Animizam

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Animizam je jedno od prvih vjerovanja rašireno među plemenskim narodima. Smatra se primitivnim jer nema obreda, svetih knjiga, spisa ni osnivača. Animisti vjeruju u duhove, tj. da sve što postoji ima dušu (npr. drvo, stol...).

Animizam ne priznaje razdvajanje duše i tijela, duha i tvari. Zbog toga je njegova osnova vjerovanje da ljudske duše postoje u životinjama, biljkama i ostalim materijalnim objektima i da do nekog stepena utječu na samo njihovo postojanje. Također pretpostavljaju da sjedinjenje duha i tvari utječe na svakodnevni život.[1]

Na samom začetku animizma vjerovalo se da su duše jako slične ljudima, a tek kasnije, razvitkom neanimističkih religija, duše su izgubile svje materijalne karakteristike i postale spirtualne. Britanski antropolog Edward Burnett Tylor u djelu Primitivne kulture (1871) tvrdi da je ovaj vid religije prvi oblik religije na svijetu.[2] Taylor je u ovoj knjizi prvi upotrijebio riječ animizam za "vjerovanje u duhove" (tj. mistične, natprirodne, neempirijske ili izmišljene pojmove).

Animizam u filozofiji[uredi | uredi izvor]

Pojam animizam odnosi se na različite filozofske sisteme. Koristi se za opisivanje Aristotelovog stava prema odnosu duše i tijela. Osim toga, Leibnizovo djelo Monadologija također se smatra animističkim. Ovaj pojam najčešće se veže za vitalizam, stav povezan sa Georgom Ernestom Stahlom i Francisqueom Bouillierom, koji smatraju da je život, ili život i mišljenje, osnovni princip razvoja čovjeka i društva i da u osnovi svega nisu samo mehanički procesi nego i sila koja utječe na pravac, ali ne i na veličinu energije. Jedan potpuno drugačiji sistem ideja, također nazvan animizam, koji su zastupali Platon, Schelling i ostali, jeste vjerovanje u dušu svijeta.

Animizam u današnjem svijetu[uredi | uredi izvor]

Danas se značajan broj animista može naći u zemljama poput Zambije, Bangladeša, Indije, Indonezije, Japana, Perua, Filipina, Kanade, Rusije, Švedske, Tajlanda, SAD-a.

Moderni neopagani ponekad sami sebe nazivaju animistima želeći tako istaći da poštuju raznolikost živih bića i duhova s kojima ljudi dijele svijet i svemir. Mnogi od njih vjeruju da priroda i mjesta imaju svoj duh, koji ponekad može biti veoma snažan. Pored toga, neki vikanci upotrebljavaju pojam animist da označe da se Majka Božica i Svemogući Bog zapravo sastoje od svega što postoji. Međutim, ovaj vid panteizma razlikuje se od animizma jer poštuje ljude i objekte samo zato što u sebi nose božansko. Animisti poštuju bića zbog samih sebe - zbog toga što su ljudi ili što imaju dušu.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]