Benin

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Republika Benin
République du Bénin
Zastava Benina Grb Benina
Zastava Grb
Uzrečica
  • Fraternité, Justice, Travail (francuski)
  • (bosanski: "Bratstvo, pravda, rad")
Himna"L'Aube Nouvelle"

Položaj Benina
Glavni grad Porto-Novoa
6°29′50″N 2°36′18″E / 6.49722°N 2.60500°E / 6.49722; 2.60500Koordinate: 6°29′50″N 2°36′18″E / 6.49722°N 2.60500°E / 6.49722; 2.60500
Najveći grad Cotonou
Službeni jezik francuski
Državno uređenje
 -  Predsjednik Patrice Talon
 -  Predsjednik vlade Lionel Zinsou
Nezavisnost od Francuske 
 -  Priznato 1. august 1960. 
Površina
 -  Ukupno 114.763 km2 (100)
 -  Vode (%) 1,8
Stanovništvo
 -  Ukupno 11.485.044 (82)
 -  Gustoća stanovništva 94,8/km2 
Valuta CFA franak (100 centima)
Vremenska zona UTC +1
Internetska domena .bj
Pozivni broj +229
aCotonou je sjedište vlade.

Benin (francuski: République du Bénin), službeno Republika Benin i ranije Dahomej (1960 - 1975), država je u zapadnoj Africi. Graniči s Togom na zapadu, Nigerijom na istoku, Burkinom Faso na sjeverozapadu i Nigerom na sjeveroistoku. Većina stanovništva živi u Beninskom zalivu, dijelu Gvinejskog zaliva u najsjevernijem tropskom dijelu Atlantskog okeana.[1] Glavni grad Benina je Porto-Novo ali sjedište vlade je u Cotonou, najvećem gradu i ekonomskoj prijestolnici države. Benin se prostire na površini od 114.763 km², a njegovo stanovništvo je 2018. godine procjenjeno je na otprilike 11,49 miliona. Benin je tropska nacija, visoko ovisna o poljoprivredi, a veliki je izvoznik pamuka i palminog ulja.[2]

Službeni jezik Benina je francuski, sa nekoliko autohtonih jezika kao što su fon jezici, bariba jezici, yoruba jezici i dendi jezici. Najveća vjerska skupina u Beninu je rimokatoličanstvo, a slijede islam, vodun (koji se često naziva vudu izvan zemlje) i protestantizam. Benin je član Ujedinjenih nacija, Afričke unije, Ekonomske zajednice zapadnoafričkih država, Organizacije islamske saradnje, Južnoatlantske zone mira i saradnje, La Francophonie te Zajednice država Sahela i Sahare.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Tokom kolonijalnog perioda i nezavisnosti, država je bila poznata kao Dahomej. Dana 30. novembra 1975. preimenovana je u Benin[3] po zaljevu na kojem se nalazi, Beninskom zaljevu. Sama riječ "Benin" nastala je jer su portugalski kolonizatori krivo izgovarali grad Ubinu (danas Benin City).[4] Novo ime, Benin, izabrano je zbog svoje neutralnosti.

Historija[uredi | uredi izvor]

Prekolonijalna historija[uredi | uredi izvor]

Karta Kraljevine Dahomej 1793. godine

Sadašnja država Benin spaja tri područja koja su imala izrazito drukčije političke sisteme prije francuske kolonizacije. Prije 1700. postojalo je nekoliko važnih gradskih država uzduž obale (uglavnom od etničke grupe Aja, ali također naroda Yoruba i Gbe) i dosta plemenskih regija od naroda Bariba, Mahi, Gdevi i Kabye. Carstvo Oyo, koje se nalazilo pretežno istočno od današnjeg Benina, bilo je najznačajnija vojna sila u regiji. Redovno je sprovodilo racije i zahtijevalo poreze od obalnih kraljevstava i plemenskih regija.[5] Situacija se promijenila u 1600-tim i početkom 1700-tih, jer je Kraljevina Dahomej, osnovana na visoravni Abomey, koju je uglavnom nastanjivao narod Fon, počela preuzimati područja uzduž obale.[6] Godine 1727. kralj Agaja iz Kraljevine Dahomej osvojio je primorske gradove Allada i Whydah, ali je obvezan plaćanja danka Carstvu Oyo te nije mogao direktno napasti saveznički grad carstva, Porto-Novo.[7] Uspon kraljevine Dahomej, suparništvo između kraljevstva i grada Porto-Novo i plemenska politika u sjevernom području nastavil su se kroz kolonijalna i postkolonijalna razdoblja.[8] Kraljevina Dahomej je bila poznata po svojoj kulturi i tradiciji. Mladi dječaci su od najranije dobi služili starijim vojnicima i učili vojne običaje,[9] a posebno je bila poznata elitna jedinica žena "Ahosi" ("naše majke"), koje su evropski istraživači nazivali "Dahomejskim Amazonkama", zemlja je uživala nadimak "crna Sparta" u tom periodu.[10]

Kolonijalni period i preprodaja robljem[uredi | uredi izvor]

Kraljevi Dahomeja su prodavali svoje zarobljenike u Atlantsku trgovinu robljem.[11] Zarobljenike su često ubijali na ceremoniji poznatoj kao Dahomejski godišnji običaji. Oko 1750. godine, kralj Dahomeja je zarađivao otprilike 250.000 £ godišnje prodajom afričkih zarobljenika preprodavačima robljem.[12]

Iako se čini da su se kraljevi Dahomeja u početku upirali trgovini robljem, ona je cvjetala u regiji Dahomej skoro 300 godina, počevši od 1472. trgovinskim sporazumom s portugalskim trgovcima, a područje je nazvano "Obala robova". Sudski protokoli, koji su zahtijevali da se dijelu ratnih zarobljenika iz mnogih bitaka odrube glave, smanjili su broj robova koji su izvezeni iz tog područja. Broj se kretao od 102.000 ljudi po deceniji u 1780-ima na 24.000 po deceniji do 1860-ih.[13] Pad je dijelom posljedica Zakona o trgovini robljem iz 1807. godine kojim je Britanija zabranila Atlantsku trgovinu robljem 1808. godine, a slijedile su joj i druge zemlje. Ovaj pad se je nastavio sve do 1885. godine, kada je posljedni brod robova isplovio s obale današnjeg Benina i krenuo prema Brazilu u Južnoj Americi, koji je još trebao ukinuti ropstvo. Ime glavnog grada Porto-Novo portugalskog je porijekla, a znači "Nova luka". Prvobitno je osnovan kao luka za trgovinu robljem.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Površina Benina iznosi 114.620 km2 i ima oko 11,49 miliona stanovnika. Zemlja je izdužena u smjeru sjever-jug između rijeke Niger i Beninskog zaljeva. Reljef Benina je uglavnom ravan ili brežuljkast, a klima tropska. Najviši vrh je Mont Sokbaro, 658 m. Većina stanovnika živi u obalnim nizinama na jugu gdje se nalaze i veći gradovi među kojima se ističu Cotonou (najveći u državi) i službena prijestolnica Porto-Novo. Sjever zemlje čine savane i sušne uzvisine.


Privreda[uredi | uredi izvor]

Beninska privreda je slabo razvijeno i temelji se na poljoprivredi za vlastitu potrošnju i uzgoju pamuka, kokosa, kafe, banane, kukuruza i kikirikija. Rudno bogatstvo čine: dijamant, zlato, hrom i nafta. BDP je u 2004. bio oko 1.200 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.

Vlada[uredi | uredi izvor]

Novi predsjednik Republike Benin, dr. Boni Yayi, zvanično je inauguriran u prijestolnici Porto-Novo 6. aprila 2006. godine.

Novi predsjednik koji zagovara „kooperativnu i solidarnu republiku“ je u svom nastupnom govoru podvukao četiri prioritetna zadatka koja će pokušati riješiti za vrijeme svog mandata. To su

  1. razvoj ljudskih potencijala
  2. vlada u dogovoru s narodom
  3. razvoj poduzetničkog duha
  4. izgradnja infrastrukture.

Bivši predsjednik zapadnoafričke banke za razvoj (BOAD) je izabran za predsjednika republke u drugom krugu izbora 5. marta 2006. godine prilikom kojeg je dobio 74,51 % glasova, dok je njegov protivnik (Adrien Houngbédji) sakupio 25,49 % glasova

Nezavisni kandidat Yayi, nasljednik Mathieua Kérékoua je obećao da će Benin dostići godišnju stopu rasta od više od 10% (trenutno 5%) i da će Benin pod njegovom upravom postati najveći proizvođač pamuka u zapadnoj Africi već od žetve 2006-2007. godine.

Političke podjele[uredi | uredi izvor]

Nova administrativna podjela zemlje je stupila na snagu 15. januara 1999. godine. Prije stupanja na snagu ove nove organizacije, zemlja je po zakonu iz 1958. godine bila podijeljena u šest provincija:

  1. Atakora
  2. Borgou
  3. Zou
  4. Mono
  5. Ouémé
  6. Atlantik.

Po novoj podjeli, Benin je podijeljen u dvanaest departmana i 77 općina.

Mapa departmana
Departman Glavni grad
Alibori Kandi
Atakora Natitingou
Atlantique Ouidah
Borgou Parakou
Collines Savalou
Couffo Dogbo-Tota
Donga Djougou
Littoral Cotonou
Mono Lokossa
Ouémé Porto Novo
Plateau Sakété
Zou Abomey

Klima[uredi | uredi izvor]

Privreda[uredi | uredi izvor]

Većina privrede je ovisna o poljoprivredi, proizvodnji pamuka i regionalnoj trgovini. Pamuk je zaslužan za oko 40% BDP i 80% ukupnog službenog izvoza.[14] Službena valuta u Beninu je CFA franak koji je vezan za euro. Privreda Benina je imala rast od 5,1 i 5,7% u 2008. i 2009. godini. Glavni pokretač rasta je poljoprivredni sektor, a pamuk glavni izvozni proizvod. Uslužni sektor je zbog geografske lokacije Benina važan dio razvoja i čini značajan dio BDP-a, a to se posebno odnosi na trgovinu, transport i turizam.[15]

Infrastruktura[uredi | uredi izvor]

Željeznički promet[uredi | uredi izvor]

Cestovni promet[uredi | uredi izvor]

Zračni promet[uredi | uredi izvor]

Pomorski i riječni promet[uredi | uredi izvor]

Zdravstvo[uredi | uredi izvor]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U Beninu živi 11.485.000 ljudi, a većina stanovništva živi na jugu zemlje. Stanovništvo je uglavnom mlado, i očekivani životni vijek je 62 godine.[16] Oko 42 različitih etničkih grupa živi u državi, među njima grupe Yoruba na jugoistoku, Dendi u sjevernom i centralnom dijelu države, Bariba i Fula na sjeveroistoku, Betammaribe i Soba u planinama Atakore, Fon na prostorima Abomeya u centralnom dijelu juga, i grupe Mina, Xueda i Aja koje žive na obalama.[17] U skorijim migracijama naselile su se i druge afričke grupe, a među njima najbrojniji su Nigerijci, Togoanci i Malijci.[18] Postoje i jake zajednice Libanonaca i Indijaca koje se bave trgovinom i biznisom.[18]

Narodi[uredi | uredi izvor]

Najbrojnija skupina je Fon, koje prate Yoruba grupe (1,2 miliona), Aja (600.000), Bariba (460.000), Ayizo (330.000), Fulani (310.000, i Gun (240.000).

Jezici[uredi | uredi izvor]

Službeni jezik je francuski koji se više govori u urbanim, a manje u ruralnim predjelima. Pismenost kod odraslih muškaraca iznosi 52,2% a kod odraslih žena 23,6%. Postoji više različitih etnolingvističkih grupa u Beninu koje spadaju u tri afričke jezičke familije: Nigersko-kongoanski jezici, Nilsko-saharski jezici, i afroazijski jezici. Nilsko-saharski se ogleda u dendi jeziku koji se nekada govorio u Songajskom carstvu, a danas se govori većinom u slivu rijeke Niger, a u muslimanskim predjelima služi kao lingua franca.

Nigersko-kongoanski jezici su predstavljeni kroz pet grupa:

Religija[uredi | uredi izvor]

Postoji više religija u Beninu. Tradicionalne afričke religije su rasprostranjene i praktikuje ih oko 50% stanovništva. Arapski trgovci su prvi donijeli Islam na sjeveru i širili ga među etničkom grupom Yoruba. Evropski misionari su kršćanstvo predstavili na južnim i centralnim dijelovima Benina. Oko 30% stanovništva su kršćani, a 20% su muslimani. Neki muslimani i kršćani i dalje praktikuju tradicionalne afričke religije, mada se nominalno izjašnjavaju kao pripadnici tih religija.

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Urbanizacija[uredi | uredi izvor]



Kultura[uredi | uredi izvor]

Kinematografija[uredi | uredi izvor]

Književnost[uredi | uredi izvor]

Muzika[uredi | uredi izvor]

Mediji[uredi | uredi izvor]

Televizija[uredi | uredi izvor]

Radio[uredi | uredi izvor]

Novine[uredi | uredi izvor]

Telekomunikacije[uredi | uredi izvor]

Sport[uredi | uredi izvor]

Olimpijske igre[uredi | uredi izvor]

Nogomet[uredi | uredi izvor]

Atletika[uredi | uredi izvor]

Hrana[uredi | uredi izvor]

Filatelija[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hughes, R. H. (1992). A Directory of African Wetlands (jezik: engleski). IUCN. ISBN 978-2-88032-949-5.
  2. ^ "FAO: Benin". web.archive.org. 24. 10. 2012. Pristupljeno 28. 10. 2020.
  3. ^ Lea, David; Rowe, Annamarie (2001). A Political Chronology of Africa. Taylor & Francis. str. 33. ISBN 978-1-85743-116-2.
  4. ^ "Explore Benin". chiscotransport.com.ng. Pristupljeno 11. 6. 2020.
  5. ^ Bay, Edna (1998). Wives of the Leopard: Gender, Politics, and Culture in the Kingdom of Dahomey. University of Virginia Press.
  6. ^ Akinjogbin, I.A. (1967). Dahomey and Its Neighbors: 1708–1818. Cambridge University.
  7. ^ Law, Robin (1986). "Dahomey and the Slave Trade: Reflections on the Historiography of the Rise of Dahomey". The Journal of African History. str. 237–267.
  8. ^ ""Party Politics and Different Paths to Democratic Transitions: A Comparison of Benin and Senegal"" (PDF). Party Politics. St: 471–493. 2005. Pristupljeno 17. 7. 2020.
  9. ^ Harms, Robert W. (2002). The Diligent: A Voyage Through the Worlds of the Slave Trade. Basic Books. str. 172. ISBN 978-0-465-02872-6.
  10. ^ Alpern, Stanley B. (1998). Amazons of Black Sparta: The Women Warriors of Dahomey. C. Hurst & Co. Publishers. str. 37. ISBN 978-1-85065-362-2.
  11. ^ "Wachovia Apologizes for Historical Ties to Slavery Companies". PsycEXTRA Dataset. 2005. Pristupljeno 22. 8. 2020.
  12. ^ "The Story of Africa| BBC World Service". www.bbc.co.uk. Pristupljeno 2020-08-22.
  13. ^ Manning, Patrick (1982). Slavery, Colonialism and Economic Growth in Dahomey, 1640–1960. London: Cambridge University Press.
  14. ^ "Background Note: Benin". State.gov. 3 February 2010. Pristupljeno 2 May 2010.
  15. ^ "Benin: Financial Sector profile". Arhivirano s originala 13 May 2011. Pristupljeno 30 November 2010.CS1 održavanje: BOT: original-url status unknown (link). MFW4A.org
  16. ^ Benin. CIA World Factbook
  17. ^ "Background Note: Benin" . U.S. Department of State (June 2008). Šablon:PD-notice
  18. ^ a b "Benin Population". worldpopulationreview.com.
  19. ^ "Benin: (pokrajina)s. Major Cities & Towns - Population Statistics. Maps. Charts. Weather and Web Information". www.gradpopulation.de.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]