Platon

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Platon

Platon (starogrčki: Πλάτων, fonol. Plátōn) pripadao je ontološkom razdoblju antičke grčke filozofije, a spada i u objektivni idealizam; on je idealistički utopist.

Život[uredi | uredi izvor]

Platon (427-347. p. n. e.) rođen je u Atini u aristokratskoj porodici. Bio je, za to vrijeme, svestrano obrazovan. Pravo ime mu je Aristokle, a ime Platon dobio je po grčkoj riječi platis, što znači "širok, plećat". Kad je upoznao Sokrata, bio je očaran njegovom mudrošću i postao je njegov najbolji učenik i prijatelj osam godina (do Sokratove smrti). Nakon Sokratovog pogubljenja bio je razočaran u državu i nekoliko godina putovao je po Egiptu i južnoj Italiji. Godine 387. p. n. e. vraća se u Atinu i tu osniva svoju školu – Akademiju. Ona je dobila ime po mjestu gdje je Platon podučavao – u vrtu posvećenom mitskom heroju Akademu). To je vrijeme njegovog najplodnijeg rada kad je napisao svoja najznačajnija djela – dijaloge.

Postoje različiti podaci o tome koliko je sačuvanih dijaloga (35 i 13 pisama).

Razlika između Platonove i Aristotelove države[uredi | uredi izvor]

Platon je u svojoj Državi pokušao formulirati apsolutno najbolju državu, dok je Aristotel uočio da ne postoji apsolutno najbolja država već samo relativno najbolja država u odnosu na postojeće stanje. Platonova idealna država ima tri staleža (filozofi, vojnici, robovi), dok Aristotelova ima dva: upravljački stalež i stalež robova. Aristotel je pogrešno formulirao početnu premisu o robovima, a to je da su oni takvi po svojoj prirodi, dok su u stvarnosti oni takvi zato što ih takvima čini društvo. U samoj toj tvrdnji Aristotel je formulirao i rasnu teoriju društva.

Aristotel je bio realniji od Platona iz razloga što se zalagao za državu po uzoru na Atinu. On je proučavao postojeće ustave grčkih država i iz njih izvlačio zaključke. Aristotel je, također, državu prikazivao u organicističkom obliku.

Gnoseologija[uredi | uredi izvor]

Platonova alegorija pećine

Platonovo učenje o spoznaji se bazira na njegovom idealističkom tumačenju svijeta. Ona je, prije svega, racionalistička, jer svijet ideja jedno mišljenjem možemo spoznati. Materijalni svijet spoznajemo čulima, ali to nije prava spoznaja.

U teoriju spoznaje Platon uključuje i svoju "teoriju sjećanja". Govorio je da metodom dijalektike, dijaloga mi trebamo podstaći dušu na sjećanje svijeta ideja u kome je boravila prije ulaska u tijelo. Zbog toga u ovom svijetu mi ne spoznajemo ništa novo – to je samo sjećanje.

Također, tvrdio je da u materijalnom svijetu mi vidimo samo sjene svijeta ideja. To je Platon opisao u svojoj poznatoj slici pećine u djelu Država. Naime, Platon je opisao čovječanstvo kao grupu ljudi u mračnoj pećini. Iza njih je otvor iz kojeg dolazi svjetlost. Ta svjetlost baca sjenke prema zidu u koji ljudi gledaju. Kako napolju ljudi možda nose neke stvari (kutije, npr.), sjene koje su na zidu daju ljudina pogrešan utisak o vanjskom svijetu – ljudi s kockastim glavama (nepoznavanje svijeta ideja). Ponekad se neko iz grupe odvoji i izađe, međutim, jaka svjetlost ih zaslijepi (zbog tame u kojoj su živjeli) i oni u strahu trče nazad u pećinu.

Etika i politika[uredi | uredi izvor]

Po Platonu etički ideal je postići vrlinu, a ona se zasniva na znanju. To je težnja ka ideji dobra kao vrhunskoj vrijednosti. Ideja dobra (kao moralni imperativ) se ne može ostvariti samo u pojedincu nego istovremeno u zajednici, odnosno u državi.

Tako je njegovo etičko učenje povezano s učenjem o idealnoj državi. Idealna država zasniva se na podjeli rada, zato ona treba imati tri staleža:

  1. Stalež proizvođača – zanatlije i zemljoradnici
  2. Vojnici koji brane državu – vrlina hrabrosti
  3. Filozofi – vladari koji svojom mudrošću vode državu.

Staleži se ne trebaju miješati u poslove drugih staleža da bi se postigla maksimalna efikasnost. Država treba osigurati pravdu za sve i svoje građane učiti vrlini dobra.

Djela[uredi | uredi izvor]

Platonovo učenje možemo spoznati izvorno zahvaljujući tome što su njegova djela sačuvana u cjelini. Pisao je u obliku dijaloga, što djela čini zanimljivima, pa se i danas rado čitaju. Skoro u svim djelima javlja se Sokrat kao ličnost. Neki historičari dijele Platonova djela u tri faze (rani, srednji i pozni period):

Rani period:

Djelo Sokratova odbrana opisuje Sokratovu kritiku tadašnje države i njegov odnos prema smrti. Ovo djelo dramatizirano je kao pozorišni komad.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]