Aurelije Augustin

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Aurelije Augustin
Augustine of Hippo.jpg
Rođenje (354-11-13) 13. novembar 354.
Tagasta, Alžir
Smrt (430-08-28) 28. august 430 (75 god)
Hippo, Alžir

Aurelije Augustin bio je filozof i kršćanski svetac.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Jedan je od najvećih kršćanskih filozofa. Rođen je u Tagasti, u Numidiji, a porijeklom je Berber. Bio je jedan od filozofa srednjovjekovne filozofije koji je imao veliki utjecaj na razvoj dalje skolastike. U početku bio učitelj gramatike i retorike, a kasnije se oduševljava kršćanstvom i postaje svećenik. U djelu Ispovijesti opisuje svoju mladost i lutanje. Izlaz iz skepse nalazi u činjenici samoizvjesnosti: "Sumnjam, dakle, jesam". Pod utjecajem je Platona i neoplatonizma. U njegovoj filozofiji Bog ima središnje mjesto i On je uzrok i svrha svega, svemoguć je, premudar i predobar. Sve dobro potječe od Boga, a zlo je samo nedostatak dobra. Zastupao je voluntarističko gledište - volja je bitna moć, čovjekova je volja i odluka sloboda - nezavisna od razuma i svijesti. Zastupnik je teocentralizma - Bog stvara svijet odlukom svoje volje.

Srednji vijek je obilježila Augustinova eshatologija. Ovaj biskup iz Hippa, koga smatraju "najutjecajnijim misliocem zapadne intelektualne tradicije", strukturirao je historiju prema Kristova "tri adventa": stvaranje, utjelovljenje i Sudnji dan. Pozivao je da se kršćani ne bave samo početnim i prošlim događajima već i krajem historije. Uostalom, svu svoju teologiju zasnovao je na dva grada i prema toj teologiji pravi građani Božijeg grada žive očekujući konačni advent. Također je podsjećao one koji su željeli odrediti kada će se Krist vratiti da je u Djelima 1 (6-7) Krist čak i apostolima odbio otkriti kad će to biti: "Stoga je zaludno kad pokušavamo računati i ograničiti broj godina koje preostaju ovom svijetu, pošto iz usta Istine čujemo kako nije naše da to znamo."

Iako je bio teolog, Augustin je u svom promišljanju o historiji društva i čovjeka realist i racionalist. Njegovo poimanje historije i društva ima veliki značaj jer on nadilazi jedno stoičko, pesimističko i metafizičko kršćansko poimanje svijeta, koje se zadržavalo na socijalnoj statici, a odbacivalo historiju kao takvu.

Dijeli historiju na 6 perioda:

  • Od Adama do potopa
  • od Noe do Abrahama
  • od Abrahama do Davida
  • od Davida do Babilonskog carstva
  • od Babilonskog carstva do Isusa
  • od Isusa do Apokalipse.

On želi spoznati dušu i Boga. Smatra da sva dobra potječu od Boga i da je Bog svrha svega. Augustin ističe značaj volje za čovjekov život. Ona je izbor i odluka nezavisna od razuma. Poznata djela Aurelija Augustina jesu:

On razlikuje državu u kojoj je centar čovjek i Božiju državu, koju smatra prâvōm. On tvrdi da je jedino vjera pravi put do spoznaje.

Djelo[uredi | uredi izvor]

Aurelije Augustin bio je prvi kršćanski teolog, filozof koji je uočio određene nedorečenosti, protivrječnosti kršćanskih dogmi, te je u djelu O državi Božijoj te dogme nastojao učiniti prvom konkretnom, neprotivrječnom cjelinom, koja će u potpunosti odgovarati kršćanskom putu spasenja, te približiti čovjeka ka onom transcendentalnom.

On je u svojoj analizi socijalne zbilje imao jedan racionalistički, realistički, historijski pristup svojoj analizi propasti Rimskog carstva. Kad je Rim 476. propao, Augustin postavlja temeljno pitanje: zašto je Rim propao kad je to bio Sveti grad?

Iz ovog pitanja on izvodi dvije paradigme, jednu o ovozemaljskoj, a drugu o Božijoj državi. Božija država utemeljena je na kategoriji kršćanske milosti i njena je zadaća da kršćane ujedini u vječnu zajednicu blaženstva. Ovozemaljska država je produkt zla i ona je od đavola, te je stoga Rim i morao propasti.

Augustin socijalne i kulturne procese posmatra kao historijske kategorije, gdje se historija odvija kroz 6 etapa. On ove historijske procese individualizira i posmatra ih kroz prizmu individualne historije, historije Isusa Krista, koja je ujedno i općečovječanska historija.

Tako, prema Aureliju, imamo proces rađanja, razvoja, sazrijevanja, raspeća, uskrsnuća i ponovnog dolaska.

Prema njemu, država, odnosno društvo predstavlja jednu organsku cjelinu koja je dinamična i u konstantnim je promjenama. Prema njemu, društvo nije jedan završen, stalan, konstantan sistem, nego u sebi sadrži široke historijske mogućnosti i perspektive. Kada posmatra društvo i državu, definira ih kao historijske kategorije koje nisu ništa drugo nego druga strana i proces cjelokupng života Isusa Krista. Po ovom stajalištu, Augustin je preteča jedne nove filozofske discipline koju definiramo kao filozofiju historije.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]