Idi na sadržaj

Peru

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Republika Peru
República del Perú
Zastava Perua Grb Perua
Zastava Grb
Himna"Himno Nacional del Perú"

Položaj Perua na karti
Položaj Perua
Glavni grad Lima
Službeni jezik španski
Državno uređenje Unitarna, polupredsjednička republika[1][2]
• Predsjednik
Dina Boluarte
• Predsjednik vlade
Gustavo Adrianzén
Zakonodavstvo
Nezavisnost 28. juli 1821. 
Površina
• Ukupno
1.285.216 km2 (20.)
• Vode (%)
8.80
Stanovništvo
• Ukupno
28.674.757 (41.)
22/km2 
Valuta peruanski sol
Vremenska zona UTC -5
Pozivni broj +51
Internetska domena .pe

Peru (španski Perú), službeno Republika Peru je suverena država u zapadnom dijelu Južne Amerike. Graniči sa Ekvadorom i Kolumbijom na sjeveru, Brazilom na istoku, Bolivijom na jugoistoku, Čileom na jugu i sa Tihim okeanom na zapadu. U srednjem vijeku, Peru je bio centar čuvenog Inka carstva. Demokratska je država, podijeljena na 25 regija. Država je u razvoju sa visokim Indeksom ljudskog razvoja i privredom zasnovanom na rudarstvu, proizvodnji, poljoprivredi i ribolovu.

Historija

[uredi | uredi izvor]
Machu Picchu

Tokom srednjeg vijeka, Peru je bio centar staro Američkog Inka Carstva. Njihov glavni grad, Cuzco, je i danas veliki grad, sa otprilke 300,000 stanovnika. O bogatstvu Inka je čuo i Španski istraživač Francisco Pizarro, koji 1531 godine stigao na zemlju koja je danas dio Perua. Slabi poslje nedavnog građanskog rata, Inke su izgubili rat sa moćnijim Špancima, i Carstvo Inka pada 1541 godine.

Za sljedećih 300 godina, Peru je jedna od najvažnijih kolonija španskog carstva. Glavni grad Lima, brzo postaje najvažniji grad u južnoj Americi. Staro domaće stanovnistvo, se drastično smanjilo u ovom periodu. Sa 12,000,000 stanovnika pri kraju vlade Inka, 45 godina kasnije Peru ima malo više od 1,000,000 ljudi. Ni politika Peru kolonije nije stabilna, pa je sam Pizzaro 1541 godine bio ubijen. Ipak zlato i srebro sa Anda bogati špansko carstvo, i Peru ostaje vrlo važna kolonija.

Peru dobija nezavisnost od Španije godine 1821. Uz pomoć susjednih zemalja, i ljudi kao Simón Bolivar, Španski zemljovlasnici su konačno protjerani pri kraju 1824 poslje bitke kod grada Ayacucho. Španija konačno prihvata nezavisnost Perua 1879 godine. Poslje rata za nezavisnost slijedi rat sa Ekvadorom oko međusobnih granica, koje će se tek utvrditi 1999.

Od 1945 do 1980, vojska vlada Peruom. Drugom polovinom dvadesetog vijeka u Peruu postoji značajan terorizam i veliki problemi sa drogom. Sadašnji predsjednik Perua je Alejandro Toledo, čija vlada je imala nekoliko velikih kriza, poput terorističkih napada grupe Sendero Luminoso (Osvjetljeni Put) u 2003.

Geografija

[uredi | uredi izvor]
Mapa Perua
Mapa Perua

Peru se nalazi u Jugozapadnoj Americi, i graniči sa Tihim Okeanom, između Čilea i Ekvadora. Također graniči sa Kolumbijom, Brazilom, i Bolivijom. Najduža granica je sa Brazilom (1560 kilometara), a najkraća je sa Čileom (160 kilometara).

Peru se prostire na površini od 1.285.216 km2, od čega je 1.28 milion km2 kopno a 5,220 km2 voda.

Zapadno primorska polja (Costa) su odvojena od istočne nizije blizu rijeke Amazon (Selva). Između njih su visoki Andi (sierra). Na granici sa Bolivijom je jezero Titikaka, visoko 3821 metara.

Peru je republika. Svi stariji od 18 godina mogu da glasaju. Za predsjednika se glasa svakih 5 godina, i osoba ne može da bude predsjednik više od dva puta. Svaki predsjednik ima dva podpresjednika. Vijeće Ministara mora da provjeri svaki zakon koji predsjednik predloži parlamentu. Parlament (Ili Kongres) ima 120 članova. Glavni sud se drži u Limi, i ima 16 članova.

Danas predsjednik Perua je Alejandro Toledo, vođa stranke Perú Posible. Sa 45 članova stranke u Peru parlamentu, Peru Posible je najveća i najmoćnija stranka u Peru. Druga i treća najveća stranka u Peru su Partido Aprista Peruano (Apra, 28 članova), i Unidad Nacional (17 članova).

Danas predsjednik Perua je Pedro Pablo Kuczynski, vođa stranke Peruanos por el Kambio. Sa 73 članova stranke u Peru parlamentu, Fuerza Popular je najveća i najmoćnija stranka u Peru.

Administrativne podjele

[uredi | uredi izvor]

Peru je podjeljen na 24 područja (departmana) i jedno specijalno područje Callao, glavna luka Perua blizu Lime. Područja su podjeljena na 195 provincija, a one su podjeljene na 1828 distrikta. Zajedno sa njihovim glavnim gradovima su:

Privreda

[uredi | uredi izvor]

Privatizacija ekonomije Perua desila se devedesetih godina, naročito u industriji telekomunikacije, rudarstva, i struje. Od 1994 do 1997 ekonomija Perua je napredovala od stanja iz ranih devedesetih godina, međutim od 1998 ekonomija Perua je značajno oslabila. Za ovo je krivo stanje ekonomije u Aziji, nestabilnost u Brazilu, i oluja El Niño.

Važne industrije u Peruu su ribarstvo, i produkcija automobila, željezo, i produkcija brodova.

Stanovništvo

[uredi | uredi izvor]

Peru, po procjenama iz 2000, ima 27,012,899 stanovnika. Od njih, 35% su mlađi od 14 godina, 61% starih između 15 i 64 godina, a 4% su stariji od 65 godina. Stanovništvo Perua raste 1.75% godišnje.

45% stanovništva Perua su Indijanci, 37% mestizo (Mješoviti bijelci i Indijanci), 15% bijelci, a crnci, Japanci, Kinezi, i ostali 3%. Glavna grupa indijanaca su Quechua, glavna etnička grupa starog Inka Carstva. Zvanični jezici su španski, i quechua. 90% stanovništva su katolici. 88,7% stanovništva je pismeno.

Kultura

[uredi | uredi izvor]
Señor de los Milagros Lima
Urarina shaman, 1988

Kultura Perua je kombinacija španske kulture, i kulture Indijanaca. Čak i prije Inka Carstva, Peru je bio center umjetnosti na Južno Američkom kontinentu. Kulture indijanaca poput Chavin, Paracas, Wari, Nazca, Chimu, and Tiahuanaco su davno pravili objekte umjetnosti poput kipova i nakita. U Inka Carstvu, ove tradicije su nastavile ali zajedno sa uspjehima u Arhitekturi, poput gradovima Maču Piču i Cuzco. U dvadesetom stoljeću pokret "indigenismo" je vratio interes u staru indijansku kulturu. Danas Peru umjetnici, pisci, i intelektualci učestvuju u raznim međunarodnim pokretima i stilovima.

Državna Krilatica: Libertad y Orden (Španski; "Sloboda i red")

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Shugart, Matthew Søberg (septembar 2005). "Semi-Presidential Systems: Dual Executive and Mixed Authority Patterns" (PDF). Graduate School of International Relations and Pacific Studies. United States: University of California, San Diego. Arhivirano s originala (PDF), 19. 8. 2008. Pristupljeno 31. 8. 2017.CS1 održavanje: postscript (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)
  2. ^ Shugart, Matthew Søberg (decembar 2005). "Semi-Presidential Systems: Dual Executive And Mixed Authority Patterns" (PDF). French Politics. Palgrave Macmillan UK. 3 (3): 323–351. doi:10.1057/palgrave.fp.8200087. ISSN 1476-3427. OCLC 6895745903. Pristupljeno 31. 8. 2017. Only in Latin America have all new democracies retained a pure presidential form, except for Peru (president-parliamentary) and Bolivia (assembly-independent).CS1 održavanje: postscript (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]