Keniji u doba pleistocena.[potreban citat]

Istočna Afrika, uključujući Keniju, jedno je od najranijih područja u kojima se vjeruje da su živjeli moderni ljudi (Homo sapiens). Pronađeni su dokazi 2018. godine, koji datiraju prije otprilike 320.000 godina, u mjestu Olorgesailie, o ranoj pojavi modernog ponašanja, uključujući: trgovačke mreže na velike udaljenosti (koje uključuju robu poput opsidijana)i upotrebu pigmenata. Autori tri studije iz 2018. godine primjećuju da su dokazi o tim ponašanjima datirani u približno isto vrijeme kao i najraniji poznati fosilni ostaci Homo sapiensa (kao što su Jebel Irhoud u Maroku i Florisbad u JAR-u) i ukazuju na to da su kompleksne moderne karakteristike ponašanja vjerovatno već započele u Africi za vrijeme pojave Homo sapiensa.[2][3][4]

Neolitik[uredi | uredi izvor]

Prvi stanovnici današnje Kenije bile su skupine lovaca-sakupljača, slične modernim govornicima Khoisan grupe jezika (Bušmeni).[5] Tokom ranog holocena, klima u regiji promijenila se iz suhih uvjeta na vlažnije, pružajući priliku za razvoj kulturnih tradicija poput poljoprivrede i stočarstva, u povoljnijem okruženju.[6]

Otprilike 500. pne., grupe stočara koje su govorile nilotskim jezicima počele su migrirati iz današnjeg južnog Sudana u Keniju.[6][7][8] Nilotske skupine u Keniji uključuju grupu Kalenjin, Samburu, Luo, Turkana i Maasai.[9]

Do prvog milenija nove ere, poljoprivrednici koji su govorili Bantu jezicima doselili su se u to područje, u početku uz obalu.[10] Bantu crnci originalno dolaze iz zapadne Afrike duž rijeke Benue u današnjoj istočnoj Nigeriji i zapadnom Kamerunu.[11] Migracija Bantu naroda donijela je novi razvoj u poljoprivredi i obrađivanju željeza u regiju.[11] Bantu grupe u Keniji, između ostalih, uključuju Kikuyu, Luhya, Kamba, Kisii, Meru, Kuria, Aembu, Ambeere, Wadawida-Watuweta, Wapokomo i Mijikenda.

Svahili razdoblje trgovine[uredi | uredi izvor]

Tradicionalna svahili izrezbarena drvena vrata u Lamuu.

Kenijska je obala bila dom zajednicama željezara i Bantu uzgajivačima, lovcima i ribarima koji su gospodarstvo održavali poljoprivredom, ribarstvom, proizvodnjom metala i trgovinom sa stranim zemljama. Te su zajednice formirale najranije gradove-države u regiji, koji su bili zajednički poznati kao Azanija.[12]

Do 1. stoljeća nove ere mnogi gradovi-države kao što su Mombasa, Malindi i Zanzibar počeli su uspostavljati trgovinske odnose s Arapi. To je dovelo do povećanog gospodarskog rasta Svahili država, uvođenja islama, arapskog utjecaja na jezik svahili, širenja kulture, kao i do toga da su Svahili gradovi postali članovi veće trgovačke mreže.[13][14] Mnogi historičari dugo su vjerovali da su gradove-države uspostavili arapski ili perzijski trgovci, ali arheološki dokazi naveli su znanstvenike da Svahili gradove-države prepoznaju kao autohtoni izum koji je, iako podvrgnut stranom utjecaju zbog trgovine, zadržao kulturnu jezgru Bantu naroda.[15]

Sultanat Kilwa bio je srednjovjekovni sultanat sa središtem u Kilwi, u današnjoj Tanzaniji. Na njegovom vrhuncu autoritet Kilwe protezao se cijelom dužinom obale Svahilija, uključujući Keniju. Rečeno je da ga je u 10. stoljeću osnovao Ali ibn al-Hassan Shirazi,[16] perzijski sultan iz Shiraza u južnom Iranu.[17] Međutim, znanstvenici pretpostavljaju da su tvrdnje arapskog ili perzijskog porijekla gradova-država pokušaji svahilija da se legitimišu i na lokalnom i na međunarodnom nivou.[18][19] Od 10. stoljeća, vladari Kilwe nastavili su graditi složene koraljne džamije i uvoditi bakrene kovanice.[20]

Svahili, bantu jezik s arapskim, perzijskim i drugim bliskoistočnim i južnoazijskim posuđenicama, kasnije se razvio kao lingua franca za trgovinu između različitih naroda. Svahili sada ima i posuđenice iz engleskog jezika.

Rani period portugalske kolonizacije[uredi | uredi izvor]

Portugalci su vladali Kenijom od 1498 do 1730. Mombasa je bila pod vlašću Portugala od 1593. do 1698. te od 1728–29.

Svahili su Mombasu pretvorili u glavnu luku te su uspostavili trgovinske veze s drugim obližnjim gradovima-državama, kao i trgovačkim centrima u Perziji, Arabiji, pa čak i Indiji.[21] U 15.-om vijeku, portugalski putnik Duarte Barbosa tvrdio je da je "Mombasa vrlo prometno mjesto i ima dobru luku u kojoj su uvijek vezana mala plovila raznih vrsta, a također i sjajni brodovi, koji vode iz Sofale i drugih koji dolaze iz Cambaya i Melinde i drugi koji plove na otok Zanzibar. ""[22]

Kasnije u 17. vijeku , svahilijska je obala osvojena i došla je pod izravnu vlast omanskih Arapa, koji su proširili trgovinu robovima kako bi udovoljili zahtjevima plantaža u Omanu i Zanzibaru.[23] U početku su ti trgovci uglavnom dolazili iz Omana, no kasnije su mnogi dolazili iz Zanzibara.[24] Usto su i Portugalci počeli kupovati robove od omanskih i zanzibarskih trgovaca kao odgovor na prekid transatlantske trgovine robljem od strane britanskih abolicionista.

Vjekovima je kenijska obala bila domaćin mnogim trgovcima i istraživačima. Među gradovima na kenijskoj obali nalazi se i grad Malindi. Malindi je ostao važno naselje sve od 14. stoljeća i jednom je konkuriralo Mombasi za dominaciju u regiji afričkih Velikih jezera. Malindi je tradicionalno bio prijateljski lučki grad za strane sile. 1414. godine kineski trgovac i istraživač Zheng He, zastupajući dinastiju Ming, posjetio je istočnoafričku obalu na jednom od svojih posljednjih 'Putovanja blagom'.[25] Vlasti Malindija također su dočekale portugalskog istraživača Vasca da Gamu 1498. godine.

Britanska Kenija (1888-1962)[uredi | uredi izvor]

Kolonijalna historija Kenije potječe od uspostavljanja njemačkog protektorata nad obalnim posjedom sultana Zanzibara 1885. godine, nakon čega je uslijedio dolazak Imperijalne British East Africa Company 1888. godine. Rivalstvo između sila spriječeno je kad je Njemačka predala Britaniji svoje obalne posjede 1890. godine. Nakon toga je uslijedila izgradnja ugandske željeznice koja je prolazila kroz zemlju.[26]

Izgradnji željeznice opirale su se neke etničke skupine - osobito Nandi, koje je deset godina od 1890. do 1900. vodio Orkoiyot Koitalel Arap Samoei - no Britanci su na kraju izgradili željeznicu. Nandi su prva etnička skupina koja je smještena u zavičajni rezervat da bi ih se spriječilo da ometaju izgradnju željeznice.[26]

Tokom perioda izgradnje željeznice došlo je do značajnog priliva radnika iz Indije koji su osigurali glavninu kvalifikovane radne snage potrebne za izgradnju željeznice.[27] Oni i većina njihovih potomaka kasnije su ostali u Keniji i predstavljaju srž nekoliko različitih zajednica Indijaca u zemlji.[28]

Pred početak Prvog svjetskog rata u avgustu 1914., guverneri Britanske istočne Afrike (kako je protektorat bio općenito poznat) i njemačke Istočne Afrike u početku su se dogovorili o primirju pokušavajući držati mlade kolonije podalje od neposredne borbe. Potpukovnik Paul von Lettow-Vorbeck preuzeo je zapovjedništvo nad njemačkim vojnim snagama, odlučan u namjeri da osigura što više britanskih resursa. Potpuno odsječen od Njemačke, von Lettow izveo je učinkovitu kampanju gerilskog rata, živjeći od zemlje, osvajajući britanske zalihe i ostajući neporažen. Na kraju se predao u Sjevernoj Rodeziji (danas Zambija) četrnaest dana nakon potpisivanja primirja 1918.[27]

Željeznica Kenija – Uganda u blizini Mombase, oko 1899.

Da bi progonili von Lettowa, Britanci su rasporedili trupe britanske indijske vojske iz Indije, ali im je trebao velik broj nosača kako bi prevladali zastrašujući logistički problem prevoženja zaliha daleko u unutrašnjost pješke. Osnovan je Carrier Corps koji je na kraju mobilizirao preko 400.000 Afrikanaca, doprinoseći njihovoj dugoročnoj politizaciji.[27]

1920. godine Istočnoafrički protektorat pretvoren je u koloniju i preimenovan u Keniju po najvišoj planini.

Tokom prvog dijela 20. vijeka, unutrašnjost središnjeg gorja naselili su britanski i drugi evropski poljoprivrednici, koji su postali bogati uzgajajući kafu i čaj. [29] Do 1930-ih, oko 30.000 bijelaca doseljenika živjelo je na tom području i steklo politički utjecaj zbog svog doprinosa tržišnoj ekonomiji.

Središnje gorje već je bilo dom za preko milion pripadnika naroda Kikuyu, od kojih većina nije imala vlasništvo nad zemljištem u evropskom smislu te su živjeli kao nomadski poljoprivrednici. Kako bi zaštitili svoje interese, doseljenici su zabranili uzgoj kafe, uveli porez na kolibe, a bezemljaši su dobivali sve manje zemlje u zamjenu za svoj rad. Uslijedio je masovni egzodus u gradove kako se njihova sposobnost da žive od zemlje smanjivala.[27] Do 1950-ih u Keniji je živjelo 80.000 doseljenika bijelaca.[30]

Tokom Drugog svjetskog rata Kenija je bila važan izvor radne snage i poljoprivrede za Ujedinjeno Kraljevstvo. Sama Kenija bila je mjesto borbi između savezničkih snaga i talijanskih trupa 1940–41. Bombardirani su i Wajir i Malindi.

1952. godine princeza Elizabeta i njen suprug princ Filip bili su na odmoru u hotelu Treetops u Keniji kada je njezin otac, kralj George VI, umro u snu. Mlada princeza prekinula je putovanje i odmah se vratila kući kako bi preuzela prijestolje. Okrunjena je za kraljicu Elizabetu II u Westminsterskoj opatiji 1953.[31]

Ustanak Mau Mau[uredi | uredi izvor]

Od oktobra 1952. do decembra 1959. Kenija je bila u vanrednom stanju proizašlom iz pobune Mau Mau protiv britanske vladavine. Mau Mau, poznatiji i kao Kenijska kopnena i vojska slobode (Kenya Land and Freedom Army), bili su prvenstveno pripadnici etničke skupine Kikuyu.[potreban citat]

Guverner je zatražio i pribavio britanske i afričke trupe, uključujući Kraljeve afričke puške (King's African Rifles). Britanci su započeli protupobunjeničke operacije. U maju 1953. general Sir George Erskine preuzeo je dužnost vrhovnog zapovjednika oružanih snaga kolonije, uz ličnu podršku Winstona Churchilla.[32]

Hvatanje Waruhiua Itotea (ratno ime "General China") 15. januara 1954. i kasnija ispitivanja doveli su do boljeg razumijevanja zapovjedne strukture Mau Mau za Britance. Operacija Nakovanj počela je 24. aprila 1954. nakon višesedmičnog planiranja uz odobrenje Ratnog vijeća. Operacija je grad Nairobi učinkovito stavila pod vojnu opsadu. Stanari u Nairobiju pregledani su, a oni na koje se sumnjalo da su pristalice Mau Maua preseljeni su u logore. Više od 80.000 pripadnika etničke skupine Kikuyu držano je u logorima bez suđenja, često podvrgnuto brutalnom postupanju.[33] Rezervne snage dobrovoljaca su činile jezgru vladine strategije jer su je činili lojalni Afrikanci, a ne strane snage poput Britanske vojske i King's African Rifles. Do kraja vanredne situacije domobrani su ubili 4.686 Mau Maua, 42% ukupnog broja pobunjenika.

Porobljavanje Dedana Kimathija 21. oktobra 1956. u Nyeriju značilo je konačni poraz Mau Maua i u biti okončalo vojnu ofanzivu. Tokom tog razdoblja dogodile su se značajne vladine promjene u posjedu zemljišta. Najvažniji od njih bio je Swynnertonov plan, koji je korišten za nagrađivanje lojalista i kažnjavanje Mau Mau.

Referendum Somalijaca u Keniji, 1962.[uredi | uredi izvor]

Prije nego što je Kenija stekla neovisnost, somalijski narod u današnjoj Keniji na područjima sjevernih pograničnih okruga tražio je od britanske vlade da ne bude uključena u Keniju. Kolonijalna vlada odlučila je održati prvi referendum u Keniji 1962. godine kako bi provjerila spremnost Somalijaca u Keniji da se pridruže Somaliji.[34]

Rezultat referenduma pokazao je da 86% Somalijaca u Keniji želi pristupiti Somaliji, ali britanska kolonijalna administracija odbila je rezultat i Somalijci su ostali u Keniji.[35]

Nezavisnost[uredi | uredi izvor]

Prvi predsjednik i osnivač Kenije, Jomo Kenyatta.

Prvi direktni izbori za lokalne Kenijce za Zakonodavno vijeće održali su se 1957. godine.

Usprkos britanskoj nadi da će moć predati "umjerenim" lokalnim suparnicima, Kenijska afrička nacionalna unija (KANU) pod vodstvom Jomoa Kenyatte je bila ta koja je formirala vladu. Kolonija Kenije i protektorat Kenije završili su 12. decembra 1963. godine, s tim da je neovisnost dboila cijela Kenija. Ujedinjeno Kraljevstvo je ustupilo suverenitet nad kolonijom Kenije. Sultan Zanzibara se složio da će istovremeno s neovisnošću kolonije, sultan prestati imati suverenitet nad protektoratom Kenije, tako da će cijela Kenija postati jedna suverena država.[36][37] Tako je Kenija postala nezavisna zemlja prema Zakonu o nezavisnosti Kenije iz 1963. Ujedinjenog Kraljevstva. Tačno 12 mjeseci kasnije, 12. decembra 1964., Kenija je postala republika pod nazivom "Republika Kenija".

Istovremeno, kenijska vojska je vodila rat protiv etničkih somalijskih pobunjenika koji naseljavaju Sjevernu krajinu i koji su se željeli pridružiti Somalijskoj republici na sjeveru.[38] Prekid vatre na kraju je postignut potpisivanjem Arusha Memoranduma u oktobru 1967., ali relativna nesigurnost prevladavala je do 1969.[39][40]Kako bi obeshrabrila daljnje invazije, Kenija je 1969. godine potpisala obrambeni pakt s Etiopijom, koji je još uvijek na snazi.[41]

Prvi predsjednik Kenije[uredi | uredi izvor]

Dvanaestog decembra 1964. proglašena je Republika Kenija, a Jomo Kenyatta postao je prvi predsjednik Kenije.[42] Za vrijeme Kenyatte, korupcija je postala široko rasprostranjena u vladi, državnoj službi i u poslovnom svijetu. Kenyatta i njegova porodica bili su povezani s ovom korupcijom, jer su se obogatili masovnom kupovinom imovine nakon 1963. Njihove akvizicije u Centralnoj provinciji, Rasjednoj dolini i Obali izazvale su veliku ljutnju među Kenijcima bez zemlje. Njegova porodica koristila je njegov predsjednički položaj kako bi zaobišla pravne ili administrativne prepreke za stjecanje imovine. Porodica Kenyatta također je jako investirala u obalni hotelski posao, s tim da je Kenyatta lično posjedovao hotel Leonard Beach. [43]

Kenyatta je vladao do svoje smrti 22. avgusta 1978.[44]

Moieva era[uredi | uredi izvor]

Daniel arap Moi, drugi predsjednik Kenije, i George W. Bush, predsjednik Sjedinjenih Država 2001.

Nakon Kenyattine smrti 1978. godine, Daniel arap Moi postao je predsjednik. Zadržao je predsjedništvo, nesmetano se kandidirajući na izborima održanim 1979., 1983. (prijevremeni izbori) i 1988., koji su svi održani prema jednopartijskom ustavu. Izbori 1983. održani su godinu dana ranije i bili su izravna posljedica neuspjelog vojnog puča 2. avgusta 1982.

Puč 1982. godine organizovao je niskorangirani vojnik Ratnog zrakoplovstva, stariji vojnik Hezekiah Ochuka, a izveli su ga uglavnom pripadnici Ratnog zrakoplovstva. Brzo su ga suzbile snage kojima je zapovijedao načelnik Generalštaba Mahamoud Mohamed, iskusni somalijski vojni zvaničnik.[45]

Ubrzo nakon masakra u Garissi 1980. godine, kenijske trupe počinile su masakr u Wagalli 1984. godine nad hiljadama civila u okrugu Wajir. Službena istraga zločina kasnije je zatražena 2011. godine.[46]

Na izborima održanim 1988. godine pojavio se sistem mlolongo (čekanja), gdje su glasači trebali stati u red iza svojih omiljenih kandidata, umjesto da tajno glasaju.[47] To je viđeno kao vrhunac vrlo nedemokratskog režima i dovelo je do široke agitacije za ustavnu reformu. Nekoliko spornih klauzula, uključujući onu koja je dozvoljavala samo jednu političku stranku, promijenjeno je u narednim godinama. [48]

Kenija je 1991. prešla na višestranački politički sistem nakon 26 godina jednopartijske vladavine. Dana 28. oktobra 1992., predsjednik Moi raspustio je parlament, pet mjeseci prije kraja svog mandata. Kao rezultat toga, započele su pripreme za sva izborna mjesta u parlamentu, kao i za predsjednika. Izbori su se trebali održati 7. decembra 1992., ali su kašnjenja dovela do odlaganja za 29. decembar iste godine. Osim KANU-a, vladajuće stranke, ostale stranke zastupljene na izborima bile su FORD (Forum za obnovu demokratije) Kenija i FORD Asili. Ovi izbori obilježeni su velikim zastrašivanjem suparnika, kao i uznemiravanjem izbornih zvaničnika. Rezultat je bila ekonomska kriza koju je propagiralo etničko nasilje dok je predsjednik optuživan za namještanje izbornih rezultata kako bi zadržao vlast.[49][50][51]Ovi izbori bili su prekretnica za Keniju jer su označili početak kraja Moijevog vodstva i vladavine KANU-a. Moi je zadržao predsjedničko mjesto, a George Saitoti je postao potpredsjednik. Iako se održao na vlasti, KANU je osvojio 100 mjesta i izgubio 88 mjesta, koje je osvojilo šest opozicionih stranaka.[potreban citat]

Izbori 1992. godine označili su početak višestranačke politike nakon više od 25 godina vladavine KANU-a.[49] Nakon prepucavanja nakon izbora, 5.000 ljudi je ubijeno, a dodatnih 75.000 raseljeno iz svojih domova.[52] U narednih pet godina stvoreni su mnogi politički savezi kao priprema za naredne izbore. 1994. Jaramogi Oginga Odinga je umro, a nekoliko koalicija pridružilo se njegovoj FORD Kenya stranci da bi osnovalo novu stranku pod nazivom Ujedinjeni nacionalni demokratski savez (UNDA). Međutim, ovu stranku su mučila neslaganja. 1995. Richard Leakey osnovao je stranku Safina, ali mu je odbijena registracija do novembra 1997.[53]

1996. KANU je revidirao ustav kako bi Moi omogućio da ostane predsjednik još jedan mandat. Nakon toga, Moi je ponovno izašao na izbore i osvojio peti mandat 1997. [54] Njegovi glavni protivnici, Kibaki i Odinga, snažno su kritizirali njegovu pobjedu kao lažnu.[53][55] Nakon ove pobjede, Moiju je ustavno zabranjeno da se bori za još jedan predsjednički mandat. Počevši od 1998. godine, Moi je pokušao utjecati na politiku sukcesije zemlje da bi Uhuru Kenyatta bio izabran na predstojećim izborima 2002.[56]

Predsjednik Kibaki i put ka novom ustavu[uredi | uredi izvor]

Moijev plan da ga zamijeni Uhuru Kenyatta nije uspio te je pobijedio Mwai Kibaki, koji se kandidirao za oporbenu koaliciju "Nacionalna dugina koalicija" (NARC). David Anderson (2003) izvještava da su lokalni i međunarodni promatrači izbore proglasili slobodnima i poštenima i činilo se da predstavljaju prekretnicu u kenijskoj demokratskoj evoluciji.[potreban citat]

Kenijci su 2005. godine odbili plan za zamjenu ustava iz 1963. novim.[57] Kao rezultat, izbori 2007. održani su prema proceduri utvrđenoj starim ustavom. Kibaki je reizabran na izuzetno osporavanim izborima pokvarenim političkim i etničkim nasiljem. Glavni lider opozicije, Raila Odinga, tvrdio je da su rezultati izbora namješteni i da je on s pravom izabran za predsjednika. U nasilju koje je uslijedilo, 1.500 ljudi je ubijeno, a još 600.000 interno raseljeno, što je predstavljalo najgore nasilje nakon izbora u Keniji. Da bi zaustavili smrt i raseljavanje ljudi, Kibaki i Odinga dogovorili su se da rade zajedno, pri čemu je ovaj zauzeo poziciju premijera.[58] Tako je Odinga postao drugi premijer Kenije.

U julu 2010. Kenija se udružila sa drugim istočnoafričkim zemljama kako bi formirala novo zajedničko istočnoafričko tržište unutar Istočnoafričke zajednice (EAC).[59] U kolovozu 2010. Kenijci su održali referendum i usvojili novi ustav, koji je ograničio predsjedničke ovlasti i smanjio neke ovlasti centralne vlade.[53]

Decentralizacija vlasti i razdvajanje ovlasti[uredi | uredi izvor]

Nakon donošenja novog ustava, Kenija je postala predsjednička predstavnička demokratska republika, pri čemu je predsjednik Kenije i šef države i šef vlade, i višestranačkog sustava. Novi ustav također navodi da izvršnu vlast provodi izvršna vlast vlasti na čelu s predsjednikom, koji predsjedava kabinetom koji čine ljudi izabrani izvan parlamenta. Zakonodavna vlast pripada isključivo Parlamentu. Sudstvo je neovisno od izvršne i zakonodavne vlasti. Mwai Kibaki postao je prvi predsjednik koji je služio prema ovom novom ustavu, dok je Uhuru Kenyatta postao prvi predsjednik izabran prema ovom ustavu.

2011. Kenija je počela slati trupe u Somaliju za borbu protiv islamske terorističke skupine Al-Shabaab.[60]

Sredinom 2011. godine dvije uzastopne propuštene kišne sezone uzrokovale su najgoru sušu u istočnoj Africi viđenu u 60 godina. Posebno je pogođena regija sjeverozapadne Turkane[61], a lokalne su škole zbog toga zatvorene.[62] Kriza je navodno završila početkom 2012. zbog koordiniranih napora u pružanju pomoći. Agencije za pomoć naknadno su svoj naglasak prebacile na inicijative za oporavak, uključujući kopanje kanala za navodnjavanje i distribuciju sjemena biljaka.[63]

Predsjednik Kenije Uhuru Kenyatta sa američkim državnim sekretarom Johnom Kerryjem, 22. avgusta 2016.

2013. godine u Keniji su održani prvi opći izbori nakon donošenja novog ustava. Uhuru Kenyatta pobijedio je u spornom izbornom rezultatu, što je dovelo do peticije oporbenog čelnika Raile Odinge. Vrhovni sud potvrdio je izborne rezultate i predsjednik Kenyatta započeo je svoj mandat s Williamom Rutom kao zamjenikom predsjednika. Usprkos ishodu ove presude, Vrhovni sud i glava Vrhovnog suda smatrani su moćnim institucijama koje mogu izvršavati svoju ulogu provjere ovlasti predsjednika.[64]

2017. godine Uhuru Kenyatta osvojio je drugi mandat na drugim spornim izborima. Nakon poraza, Raila Odinga ponovno je podnio zahtjev za provjerom rezultata na Vrhovnom sudu, optuživši izborno povjerenstvo za loše upravljanje izborima, a Uhuru Kenyattu i njegovu stranku za lažiranje. Vrhovni sud poništio je izborne rezultate u onoj što je postala značajna presuda u Africi i jedna od rijetkih u svijetu u kojoj su poništeni rezultati predsjedničkih izbora.[65] Ovom je presudom učvršćen položaj Vrhovnog suda kao neovisnog tijela.[66] Nakon toga, Kenija je imala drugi krug izbora za predsjedničku poziciju, u kojem je Uhuru izašao kao pobjednik nakon što je Raila odbio sudjelovati, navodeći nepravilnosti.[67][68]

Geografija i klima[uredi | uredi izvor]

Sa svojih 580.367 km2, Kenija je 47. po veličini država na svijetu (nakon Madagaskara). Leži između geografskih širina 5° sjeverno i 5° južno te između 34° zapadno i 42° istočno. S obale Indijskog okeana niske ravnice se uzdižu do centralnog gorja. Gorje dijeli Velika rasjedna dolina, a plodna zaravan leži na istoku.

Kenijsko gorje jedno je od najuspješnijih regija poljoprivredne proizvodnje u Africi.[69]Na planinama se nalazi najviša tačka u Keniji i drugi najviši vrh na kontinentu: planina Kenija, koja doseže visinu od 5.199 metara, gdje se mogu naći ledenjaci. Planina Kilimanjaro (5.895 m) može se vidjeti od Kenije do juga kod granice sa Tanzanijom.

Klima[uredi | uredi izvor]

Žirafa u Nacionalnom parku Nairobi (Nairobi u pozadini)

Klima Kenije varira od tropske duž obale do umjerene u unutrašnjosti do sušne u sjevernim i sjeveroistočnim dijelovima zemlje. Područje dobije puno sunca svakog mjeseca. Obično je noću i rano ujutro u unutrašnjosti svježe na višim nadmorskim visinama.

Sezona "dugih kiša" odvija se od marta / aprila do maja / juna. Sezona "kratkih kiša" odvija se od oktobra do novembra / decembra. Kiša je ponekad obilna i često pada u popodnevnim i večernjim satima. Tokom ovih mjeseci tropske kiše temperatura ostaje visoka. Najtopliji period je februar i mart, vodeći u sezonu dugih kiša, a najhladniji je u julu, do sredine avgusta.

Biljni i životinjski svijet[uredi | uredi izvor]

Kenija ima značajnu površinu posvećenu staništima divljih životinja, uključujući Masai Mara, gdje plavi gnui i drugi bovidi učestvuju u godišnjim migracijama velikih razmjera. Više od milion gnua i 200.000 zebri učestvuje u migraciji preko rijeke Mara.[70]


Afričkih "velikih pet"(lavovi, leopardi, bivoli, nosorozi i slonovi) mogu se naći u Keniji, a posebno na Masai Mari. Veliki broj ostalih divljih životinja, gmazova i ptica može se naći u nacionalnim parkovima i rezervatima u zemlji. Godišnja migracija životinja odvija se između juna i septembra, a učestvuju milioni životinja, privlačeći dragocijen strani turizam. Dva miliona gnua neprestano migriraju na udaljenosti od 2.900 kilometara od Serengetija u susjednoj Tanzaniji do Masai Mare[71]u Keniji, tražeći zalihe hrane i vode. Ova Serengeti migracija gnua broji se među sedam prirodnih čuda Afrike.[72]

Vlada i politika[uredi | uredi izvor]

Zgrada Vrhovnog suda Kenije.

Kenija je predsjednička predstavnička demokratska republika sa višestranačkim sistemom. Predsjednik je i šef države i šef vlade. Izvršnu vlast vrši vlada. Zakonodavna vlast pripada i vladi i Narodnoj skupštini i Senatu. Sudstvo je neovisno od izvršne i zakonodavne vlasti. Sve je veća zabrinutost, posebno tokom mandata bivšeg predsjednika Daniela arap Moi-a, da se izvršna vlast sve više miješa u poslove pravosuđa.[73]

Kenija ima visok nivo korupcije prema Indeksu percepcije korupcije (CPI) koji sprovodiTransparency International. U 2019. godini država se u indeksu plasirala na 137. mjesto od 180 zemalja, s ocjenom 28 od 100[74] . Međutim, postoji nekoliko prilično značajnih pomaka u vezi sa suzbijanjem korupcije, npr. uspostavljanje nove i neovisne komisije za etiku i borbu protiv korupcije (EACC).[75]

Vanjski odnosi[uredi | uredi izvor]

Američki predsjednik Barack Obama u Nairobiju, Juli 2015.

Kenija ima bliske veze sa svojim komšijama koji govore svahili jezik u regiji Velikih afričkih jezera. Odnosi s Ugandom i Tanzanijom generalno su dobri, jer tri države rade na ekonomskoj i socijalnoj integraciji kroz zajedničko članstvo u Istočnoafričkoj zajednici.

Odnosi sa Somalijom povijesno su bili napeti, iako je postojala određena vojna koordinacija protiv islamističkih pobunjenika. Kenija ima dobre odnose sa Ujedinjenim Kraljevstvom.[76] Kenija je jedna od najproameričkih država u Africi i svijetu.[77]

Oružane snage[uredi | uredi izvor]

Kenijske odbrambene snage su oružane snage Republike Kenije. Kenijska vojska, kenijska mornarica i kenijsko ratno zrakoplovstvo čine Nacionalne odbrambene snage (NDF). Trenutne Kenijske odbrambene snage uspostavljene su članom 241. Ustava Kenije iz 2010. godine; KDF je reguliran Zakonom o obrambenim snagama Kenije iz 2012. [78] Predsjednik Kenije je vrhovni zapovjednik svih oružanih snaga.

Oružane snage redovno su raspoređene u mirovnim misijama širom svijeta.

Administrativne podjele[uredi | uredi izvor]

47 okruga u Keniji.

Kenija je podijeljena na 47 poluautonomnih okruga kojima su na čelu guverneri. Ovih 47 okruga čine odjele prvog reda Kenije.

Najmanje administrativne jedinice u Keniji nazivaju se lokacijama. Lokacije se obično nazivaju prema njihovim centralnim selima/gradovima. Mnogi veći gradovi sastoje se od nekoliko lokacija. Svaka lokacija ima poglavara kojeg imenuje država.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Jezici[uredi | uredi izvor]

Razne etničke grupe u Keniji obično govore svoj maternji jezik u vlastitim zajednicama. Dva službena jezika, engleski i svahili, koriste se u različitom stepenu tečnosti za komunikaciju s drugim populacijama. Engleski se koristi u trgovini, školovanju i vladi.[79] Mnogi u ruralnim područjima govore samo svoj maternji jezik.[80]

Varijanta engleskog koja se najčešće koristi u Keniji je britanski engleski. Pored toga, poseban lokalni dijalekt, kenijski engleski jezik, koriste se u nekim zajednicama i pojedincima u zemlji i sadrži jedinstvene karakteristike koje su izvedene iz lokalnih Bantu jezika, kao što su svahili i kikuyu.[81] Razvija se od kolonizacije, a sadrži i određene elemente američkog engleskog. Sheng je dijalekt koji se govori u nekim urbanim područjima. Primarno se sastoji od mješavine svahilija i engleskog jezika, i primjer je code-switchinga.[82]

U Keniji se govori ukupno 69 jezika. Većina pripada dvjema širokojezičnim porodicama: Niger-Kongo (ogranak Bantu) i Nilo-saharska (nilotski ogranak), kojima govore Bantu i nilotske populacije. Kušitska i arapska etnička manjina govore jezicima koji pripadaju odvojenoj porodici afroazijskih jezika, a stanovništvo porijeklom iz Indije i Evrope govore jezicima iz indoevropske porodice.[83]

Religija[uredi | uredi izvor]

Većina Kenijaca su kršćani (85,5%), od kojih su 53,9% protestanti, a 20,6% rimokatolici. Prezbiterijanska crkva istočne Afrike ima 3 miliona sljedbenika u Keniji i okolnim zemljama.[84]

Islam je druga najveća religija, koja čini 10,9% stanovništva. Šezdeset posto kenijskih muslimana živi u obalnom regionu, što čini 50% ukupnog tamošnjeg stanovništva, dok je u gornjem dijelu istočne regije Kenije dom za 10% muslimana u toj zemlji, gdje oni čine većinsku vjersku skupinu.

Starosjedilačka vjerovanja prakticira 0,7% stanovništva, iako mnogi hrišćani i muslimani koji se samoidentificiraju održavaju neka tradicionalna vjerovanja i običaje. Nereligiozni Kenijci čine 1,6% stanovništva.

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Student na Univerzitetu Kenyatta u Nairobiju.

Djeca pohađaju jaslice ili vrtiće u privatnom sektoru do svoje pete godine. To traje jednu do tri godine (KG1, KG2 i KG3) i financira se privatno jer sve donedavno nije postojala vladina politika o predškolskom obrazovanju.[85]

Osnovno formalno obrazovanje započinje sa šest godina i traje 12 godina, sastoji se od osam godina u osnovnoj školi i četiri u srednjoj ili srednjoj školi. Osnovna škola je besplatna u javnim školama, a polaznici se mogu pridružiti stručnom omladinskom/seoskom veleučilištu ili naučiti zanat kao što su krojenje, stolarija, popravak motornih vozila, polaganje opeke i zidanje za otprilike dvije godine.[86]

Oni koji završe srednju školu mogu se pridružiti politehničkom ili nekom drugom tehničkom fakultetu i studirati tri godine, ili direktno ići na univerzitet i studirati četiri godine. Trideset osam i po posto odrasle kenijske populacije je nepismeno.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Kenijska makroekonomska perspektiva neprestano bilježi snažan rast u posljednjih nekoliko decenija, uglavnom od projekata cestovne i željezničke infrastrukture. Međutim, velik dio ovog rasta proizašao je iz novčanih tokova preusmjerenih iz običnih kenijskih džepova na mikroekonomskom nivou ciljanim monetarnim i fiskalnim mjerama, zajedno sa lošim upravljanjem, korupcijom, masovnom krađom javnih sredstava, prekomjernom zakonodavstvom i neefikasnim pravosuđem, što je rezultiralo smanjenim prihodima u običnim domaćinstvima i malim preduzećima, nezaposlenošću, slabom zaposlenošću i općem nezadovoljstvu u više sektora. Kenija ima indeks humanog razvoja (HDI) od 0.555 (srednji), rangirana na 145 od 186 na svijetu. Od 2005. godine 17,7% Kenijaca živjelo je od manje od 1.25 dolara dnevno. Kenija je 2017. godine zauzela 92. mjesto u rejtingu Svjetske banke o lakoći poslovanja sa 113. mjesta u 2016. (od 190 zemalja).[87]

Ekonomija je zabilježila veliku ekspanziju, vidljivu po snažnim performansama u turizmu, visokom obrazovanju i telekomunikacijama, i pristojnim rezultatima nakon suše u poljoprivredi, posebno vitalnom sektoru čaja. Telekomunikacije i financijske aktivnosti u posljednjoj deceniji sada čine 62% BDP-a. Kenija ima razvijeniji sektor finansijskih usluga od svojih susjeda. Berza vrijednosnih papira u Nairobiju (NSE) zauzima 4. mjesto u Africi po tržišnoj kapitalizaciji.

Poljoprivreda[uredi | uredi izvor]

Poljoprivreda u Keniji

Poljoprivreda je drugi najveći doprinos bruto domaćem proizvodu (BDP) Kenije nakon uslužnog sektora. U 2005. godini poljoprivreda, uključujući šumarstvo i ribarstvo, činila je 24% BDP-a, kao i 18% najamne zaposlenosti i 50% prihoda od izvoza. Glavne gotovinske kulture su čaj, hortikulturni proizvodi i kafa. Hortikulturni proizvodi i čaj glavni su sektori rasta. Proizvodnja glavnih prehrambenih proizvoda kao što je kukuruz podložna je naglim fluktuacijama povezanim s vremenom. Čaj, kafa, sisal, buhač, kukuruz i pšenica uzgajaju se u plodnom gorju, jednom od najuspješnijih regiona poljoprivredne proizvodnje u Africi.[69] Stoka dominira u polusušnoj savani na sjeveru i istoku. Kokosi, ananas, indijski oraščići, pamuk, šećerna trska, sisal i kukuruz uzgajaju se u nižim područjima.

Kenija nije postigla nivo ulaganja i efikasnost u poljoprivredi koja može garantirati prehrambenu sigurnost, a zajedno sa rezultirajućim siromaštvom (53% stanovništva živi ispod granice siromaštva), značajan dio stanovništva redovito gladuje i u velikoj je mjeri ovisan o hrani pomoć. Šeme za male vlasnike posjeduju, razvijaju i njima upravljaju pojedinci ili grupe poljoprovrednika koji djeluju kao korisnici vode ili grupe za samopomoć. Navodnjavanje se vrši na individualnim ili grupnim farmama u prosjeku od 0.1-0.4 ha.

Kenija je treći najveći izvoznik rezanog cvijeća na svijetu.

Industrija i proizvodnja[uredi | uredi izvor]

Kenya Commercial Bank

Iako je Kenija zemlja sa niskim srednjim dohotkom, proizvodnja čini 14% BDP-a, a industrijska aktivnost koncentrirana je oko tri najveća urbana središta Nairobija, Mombasa i Kisumu, a dominira prehrambena industrija kao što je mljevenje žitarica, proizvodnja piva, drobljenje šećerne trske i proizvodnja robe široke potrošnje, npr. vozila iz kompleta.

Kenija takođe ima industriju proizvodnje cementa.[88] Kenija ima rafineriju nafte koja prerađuje uvezenu sirovu naftu u naftne derivate, uglavnom za domaće tržište. Pored toga, značajan i neformalni sektor koji se često naziva jua kali bavi se malom proizvodnjom predmeta za domaćinstvo, autodijelova i poljoprivrednih alata.[89][90]

Energija[uredi | uredi izvor]

Najveći udio opskrbe Kenije električnom energijom dolazi iz geotermalne energije,[91]nakon čega slijede hidroelektrane na branama duž gornje rijeke Tane. Postoje i nalazišta nafte na Turkani. Tullow Oil procjenjuje da su rezerve nafte u zemlji oko milijardu barela.

Turizam[uredi | uredi izvor]

Nacionalni park Amboseli
Nacionalni park Istočni Tsavo

Turizam u Keniji je drugi najveći izvor deviznih prihoda nakon poljoprivrede. Glavne turističke atrakcije su foto safariji kroz 60 nacionalnih parkova i rezervata. Ostale atrakcije uključuju migraciju gnua na Masaai Mari, koja se smatra sedmim svjetskim čudom; historijske džamije i utvrde iz kolonijalnog doba u Mombasi, Malindiju i Lamuu; poznati krajolik poput planine Kenije i Velike resjedne doline; plantaže čaja u Kerichou; plantaže kafe u Thiki; prekrasan pogled na planinu Kilimanjaro preko granice sa Tanzanijom i plaže duž obale, prema Indijskom okeanu.

Kultura[uredi | uredi izvor]

Književnost[uredi | uredi izvor]

Kenijski pisac Ngũgĩ wa Thiong'o.

Ngũgĩ wa Thiong'o je jedan od najpoznatijih pisaca u Keniji. Njegov roman, Ne plači, dijete, ilustracija je života u Keniji tokom britanske okupacije. Priča opisuje učinke Mau Maua na živote Kenijaca. Njegova kombinacija tema - kolonijalizam, obrazovanje i ljubav - pomogla mu je da postane jedan od najpoznatijih romana u Africi.

M.G. Vassanjijev roman The In-Between World of Vikram Lall iz 2003. godine osvojio je Gillerovu nagradu 2003. To je fiktivni memoar Kenijca indijskog porijekla i njegove porodice koji se prilagođavaju promjenjivoj političkoj klimi u kolonijalnoj i postkolonijalnoj Keniji.

Od 2003. godine književni časopis Kwani? objavljuje kenijsku savremenu književnost. Usto, Kenija njeguje i svestrane nove autore kao što je Paul Kipchumba (Kipwendui, Kibiwott) koji pokazuju panafrički pogled na svijet(Afrika u kineskom 21. vijeku: U potrazi za strategijom (2017.).[92]

Muzika[uredi | uredi izvor]

Popularni kenijski muzičar Jua Cali.

Kenija ima raznolik asortiman popularnih oblika muzike, pored više vrsta narodne muzike zasnovane na raznolikosti od preko 40 regionalnih jezika.[93]

Tekstovi su najčešće na kiswahiliju ili engleskom jeziku. Postoje i neki novi aspekti lingale posuđeni od kongoanskih muzičara. Tekstovi su takođe napisani na lokalnim jezicima.

Zilizopendwa je žanr lokalne urbane muzike koju su 1960-ih, 70-ih i 80-ih godina snimili muzičari poput Daudija Kabake, Fadhilija Williama i Sukume Bin Ongara.

Isukuti je energičan ples koji izvode podplemena Luhya u ritmu tradicionalnog bubnja zvanog Isukuti tokom mnogih prilika, poput rođenja djeteta, braka ili sahrane. Ostali tradicionalni plesovi uključuju Ohanglu među Luoima, Nzele među Mijikendama, Mugithi među Kikuyama i Taarab među Svahilijima.

Pored toga, Kenija ima rastuću kršćansku gospel muzičku scenu. Među istaknute lokalne gospel muzičare ubraja se i Kenyan Boys Choir.

Benga muzika je popularna od kasnih 1960-ih pa do danas, posebno u području oko jezera Victoria. Riječ benga povremeno se koristi za označavanje bilo koje vrste pop muzike. Bas, gitara i udaraljke su uobičajeni instrumenti.

Sport[uredi | uredi izvor]

Jepkosgei Kipyego i Jepkemoi Cheruiyot na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine.

Kenija je aktivna u nekoliko sportova, među kojima su kriket, reli, fudbal, ragbi, hokej na travi i boks. Država je poznata uglavnom po svojoj dominaciji u atletici na srednje i velike daljine, gdje je neprestano proizvodila prvake na Olimpijadama i igrama Commonwealtha u raznim disciplinama na daljinu, posebno na 800 m, 1.500 m, 3.000 m u utrkama sa preponama, 5.000 m, 10.000 m i maraton. Kenijski sportisti (posebno Kalenjin) i dalje dominiraju u svijetu trčanja na daljinu, iako je konkurencija Maroka i Etiopije smanjila ovu nadmoć. Među najpoznatijim kenijskim sportistima su četverostruka ženska pobjednica Bostonskog maratona i dvostruka svjetska prvakinja Catherine Ndereba, svjetski rekorder na 800 metara David Rudisha, bivši svjetski rekorder u maratonu Paul Tergat i John Ngugi.

Kenijski atletičar koji drži olimpijski i svjetski rekord za utrku na 800 metara,David Rudisha.

Kenija je tokom Olimpijskih igara u Pekingu osvojila nekoliko medalja: šest zlatnih, četiri srebrne i četiri bronzane, što je čini najuspješnijom afričkom državom na Olimpijskim igrama 2008. godine.

Kenija je bila dominantna u ženskoj odbojci u Africi, s tim što su i klubovi i nacionalna reprezentacija u protekloj deceniji osvajali različita kontinentalna prvenstva.[94][95]

Keniju predstavlja Lucas Onyango kao profesionalni igrač ragbi lige koji igra u engleskom klubu Oldhamu. Osim bivših superligaša, igrao je i za Widnes Vikings i Sale Salese.[96] Ragbi postaje sve popularniji, posebno s godišnjim turnirom Safari Sevens.

Što se tiče moto-relija, Kenija je dom svjetski poznatog Safari Rallyja, koji se obično broji kao jedan od najtežih relija na svijetu.[97] Nairobi je bio domaćin nekoliko velikih kontinentalnih sportskih događaja, uključujući FIBA-ino prvenstvo u Africi 1993. godine, gdje je kenijska košarkaška reprezentacija završila među četiri najbolje, što je njen najbolji rezultat do sada.[98]

Kuhinja[uredi | uredi izvor]

Ugali i sukuma wiki, najvažnija kenijska jela

Kenijci obično imaju tri obroka dnevno - doručak (kiamsha kinywa), ručak (chakula cha mchana) i večeru (chakula cha jioni ili jednostavno chajio). Između toga imaju čaj od 10 sati (chai ya saa nne) i 16 sati. čaj (chai ya saa kumi). Doručak je obično čaj ili kaša s kruhom, chapati, mahamri, kuhani slatki krompir ili jam. Githeri je uobičajeno jelo za ručak u mnogim domaćinstvima, dok se ugali s povrćem, kiselim mlijekom (mursik), mesom, ribom ili bilo kojim drugim varivom uglavnom jede za ručak ili večeru. Postoje i regionalne varijacije i jela.

U zapadnoj Keniji, među Luoima, riba je uobičajeno jelo; među Kalenjinima, koji dominiraju velikim dijelom rasjedne doline, mursik - kiselo mlijeko - uobičajeno je piće.

U gradovima poput Nairobija postoje restorani brze hrane, uključujući Steers, KFC i Subway.

Sir je sve popularniji u Keniji, s porastom potrošnje, posebno među srednjom klasom.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Reporter, Standard. "Kenya now third-largest economy in sub-Saharan Africa". The Standard (jezik: engleski). Pristupljeno 2020-06-08.
  2. ^ Chatterjee, Rhitu (15 March 2018). "Scientists Are Amazed By Stone Age Tools They Dug Up In Kenya". NPR. Pristupljeno 15 March 2018.
  3. ^ Yong, Ed (15 March 2018). "A Cultural Leap at the Dawn of Humanity - New finds from Kenya suggest that humans used long-distance trade networks, sophisticated tools, and symbolic pigments right from the dawn of our species". The Atlantic. Pristupljeno 15 March 2018.
  4. ^ Brooks AS, Yellen JE, Potts R, Behrensmeyer AK, Deino AL, Leslie DE, Ambrose SH, Ferguson JR, d'Errico F, Zipkin AM, Whittaker S, Post J, Veatch EG, Foecke K, Clark JB (2018). "Long-distance stone transport and pigment use in the earliest Middle Stone Age". Science. 360 (6384): 90–94. Bibcode:2018Sci...360...90B. doi:10.1126/science.aao2646. PMID 29545508.
  5. ^ Ehret, C. (1980) The historical reconstruction of Southern Cushitic phonology and vocabulary, Kölner Beiträge zur Afrikanistik 5, Bd., Reimer, Berlin.
  6. ^ a b Ehret, C. (1983) Culture History in the Southern Sudan, J. Mack, P. Robertshaw, Eds., British Institute in Eastern Africa, Nairobi, pp. 19–48, ISBN 1-872566-04-9.
  7. ^ Ambrose, S.H. (1982). "Archaeological and linguistic reconstructions of history in East Africa." In Ehert, C., and Posnansky, M. (eds.), The archaeological and linguistic reconstruction of African history, University of California Press, ISBN 0-520-04593-9.
  8. ^ Ambrose, S.H. (1986) Sprache und Geschichte in Afrika 7.2, 11.
  9. ^ [Kenija na Google Books Traditional occupations of indigenous and tribal peoples: Emerging trends] Provjerite vrijednost |url= (pomoć) (jezik: engleski). International Labour Organization. 2000. ISBN 9789221122586.
  10. ^ Ehret, C. (1998) An African Classical Age : Eastern and Southern Africa in World History, 1000 B.C. to A.D. 400., University Press of Virginia, Charlottesville, pp. xvii, 354, ISBN 0-8139-2057-4.
  11. ^ a b Smith, C. Wayne (1995) Crop Production: Evolution, History, and Technology, John Wiley & Sons, p. 132, ISBN 0-471-07972-3.
  12. ^ "Wonders of the African World". PBS. Pristupljeno 16 April 2010.
  13. ^ "History and Origin of Swahili – Jifunze Kiswahili". swahilihub.com. Arhivirano s originala, 21 June 2016. Pristupljeno 17 July 2016.
  14. ^ Nanjira, Daniel Don (2010). [Kenija na Google Books African Foreign Policy and Diplomacy from Antiquity to the 21st Century] Provjerite vrijednost |url= (pomoć) (jezik: engleski). ABC-CLIO. ISBN 9780313379826.
  15. ^ Spear, Thomas (2000). "Early Swahili History Reconsidered". The International Journal of African Historical Studies. 33 (2): 257–290. doi:10.2307/220649. JSTOR 220649.
  16. ^ شاكر مصطفى, موسوعة دوال العالم الأسلامي ورجالها الجزء الثالث, (دار العلم للملايين: 1993), p. 1360
  17. ^ Hastings, James (2003) Encyclopedia of Religion and Ethics Part 24, Kessinger Publishing, p. 847
  18. ^ "The wealth of Africa The Swahili Coast" (PDF). British Museum. Pristupljeno 7 June 2017.
  19. ^ K. Kris Hirst (12 February 2017). "Swahili Culture Guide – The Rise and Fall of Swahili States". 10 June 2017.
  20. ^ Nicolini, Beatrice (1 January 2004). [Kenija na Google Books Makran, Oman, and Zanzibar: Three-Terminal Cultural Corridor in the Western Indian Ocean, 1799-1856] Provjerite vrijednost |url= (pomoć) (jezik: engleski). BRILL. str. 62. ISBN 9789004137806.
  21. ^ Alsayyad, Nezar (30 March 2001). [Kenija na Google Books Hybrid Urbanism] Provjerite vrijednost |url= (pomoć). Greenwood Publishing Group. ISBN 978-0-275-96612-6.
  22. ^ Ali, Shanti Sadiq (1996). [Kenija na Google Books The African Dispersal in the Deccan] Provjerite vrijednost |url= (pomoć). Orient Blackswan. ISBN 978-81-250-0485-1.
  23. ^ "Slavery (sociology)". Encyclopædia Britannica Online.
  24. ^ Swahili Coast. National Geographic.
  25. ^ "PBS website". Pristupljeno 12 October 2015.
  26. ^ a b Encyclopædia Britannica
  27. ^ a b c d R. Mugo Gatheru (2005) Kenya: From Colonization to Independence, 1888–1970, McFarland, ISBN 0-7864-2199-1
  28. ^ Jenkins, Orville Boyd. "Sikh". Orvillejenkins.com. Pristupljeno 16 April 2010.
  29. ^ "We Want Our Country". Time. 5 November 1965
  30. ^ Firestone, Matthew (15 September 2010). [Kenija na Google Books Kenya] Provjerite vrijednost |url= (pomoć) (jezik: engleski). Lonely Planet Publications. str. 28. ISBN 9781742203553.
  31. ^ Vickers, Hugo (29 January 2012). "Diamond Jubilee: the moment that Princess Elizabeth became Queen". The Daily Telegraph. London.
  32. ^ Maloba, Wunyabari O. (1993) Mau Mau and Kenya: An Analysis of Peasant Revolt, Indiana University Press, 0852557450.
  33. ^ "Uncovering the brutal truth about the British empire". The Guardian. 18 August 2016.
  34. ^ Castagno, A. A. (1964). "The Somali-Kenyan Controversy: Implications for the Future". The Journal of Modern African Studies. 2 (2): 165–188. doi:10.1017/S0022278X00003980. JSTOR 158817.
  35. ^ https://api.parliament.uk/historic-hansard/lords/1963/apr/03/northern-frontier-district-of-kenya
  36. ^ "Commonwealth and Colonial Law" by Kenneth Roberts-Wray, London, Stevens, 1966. P. 762
  37. ^ HC Deb 22 November 1963 vol 684 cc1329-400 wherein the UK Under-Secretary of State for Commonwealth Relations and for the Colonies stated: "An agreement was then signed on the 8th October 1963, providing that on the date when Kenya became independent the territories comprising the Kenya Coastal Strip would become part of Kenya proper."
  38. ^ Bruce Baker, Escape from Domination in Africa: Political Disengagement & Its Consequences, (Africa World Press: 2003), p.83
  39. ^ Hogg, Richard (1986). "The New Pastoralism: Poverty and Dependency in Northern Kenya". Africa: Journal of the International African Institute. 56 (3): 319–333. doi:10.2307/1160687. JSTOR 1160687.
  40. ^ Howell, John (May 1968). "An Analysis of Kenyan Foreign Policy". The Journal of Modern African Studies. 6 (1): 29–48. doi:10.1017/S0022278X00016657. JSTOR 158675.
  41. ^ Pike, John (1992). "Post-Independence Low Intensity Conflict in Kenya". Globalsecurity.org. Pristupljeno 16 April 2010.
  42. ^ Permanent Mission of the Republic of Kenya to the United Nations (2002). "Kenya at the United Nations". Consulate General of Kenya in New York. Arhivirano s originala, 8 June 2009. Pristupljeno 15 February 2010.
  43. ^ Boone, Catherine (April 2012). "Land Conflict and Distributive Politics in Kenya" (PDF). African Studies Review. 55 (1): 75–103. doi:10.1353/arw.2012.0010. hdl:2152/19778. ISSN 0002-0206.
  44. ^ Ndegwa, Stephen N. (1999). "Multi-Party Politics in Kenya: the Kenyatta and Moi States and the Triumph of the System in the 1992 Election (review)". Africa Today. 46 (2): 146–148. doi:10.1353/at.1999.0008. ISSN 1527-1978.
  45. ^ [Kenija na Google Books Society] Provjerite vrijednost |url= (pomoć). Nyamora Communications Limited. 1992. str. 12.
  46. ^ "Wagalla massacre: Raila Odinga orders Kenya probe". BBC. 11 February 2011. Pristupljeno 14 November 2013.
  47. ^ Harden, Blaine (25 February 1988) Many Voters Stay Home as Kenya Drops Secret Ballot in Parliamentary Election, The Washington Post.
  48. ^ Moreno, Pedro C. (ured.). "Kenya". Handbook on Religious Liberty Around the World. Charlottesville, VA: The Rutherford Institute. Arhivirano s originala, 29 June 2010.
  49. ^ a b Keith., Kyle (1999). Politics of the independence of Kenya. Macmillan. ISBN 978-0333720080. OCLC 795968156.
  50. ^ Goldsworthy, David (March 1982). "Ethnicity and Leadership in Africa: the 'Untypical' Case of Tom Mboya". The Journal of Modern African Studies. 20 (1): 107–126. doi:10.1017/s0022278x00000082. ISSN 0022-278X.
  51. ^ "KENYA: parliamentary elections National Assembly, 1992". archive.ipu.org. Pristupljeno 29 January 2019.
  52. ^ "Clashes, elections and land - church keeps watch in Molo". IRIN. 19 July 2007. Pristupljeno 29 January 2019.
  53. ^ a b c "Kenya profile". 31 January 2018. Pristupljeno 29 January 2019.
  54. ^ "Kenya History Timeline - historic overview of Kenya, Africa". Crawfurd Homepage. Arhivirano s originala, 23 December 2018. Pristupljeno 29 January 2019.
  55. ^ Anderson, David M. (2003). "Kenya's Elections 2002 – The Dawning of a New Era?". African Affairs. 102 (407): 331–342. doi:10.1093/afraf/adg007.
  56. ^ AfricaNews (25 October 2017). "A look at Kenya's elections history since independence in 1964". Africanews. Pristupljeno 29 January 2019.
  57. ^ "Of Oranges and Bananas: The 2005 Kenya Referendum on the Constitution". CMI – Chr. Michelsen Institute. Pristupljeno 13 May 2016.
  58. ^ "Deal to end Kenyan crisis agreed". 12 April 2008. Pristupljeno 29 January 2019.
  59. ^ "FACTBOX-East African common market begins". Reuters. 1 July 2010. Pristupljeno 29 January 2019.
  60. ^ "The Standard | Online Edition :: Somalia government supports Kenyan forces' mission". 14 March 2012. Arhivirano s originala, 14 March 2012. Pristupljeno 29 January 2019.
  61. ^ Koech, Dennis (25 July 2011). "Red Cross warns of catastrophe in Turkana". Kbc.co.ke. Arhivirano s originala, 4 January 2012. Pristupljeno 7 August 2011.
  62. ^ "Kenya: schools close as famine takes hold in Turkana". Indcatholicnews.com. 28 July 2011. Pristupljeno 7 August 2011.
  63. ^ Gettleman, Jeffrey (3 February 2012) U.N. Says Famine in Somalia Is Over, but Risks Remain. The New York Times.
  64. ^ "Supreme Court upholds Uhuru's election as president". Daily Nation. Pristupljeno 29 January 2019.
  65. ^ Burke, Jason (25 October 2017). "Kenya election rerun to go ahead after court fails to rule on delay". The Guardian. ISSN 0261-3077. Pristupljeno 29 January 2019.
  66. ^ "Kenya court decision demonstrates respect for rule of law | IDLO". www.idlo.int. Pristupljeno 29 January 2019.
  67. ^ Team, Standard. "President Uhuru Kenyatta declared winner of repeat presidential election". The Standard. Pristupljeno 29 January 2019.
  68. ^ "President Uhuru Kenyatta declared winner of repeat presidential election". New York Times. Pristupljeno 29 January 2019.
  69. ^ a b CIA (2010). The World Factbook. Potomac Books, Inc. str. 336. ISBN 978-1-59797-541-4.
  70. ^ Society, National Geographic (19 January 2012). "Wildebeest Migration". National Geographic Society. Pristupljeno 13 May 2016.
  71. ^ "Masai Mara".
  72. ^ Pflanz, Mike (2010-06-13). "New road threatens Africa's 'wonder of the world' wildebeest migration". Daily Telegraph (jezik: engleski). ISSN 0307-1235. Pristupljeno 2020-01-15.
  73. ^ Novak, Andrew. "The Criminal Justice System and Eroding Democracy After Independence – Page 12". racism.org. Arhivirano s originala, 3 June 2016. Pristupljeno 13 May 2016.
  74. ^ "Corruption Perceptions Index 2019". transparency.org. Transparency International. Pristupljeno 20 February 2020.
  75. ^ "Business Corruption in Kenya". Business Anti-Corruption Portal. Arhivirano s originala, 6 April 2014. Pristupljeno 4 April 2014.
  76. ^ Kenya – Foreign Relations. Retrieved on 16 January 2015.
  77. ^ "Opinion of the United States". Pewglobal.org. Pristupljeno 17 July 2016.
  78. ^ Ministry of Defence. "Kenya Defence Forces Act – No. 25 of 2012" (PDF). National Council for Law Reporting. Pristupljeno 6 May 2014.
  79. ^ Proquest Info & Learning (COR) (2009). Culturegrams: World Edition. str. 98. ISBN 978-0-9778091-6-5.
  80. ^ Brown, E. K.; Asher, R. E.; Simpson, J. M. Y. (2006). Encyclopedia of language & linguistics, Volume 1, Edition 2. Elsevier. str. 181. ISBN 978-0-08-044299-0.
  81. ^ Nyaggah, Lynette Behm. "Cross-linguistic influence in Kenyan English: The impact of Swahili and Kikuyu on syntax". University of California. Arhivirano s originala, 26 December 2016. Pristupljeno 8 August 2014.
  82. ^ Derek Nurse, Gérard Philippson (2006). [Kenija na Google Books Bantu Languages] Provjerite vrijednost |url= (pomoć). Routledge. str. 197. ISBN 978-1-135-79683-9. Pristupljeno 20 October 2014.
  83. ^ Languages of Kenya. Ethnologue.com.
  84. ^ Address data base of Reformed churches and institutions. Reformiert-online.net. Retrieved 16 April 2013.
  85. ^ Reporter, Standard. "Government to review Early Childhood Development policy". Standard Digital News. Pristupljeno 23 June 2016.
  86. ^ "Primary School Education in Kenya". kenyapage.net. Pristupljeno 10 June 2016.
  87. ^ "Doing Business in Kenya – World Bank Group". www.doingbusiness.org. Pristupljeno 14 January 2017.
  88. ^ "Cement production keeps pace with growing demand". Construction Business Review. 5 September 2015. Pristupljeno 13 May 2016.
  89. ^ "Kenya: Employers' organizations taking the lead on linking the informal sector to formal Kenyan enterprises". www.ilo.org. 2 August 2005. Pristupljeno 13 May 2016.
  90. ^ "Jua Kali sector plays key role in economic development and job creation". MyGov. 13 November 2015. Arhivirano s originala, 10 June 2016. Pristupljeno 13 May 2016.
  91. ^ Electricity in Kenya Archived 2018-08-11 na Wayback Machine. IEA 2014
  92. ^ Africa in China's 21st Century: In Search of a Strategy. Independently published. 3 December 2017. ISBN 978-1973456803.
  93. ^ On the Beat – Tapping the Potential of Kenya's Music Industry, WIPO Magazine (July 2007).
  94. ^ "Kenya women's volleyball caps three decades of excellence | Kenya Page Blog". kenyapage.net. Pristupljeno 10 June 2016.
  95. ^ "Volleyball: Champions Kenya Scoop Major Continental Awards |". www.chimpreports.com. Pristupljeno 10 June 2016.
  96. ^ "Nakuru upset KCB in Kenya Cup". Daily Nation. 25 July 2009. Pristupljeno 16 April 2010.
  97. ^ The Auto Channel, 21 July 2001: FIA RALLY: Delecour takes points finish on Safari Rally debut
  98. ^ 1993 FIBA Africa Championship for Men, ARCHIVE.FIBA.COM. Retrieved 24 January 2016.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]