Indukcija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Indukcija (lat. inducere - uvoditi), jedna od osnovnih pojmova naučne spoznaje, zaključivanje od pojedinačnih slučajeva na opšti izvod, od pojedinačnih fakata na opšte. U naučnom istraživanju indukcija se nužno spaja sa dedukcijom.[1]

Indukcija je logička metoda. To je vrsta posrednog zaključka kod kojeg polazimo od pojedinačnog ka općem, to znači da ono što vrijedi za svaki pojedinačni slučaj jedne vrste vrijedi za cijelu vrstu. Induktivni zaključak se dijeli na potpun i nepotpun. Ako se u premisama (polazni sud) nabroji svaki pojedini slučaj neke vrste pa se zaključi o cijeloj vrsti onda je to potpuna indukcija. Ako se na osnovu nekoliko primjera neke vrste zaključi o čitavoj vrsti onda je to nepotpuna indukcija. Ako su sve premise istinite onda je u potpunoj indukciji garantovano istinit i zaključni sud. To ne možemo tvrditi za nepotpunu indukciju. Njemački logičar Hempel, inspirisan indukcijom, predložio je paradoks koji je dobio naziv paradoks gavrana.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Klaić, Bratoljub (1968). Veliki rječnik stranih riječi, izraza i kratica. Zagreb: Zora. str. 551.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]