Reli

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Peugeot 206 WRC

Reli (en. Rallying) je moto-sport kod kojeg se vozači sa (posebno podešenim) automobilima, motociklima ili kamionima natječu na privatnim ili javnim putevima ciljem da zadovolje prosječnu brzinu zadanu na određenoj etapi.

Pravila[uredi | uredi izvor]

Ekipa se sastoji od navigatora i vozača, koji se po potrebi mogu mijenjati. Navigatorov cilj je da vožaču tokom vožnje čita mapu sa tzv. pace notes-a. Trke se vrše u point-to-point formatu. Ekipe trku počinju sa vremenskim razmakom od najčešće jedne minute. Staza je podjeljena na dijelove tzv. etape, vozač mora da završi etapu u zadanom vremenu, a ako zakasni dobiva kaznene bodove.

Sistem bodovanja[uredi | uredi izvor]

Pozicija  1.   2.   3.   4.   5.   6.   7.   8.   9.   10. 
Bodovi 25 18 15 12 10 8 6 4 2 1

Historija[uredi | uredi izvor]

Albert Lemaître, pobjednik prvog reli takmičenja, sa svojim Peugeotom od 3 KS.

Prvo reli takmičenje je održano 1894. godine u Parizu u tzv. "Utrci kola bez konja" (fr. Concours des Voitures sans Chevaux). Zvanični pobjednik je bio Albert Lemaître u svom Peugeotu, mada je prvi utrku završio Jules-Albert de Dion ali je kasnije diskvalifikovan jer je njegov auto imao parni motor. Ta utrka je inspirisala mnoge druge po cijeloj Evropi. Naziv "reli" se za ove utrke prvi put koristio u Monte Carlu Reliju (Kasnije Reli Monte Carlo) 1911. godine.

Poslijeratni period[uredi | uredi izvor]

Reli se ponovo oživio u 50-im godinama prošlog vijeka. Tada su se najviše održavali relijevi na duge distance, npr. Monte Carlo reli, Francusko-Austrijski alpinski reli, Lisabon reli (Portugal, 1947. god.), Tulipanski reli (Nizozemska, 1949. god.), Akropolis reli (Grčka, 1956. god.), Reli 1000 jezera (Finska, 1951. god. - danas Reli Finska) itd.

Reli auta[uredi | uredi izvor]

2015 Rally Bohemia - Audi Sport Quattro

Kako bi takmičenje bilo jednako, po propisima se u reli utrkama mogu samo koristiti limuzine i sportska vozila, sa blagim modifikacijama za višu brzinu, kočenje, upravljanje i sl. Najpopularnije marke koje se koriste u reliju su Renault (Alpine), Peugeot, Mini, Ford, Citorën, Mitsubishi, Lancia, Subaru i sl.

Grupe[uredi | uredi izvor]

U reliju auta se dijele po performansu, modifikacijama, težini i sl. na grupe.

Grupa A[uredi | uredi izvor]

U grupi A minimalni broj identičnih vozila je bio 2.500. U ovoj grupi je proizvođačima bilo dozvoljeno da rade velike promjene na motorima, motornom menadžmentu, usisu, ventilima, kočnicama itd. Takođe u ovoj grupi je dozvoljen potpuno otvoreni auspuh. Auta iz ove grupe su izuzetno brzi, prilagodljivi i skupi. Najznačajnija auta iz grupe A su: Alfa Romeo GTV6, Mercedes 190E 2.3-16, Peugeot 309 GTI, Lancia Delta HF Integrale, Suzuki Swift GTI, Toyota Celica GT4 itd.

Grupa N[uredi | uredi izvor]

U grupi N minimalni broj identičkih vozila je bio 5.000. Izmjenje su bile malobrojne i striktne. Manje promjene na motoru, motornom menadžmentu, mijenjanje am

ortizera i točkova i sl. Auta iz ove grupe su imali velike probleme sa prenosom, kočenjem i sl. Najznačajna auta iz grupe N su: Peugeot 106 rally, Honda Integra Type-R, Renault Clio Sport, BMW M3, Mitsubishi Lancer Evo, Subaru Impreza WRX STI itd.

Grupa H/Grupa F[uredi | uredi izvor]

Vozila iz Grupe H (F) su najčešće vozila kojim je homologacija u grupama A i N istekla a za čije su produženje odgovorni proizvođači. Ta auta a Evropi danas isključivo voze amateri. Najznačajnije auto iz ove grupe je Lancia Delta S4.

Grupa F2[uredi | uredi izvor]

F2 grupa je nastala kako bi se smanjili troškovi relija. Auta iz F2 grupe su Kit Car auta sa pogonom na prednje točkove i niskom minimalnom težinom. Auta ove grupe su se najbolje pokazali asfaltnim relijima. Danas se auta iz ove grupe koriste u Junior WRC takmičenjima.

ST grupa[uredi | uredi izvor]

U ST grupi su uglavom duži modeli koji se obično koriste u kružnim trkama. Ova grupa je nastala u naciolnim takmičenjima. U ovoj grupi se koriste vozila sa pogonom na dva točka (Osim Audi A4). Turbine su zabranjene, dopuštene su promjene kod upravljačkog sistema i pozicije vozača radi rasporeda težine.

Grupa B[uredi | uredi izvor]

Grupa B je zabranjena 1987. godine. Iz grupe B potiču neki od najbržih reli automobila ikada i često se naziva zlatno doba relija. Auta iz ove grupe su imali dvije turbine, centralno smješten motor i jako velike aero kitove. Nakon mnogobrojnih nesreća 1986. godine u kojima je poginulo 2 vozača i 11 gledaoca, ova grupa je zabranjena. Auta iz ove grupe su ostala upamćena po ljepoti i snazi.

Reli utrke[uredi | uredi izvor]

Reli Finska, 2010

Popularizacijom relija nastala je potreba za nekom organizacijom koja bi regulirala pravila, postavljala standarde i sl. Tu ulogu je zauzela FIA (fr. Fédération Internationale de l'Automobile) odonsno Međunarodna automobilska federacija, koja i danas organizuje svjetsko prvenstvo u reliju, WRC (en. World Rally Championship) koje se održava od 1973. godine u više država. U BiH najpoznatije reli takmičenje je Reli Jahorina koje se održava od 1972. godine.

Svjetski reli prvaci[uredi | uredi izvor]

Sebastian Loeb, WRC 2011
Sezona Vozač Auto Poeni
2015. Sébastien Ogier (Francuska) Volkswagen Polo R WRC 263
2014. Sébastien Ogier (Francuska) Volkswagen Polo R WRC 267
2013. Sébastien Ogier (Francuska) Volkswagen Polo R WRC 290
2012. Sébastien Loeb (Francuska) Citroën DS3 WRC 270
2011. Sébastien Loeb (Francuska) Citroën DS3 WRC 222
2010. Sébastien Loeb (Francuska) Citroën C4 WRC 276
2009. Sébastien Loeb (Francuska) Citroën C4 WRC 93
2008. Sébastien Loeb (Francuska) Citroën C4 WRC 122
2007. Sébastien Loeb (Francuska) Citroën C4 WRC 116
2006. Sébastien Loeb (Francuska) Citroën Xsara WRC 112
2005. Sébastien Loeb (Francuska) Citroën Xsara WRC 127
2004. Sébastien Loeb (Francuska) Citroën Xsara WRC 118
2003. Petter Solberg (Norveška) Subaru Impreza WRC 2003 72
2002. Marcus Grönholm (Finska) Peugeot 206 WRC 77
2001. Richard Burns (Ujedinjeno Kraljevstvo) Subaru Impreza WRC 2001 44
2000. Marcus Grönholm (Finska) Peugeot 206 WRC 65
1999. Tommi Mäkinen (Finska) Mitsubishi Lancer Evolution VI 62
1998. Tommi Mäkinen (Finska) Mitsubishi Lancer Evolution VI 58
1997. Tommi Mäkinen (Finska) Mitsubishi Lancer Evolution IV 63
1996. Tommi Mäkinen (Finska) Mitsubishi Lancer Evolution III 123
1995. Colin McRae (Ujedinjeno Kraljevstvo) Subaru Impreza 555 90
1994. Didier Auriol (Francuska) Toyota Celica Turbo 4WD 116
1993. Juha Kankkunen (Finska) Toyota Celica Turbo 4WD 135
1992. Carlos Sainz (Španija) Toyota Celica Turbo 4WD 144
1991. Juha Kankkunen (Finska) Lancia Delta HF integrale 16v 150
1990. Carlos Sainz (Španija) Toyota Celica GT-Four ST165 140
1989. Miki Biasion (Italija) Lancia Delta HF integrale/Lancia Delta HF integrale 16v 106
1988. Miki Biasion (Italija) Lancia Delta HF 4WD/Lancia Delta HF integrale 115
1987. Juha Kankkunen (Finska) Lancia Delta HF 4WD 100
1986. Juha Kankkunen (Finska) Peugeot 205 T16 E2 118
1985. Timo Salonen (Finska) Peugeot 205 T16/E2 127
1984. Stig Blomqvist (Švedska) Audi Quattro A2/Sport Quattro 125
1983. Hannu Mikkola (Finska) Audi Quattro A1/A2 125
1982. Walter Röhrl (Zapadna Njemačka) Opel Ascona 400 109
1981. Ari Vatanen (Finska) Ford Escort RS1800 96
1980. Walter Röhrl (Njemačka) Fiat 131 Abarth 118
1979. Björn Waldegård (Švedska) Ford Escort RS1800 112
1978. Markku Alén (Finska) Fiat 131 Abarth 52
1977. Sandro Munari (Italija) Lancia Stratos HF 31

Izvori[uredi | uredi izvor]