Muhammed

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Za druga značenja, pogledajte Muhamed (čvor).
Božiji poslanik
Muhammed ibn Abdullah
s.a.v.s.
Mohammad SAV.svg
Ime Muhammed ispisano kaligrafijom
Izvorno ime مـحـمّـد
Rođenje مُحَمَّد بِن عَبد الله
(570-04-26) 26. april 570.
Mekka, Arabija
Smrt (632-07-08) 8. juli 632 (62 god)
Medina, Arabija
Uzrok smrti Groznica
Mjesto počivanja Poslanikova džamija, Medina, Saudijska Arabija
Etnicitet Arap
Državljanstvo Arabija
Zanimanje Islamski poslanik
Godine aktivnosti
  • 583–609. n. e. kao trgovac
  • 609–632. n. e. kao islamski vođa
Poznat(a) po Utemeljenje islama
Značajna djela Konstitucija Medine
Religija Islam
Djeca
Roditelji Abdullah ibn Abdul-Muttalib

Muhammed (arapski: محمد; puno ime: Ebul-Kasim Muhammed ibn Abdullah ibn Abdulmuttalib ibn Hašim; 26. april 5708. juni 632) bio je posljednji Božiji poslanik po Islamu, koji je poslan od Boga cijelom čovječanstvu kako bi upotpunio originalnu monoteističku vjeru svih poslanika prije njega, Adema, Ibrahima, Musaa, Isaa i drugih poslanika. Ujedinio je cijelo Arapsko poluostrvo u jednu političku zajednicu i osigurao da njegovo učenje, praksa i Kur'an, za koji muslimani vjeruju da mu je prenijet od Boga, čine osnovu islamske vjere.

Rođen 26. aprila 570. godine (godina slona) u arapskom gradu Mekki, Muhammed je ostao bez roditelja u ranoj mladosti;[1] odrastao je pod skrbništvom svog amidže Ebu-Taliba. Nakon djetinjstva, Muhammed je radio kao trgovac. Povremeno bi se povukao u pećinu Hira na nekoliko dana zbog izolacije i molitve, a kasnije u 40. godini života ga posjećuje melek Džibril koji mu prenosi prvu objavu od Boga. Tri godine nakon ovog događaja, Muhammed je počeo da propovijeda novu vjeru javno, naglašavajući Bog je jedan i da je potpuna predaja vjeri (islamu) jedini način prihvatljiv Bogu i da je on posljednji Božiji poslanik.

Uz Nuha, Ibrahima, Musaa i Isaa Muhammed je u islamu jedan od petorice najodabranijih poslanika (Ulul-'azm).

Porijeklo

Porijeklo poslanika Muhammeda autori koji su proučavali njegovo rodoslovlje svrstavaju u tri perioda. Prvi period priznat je od većine autora sira i smatra se provjerenim i tačnim i seže do Muhammedovog pretka Adnana, pretka Ismailovog. Po pitanju drugog perioda postoje izvjesna razmimoilaženja autora a taj period obuhvata period do Ibrahima dok se treći period, koji obuhvata Muhammedovu lozu sve do poslanika Adema, ne može sa sigurnošću utvrditi o čemu ni historičari koji proučavaju ovaj period historije nisu saglasni. U većini sira, biografija Poslanika, autori iz navedenih razloga uglavnom navode prvi period porijekla Muhammeda koji je siguran i oko kojeg postoji potpuna saglasnost.

Prvi period

Ovaj period obuhvata lozu Poslanika od Adnana, po kojem su Arapi Adnanije dobili ime. Loza obuhvata sljedeće članove:

  • Muhammed
  • ibn Abdullah
  • ibn Abdulmutallib (Abdulmutallibovo ime je Šejbe)
  • ibn Hašim (Hašimovo ime je Amr)
  • ibn Abdu-Menaf (njegovo ime je El-Mugire)
  • ibn Kusajj (Kusajjovo ime je Zejd)
  • ibn Kilab
  • ibn Murre
  • ibn Ka'b
  • ibn Luej
  • ibn Galib
  • ibn Fihr (nadimak mu je Kurejš po kojem je pleme i dobilo ime)
  • ibn Malik
  • ibn En-Nadr (njegovo ime je Kajs)
  • ibn Kinane
  • ibn Huzejme
  • ibn Mudreke (njegovo ime je Amir)
  • ibn Iljas
  • ibn Mudar
  • ibn Nizar
  • ibn Me'add
  • ibn Adnan[2]

Drugi period

U ovaj period ubraja se uzlazna linija od Adnana do Ibrahima (Abrahama). Loza obuhvata sljedeće članove:

  • Adnan
  • Edd
  • Humejse
  • Selaman
  • Avs
  • Bevz
  • Haza'
  • Beldas
  • Jeddaf
  • Tabih
  • Džahim
  • Nahiš
  • Mahijj
  • 'Ljed
  • 'Abkar
  • Ubejd
  • Ed-Du'a
  • Hamdan
  • Senber
  • Jesribi
  • Jahzen
  • Jelhan
  • Er'avijj
  • 'Ljed
  • Dejšan
  • 'Ajsar
  • Efnad
  • Ejham
  • Maksar
  • Nahis
  • Zarih
  • Semaj
  • Mezijj
  • 'Avda
  • Aram
  • Kajdar
  • Ismail
  • Ibrahim

Treći period

Treći period obuhvata članove od Ibrahima do Adema (kršć. Adam, prvi čovjek na zemlji). Ovaj period ujedno je i najnesigurniji. Članovi su:

  • Ibrahim
  • Azer Tarih
  • Nahur
  • Saru'
  • Ra'u
  • Falih
  • 'Abir
  • Šalih
  • Erfahšed
  • Sam
  • Nuh (Noa)
  • Lamik
  • Mutevešleh
  • Ahnuh (kaže se da je on Idris)
  • Jerid
  • Mehlail
  • Kajnan
  • Anuše
  • Šejs
  • Adem[3]

Biografija

Važniji događaji u Muhammedovom životu
570. Smrt oca Abdullaha
571. Rođenje Muhammeda
577. Smrt majke Amine
595. Ženidba sa Hatidžom
598. Rođenje Kasima, prvog sina
600. Smrt Kasima;
rođenje Zejneb, prve kćerke
603. Rođenje Rukajje, druge kćerke
604. Rođenje Um Kulsum, treće kćerke;
rođenje Fatime, četvrte kćerke
610. U pećini Hira počela objava Kur'ana
615. Rođenje i smrt Abdullaha, drugog sina
619. Godina tuge: smrt supruge Hatidže i amidže Abu Taliba
c. 620. Isra i Mi'radž
622. Hidžra
624. Bitka na Bedru;
smrt Rukajje
625. Bitka na Uhudu
627. Bitka na Hendeku
629. Smrt Zejnebe
630. Oslobađanje Mekke;
Bitka kod Hunejna;
rođenje Ibrahima, trećeg sina;
smrt Um Kulsum
632. Smrt Ibrahima;
"Oprosni hadždž";
smrt Muhammeda

Biografija poslanika Muhammeda tj. Sira dijeli se na dva dijela: život prije Objave i život poslije Objave.

Poslanikovo rođenje

Kada je Abdullah, Muhammedov otac, stasao u dob od 25 godina oženio je Aminu, kćerku Vehbovu, koji je bio unuk Kusajjovog brata Zuhre. Muhammed je rođen 570. godine u Mekki, u plemenu Kurejš. Godina rođenje Muhammeda je poznata i kao Godina slona jer se tada zbio poznati događaj kada je abesinski namjesnik današnjeg Jemena, Ebreha pokušao sa vojskom koju je predvodio slon srušiti Kabu u Meki o čemu govori i jedna Kur'anska sura El-Fil (Slon).

Djetinjstvo i period prije Objave

Kako mu je otac umro prije njegovog rođenja, Muhammed je ostao samo s majkom i djedom. Među predislamskim uglednim Arapima vladao je običaj da se muška djeca šalju u pustinju, izvan grada, kako bi dio djetinjstva provodili u nekom od beduinskih plemena. Među takvim plemenima koja su uživala veliki ugled među Arapima bilo je i pleme Benu Sa'd ibn Bekr. To pleme je naseljavalo područje koje se nalazi jugoistočno od Meke. Poslanikova majka Amina je upravo željela Muhammeda povjeriti nekoj od žena iz toga plemena. Historičar Ibn Hašim u svom djelu Poslanikov životopis navodi da je Muhammedova dojilja bila Halima iz plemena Benu Sa'd. Kod Halime u pustinji je ostao do perioda kada je napunio dvije godine, naučio arapski jezik i prestao sa dojenjem. Kada je doveden u Meku, u kojoj se u to doba često javljale epidemije i bolesti Halima je iskoristila tu situaciju i nagovorila Njegovu majku da Muhameda zadrži još dvije godine što se i desilo. Kada mu je bilo šest godina, umrla mu je i majka,[1] a kako mu je otac umro prije i prije njegovog rođenja, Muhamed je sa šest godina ostao siroče. Dvije godine poslije umire mu i djed nakon čega ga prihvaća amidža Ebu-Talib koji se brine o njemu. U tradicionalnim predajama (hadis) prenosi se da je kao dječak bio poznat po mudrosti i moralnosti. Tako se prenosi (u Buharijinom Sahihu) da su se zidovi Kabe radi poplave srušili i da su mekanska plemena odlučila da je renoviraju. Međutim, nastao je spor oko počasnog čina vraćanja Crnog kamena u zidove Kabe. S obzirom da su Muhammeda znali u gradu kao najmoralnijeg i najnepristrasnijeg, pozvali su njega da presudi oko tog spora. On je presudio na sljedeći način: rekao im je da Crni kamen stave na jedno platno i da glavešine svih plemena uzmu za krajeve platna i tako ga polože u zid Kabe.

Kad je imao 25 godina, oženio je Hatidžu bint Huvejlid i uspješno se bavio trgovinom.

Objava

Kaligrafski prikaz sure Ikre (sura El-'Alek)

U tradicionalnim predajama (Buharija, Muslim i ostali) prenosi se da je Muhammed u 40-im godinama sve više bio razočaran izopačavanjem vjerskih običaja i udaljavanja njegovih sugrađana od monoteizma i prakticiranjem primitivnog oblika politeizma. I uobičavao je osamljivanje na lokalnom brdu u pećini Hira.

U jednom takvom osamljivanju, godine 610. u mjesecu ramazanu, Muhammeda je prema islamskoj predaji, posjetio melek (anđeo) Džibril (Gabrijel) koji mu je tada prenio prve Božije riječi, imperativ Ikre! (Uči!).

To su bile prve kur'anske riječi i tim događajem zvanično je počela objava Kur'ana. Muhammed je brzo počeo širiti islamsku vjeru u Mekki s novim pogledom na ekonomske, vjerske i socijalne odnose. Međutim, trgovci i tadašnji vladari Mekke bojali su se da bi nova vjera, sa sve više novih pristalica i s novim pristupom hodočašću u Mekku (koji je tada bio jedini izvor gradskih prihoda) mogla štetiti njihovim ličnim koristima. Upravo na mjestu drevnog hrama Kabe bili su izloženi mnogobrojni paganski idoli koje su jednom godišnje posjećivali obožavaoci iz svih krajeva tadašnje Arabije, što je ostavljalo velike prihode tadašnjim vlastima u Mekki. Tako je Muhammedov novi reformatorski pokret odmah u startu stekao velike neprijatelje. Zbog niza opstruiranja, pritisaka i napada koje je doživljavala tadašnja malobrojna islamska zajednica, bili su prisiljeni da napokon 622. godine izbjegnu prvo u tadašnju Abesiniju, a zatim u Medinu. Navodi se da je bilo i nekoliko pokušaja atentata u Mekki na samog Muhammeda, što se završilo neuspješno. U mekanskom periodu Muhammeda je neprestano štitio amidža Ebu-Talib, koji je, također, bio mekanski uglednik.

Godina tuge

Godine 619. umire Ebu-Talib i Muhammed gubi jaku podršku. Nakon toga umire njegova supruga Hatidža, koja je od samog početka također bila velika podrška Poslaniku. Zbog tuge i neprestanog pritiska sugrađana, koji su sve više neprijateljski nastupali prema njemu, sam Muhammed nazvao je tu godinu godinom tuge.

Isra i Mi'radž

Glavni članak: Isra i Mi'radž
Odredište Isre, prvog dijela putovanja gdje je kasnije izgrađena džamija Al-Aksa

U vrijeme kada je Poslanik proživljavao teške trenutke zbog gubitka važnih oslonaca u svom životu, Hatidže i Ebu-Taliba, a istovremeno zajedno sa muslimanskom zajednicom u Meki bio na udaru mušrika i kada se njihova misija pa i životi bili ugroženi dešava se događaj koji je veoma značajan u historiji islama i jedan od najznačajnijih u životu Poslanika. Isra i Mi'radž, svojevrsna mudžiza, je putovanje iz dva dijela koje je Muhammed, prema većini autora imao u noći sa 26/27. redžeba godinu prije Hidžre, 620. ili 621. godine. Prvi dio putovanja je bilo posredstvom krilate životinje Buraka a sastojalo se od odlaska do hrama dalekog. Iako se lokacija tog hrama ne spominje direktno u Kur'anu, smatra se da je u pitanju Mesdžidul-Aksa u Jerusalemu. Na toj lokaciji Muhammed je predvodio namaz svim prijašnjim Poslanicima.

Nakon Isre, u drugom dijelu putovanja poznatom kao Mi'radž, Muhammed je prošao kroz sedam nebesa pri čemu se na svakom od njih susreo i razgovarao sa nekim od najodabranijih poslanika kao što su: Ibrahim, Musa i Isa. Zatim je stupio i na Arš.

Višestruki je značaj tog putovanja za muslimane a jedna od njih je i naredba obavljanja namaza (pet dnevnih namaza) koji predstavlja najznačajni od pet stubova islama.

Iako je Muhammed u društvu važio kao iskren i pouzdan, nakon ovog putovanja većina stanovnika Meke mu nije povjerovala, među njima čak i neki od njegovi dotadašnjih sljedbenici su izrazili sumnju. Tada je, njegov najvjerniji sljedbenik Ebu-Bekr i prvi od pravednih halifa rekao: Čudite se da je Muhammed s.a.v.s u jednoj noći otputovao do Mesdžidul-Aksa i nazad? Pa ja sam mu povjerovao i više od toga a to je da prima Objavu sa nebesa.

Ovaj za islam važan događaj je ukratko opisan i u kur'anskoj suri El-Isra (noćno putovanje) gdje se kaže:

U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!'
'Uzvišen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Mesdžid-Harama u Mesdžid-Aksa, čiju smo okolicu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. - On, uistinu, sve čuje i sve vidi.

[4]

Hidžra u Medinu

Izgled pečata Allahovog poslanika: on je ujedno bio i prsten.

Pod prijetnjom smrću i nekoliko pokušaja atentata i sve većim pritiscima na njegove sljedbenike (koji su već prije napustili Meku i otišli u Abesiniju), Muhammed 622. godine sa svojim najboljim prijateljem Ebu-Bekrom napušta Meku i odlazi u Medinu.

Dolazak u Medinu postaje historijski događaj i prekretnica za muslimane iz više razloga. Taj događaj koji se desio septembra 622. godine po Gregorijanskom kalendaru će se poslije uzeti za početak islamskog kalendara, prema kojem muslimani računaju vrijeme. Osim toga, prednost dolaska u Medinu je i taj što su prvi muslimani u mirnijem okruženju tadašnje Medine, koja im je ponudila gostoprimstvo, mogli propovijedati i širiti svoju vjeru i izučavati je. S druge strane, i Medina je dobila dolaskom Poslanika. Pomirio je dotad zavađena arapska plemena koja su imala dugu historiju međusobnog ratovanja. Napisan je i prvi Medinski ustav tj. povelja, koji uređuje međusobne odnose Arapa i Jevreja, kojih je u gradu bilo u značajnom broju.

Grad Medina, nakon Hidžre postaje središte islama te se i sam naziv grada mijenja iz tadašnjeg Jesriba u Medinat al-Nabi (arap. Poslanikov grad) ili kraće Medina.

Bitka na Bedru

Glavni članak: Bitka na Bedru
Karta Bitke na Bedru

Mir ipak nije dugo trajao. Nakon što su muslimani napustili Mekku, njihovi neprijatelji devastirali su njihove domove i pripremali napad na Medinu, prvenstveno zbog straha od ugrožavanja karavana i glavnih puteva prema Mekki od medinskih muslimana.

Tako je 624. godine oko 800 dobro opremljenih mekanskih vojnika na čelu s mekanskim vladarima, među kojima je bio i Ebu-Džehl, krenulo u pravcu Medine. Islamska vojska, koja je brojala oko 300 vojnika, na čelu s Poslanikom, susreće ih kod bunara u okolini Medine (Bedr) i poražava. Ubijena su 44 mekanska vojnika, među kojima i Ebu-Džehl, te zarobljeno njih 70, koji su poslije u razmjeni pušteni. Ubijeno je i 14 muslimanskih vojnika.

Ta je bitka odjeknula širom Arapskog poluostrva, što je doprinijelo da se i šire čuje za novu vjeru u srcu Arabije.

Bitka kod Uhuda

Glavni članak: Bitka kod Uhuda
Karta bitke na Uhudu

Nakon napada mekanskih idolopoklonika na Medinu, Muhammed je Mekki objavio rat i u idućih nekoliko mjeseci muslimanska vojska presretala je mekanske karavane. Iste godine Ebu-Sufjan, mekanski vladar, skupio je oko 3.000 vojnika za osvetnički napad na Medinu. Bitka se odigrala 23. marta na brdu Uhud, gdje je kampirala mekanska vojska koja je krenula na Medinu. U toku bitke, koja je u jednom momentu išla u korist muslimana, tadašnji mekanski, a poslije veliki muslimanski vojskovođa Halid ibn Velid čini iznenadni manevar s konjicom oko brda Uhud i iznenađuje muslimansku vojsku i poražava ih.

U toj bici ranjen je i sam Muhammed i tom prilikom izgubio je zub (očnjak). Poginulo je 75 muslimana, uključujući velikog borca Hamzu (Poslanikov amidža).

Bitka na Hendeku (opsada Medine)

Glavni članak: Bitka na Hendeku
Karta bitke na Hendeku

Uz pomoć utjecajnog jevrejskog plemena Benu Nadir, kurejšijski vojni zapovjednik Ebu-Sufjan okuplja neka arapska plemena u jednu zajedničku vojsku, koja je brojala 10.000 ljudi i još jednom se sprema da napadne Medinu. Muhammed je okupio oko 3.000 muslimana, koji su se, po prijedlogu ashaba Selmana el-Farisija ("Perzijanca"), odbranili tako što su iskopali rovove oko grada (stari perzijski način odbrane) (ar. hendek – jarak, rov, kanal), po čemu je bitka i dobila ime "Bitka na Hendeku" Opsada pod kojom se našla Medina trajala je dvije sedmice.

U tom periodu još jedno jevrejsko pleme koje je bilo stacionirano sjeverno od Medine, Benu Kurejze, s kojim su muslimani imali Medinski ugovor, sklopili su pakt s mnogobošcima iz Mekke protiv medinskih muslimana. Nekoliko su puta manje jedinice pokušale probiti linije odbrane medinskih muslimana, ali bezuspješno. Nakon dvije sedmice opsade, mekanska vojska ipak se iznenada povlači.

Nakon toga muslimanska zajednica Medine optužuje pleme Benu Kurejze za izdaju, nakon čega ih napada i porobljava.

Po islamskoj tradiciji, prenosi se da je Džibril lično naredio Muhammedu da napadne i porobi Benu Kurejze.

Primirje na Hudejbiji

Glavni članak: Sporazum na Hudejbiji

Nakon Bitke na Hendeku, medinski muslimani i mekanski mnogobošci potpisuju primirje sa sljedećim tačkama:

  • Dozvoljeno je muslimanima Medine da učine hodočašće u Mekku, ali samo tri dana u godini
  • Prekidanje svih ratnih djelovanja i garantiranje sigurnosti na objema zaraćenim stranama
  • Svako vanjsko neprijateljstvo s jednom od potpisnica primirja obavezuje drugo na djelovanje, a svako prijateljstvo nekog arapskog plemena s jednom od članica ugovora o primirju obavezuje sve na prijateljstvo s njima
  • Zabrana primanja izbjeglica iz Mekke u Medinu i obrnuto

Za vrijeme primirja Muhammed se posvećuje širenju islama u granicama Arabijskog poluostrva i izvan njega. Tako šalje poslanice tadašnjim svjetskim vladarima kojima ih poziva u islam.

Original Muhammedovog pisma koptskom vladaru Mukavkisu (muzej Topkapi, Istanbul)

Osvojenje Meke

"Hudejbijsko primirje" trajalo je dvije godine. Pleme Benu Huza imalo je dobre odnose s Muhammedom, a pleme Benu Bekr s Mekancima. Prenosi se da je u jednom noćnom napadu pleme Benu Bekr napalo pleme Benu Huza, a da su im pri tome logistiku dali Mekanci, a po nekim izvorima, u napadu je učestvovalo nekoliko Mekanaca.

Nakon tog incidenta Muhammed daje tri uvjeta Mekancima, tražeći od njih da usvoje jedan:

  • Da plate "krvarinu" plemenu Huza
  • Da se odreknu prijateljstva s plemenom Benu Bekr (jer ih od odmazde štiti treći član Hudejbijskog primirja)
  • Da ponište Hudejbijsko primirje

Mekanci su prihvatili treći uvjet, tj. prestalo je važiti Hudejbijsko primirje. Ubrzo nakon toga uvidjeli su kakvu su grešku počinili jer nisu dobro procijenili na kojem su nivou već tada bili muslimani. Pridobili su veliki broj arapskih plemena, osnažili vojno i ekonomski. Ebu-Sufjan lično dolazi da obnovi Hudejbijsko primirje, međutim, Muhammed odbija tu ponudu.

On zatim oprema vojsku za osvojenje Mekke i u nju okuplja preko 10.000 ljudi. Osvaja Mekku bez većeg konflikta, sa samo nekoliko žrtava. Nakon ulaska u Mekku, amnestira sve okupljene stanovnike Mekke i "oprašta" im riječima: "Reći ću vam ono što je Jusuf rekao svojoj braći: 'Ja vas danas neću koriti, idite, slobodni ste'." Nakon toga je porušio kipove koji su se nalazili u dvorištu Kabe.

Osvojenje Arabije

Nakon osvojenja Mekke, arapsko pleme Benu Havazin, stari neprijatelj Mekanaca, odlučilo je napasti Mekku s plemenom Benu Takif. Muslimanska vojska porazila ih je u bici na Hunejnu.

U istoj godini Muhammed pokreće vojnu kampanju na Tebuk protiv plemena Benu Takif, zbog njihovih konstantnih neprijateljstava i napada na muslimane. Vojska je opremljena, no bitka se nije dogodila. Godinu nakon tog događaja prvaci plemena Benu Takif iznenada šalju svoje izaslanike s porukom da primaju islam i prekidaju svoje neprijateljstvo protiv muslimana.

Nova vjera ujedinila je cijelo Arapsko poluostrvo.

Oprosni hadždž i smrt

Na kraju desete godine nakon preseljenja u Medinu Muhammed je prvi put u potpunosti obavio hadždž. Na njemu je održao poznati govor o pravu pojedinca, nacionalnoj i rasnoj jednakosti i još nekim smjernicama. U tefsirima se navodi da je u tom momentu Oprosnog hadža objavljen ajet: "Danas sam vam vašu vjeru usavršio i blagodat svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera." (El-Ma'ide, 3).

Nekoliko mjeseci nakon Oprosnog hadždža Muhammed se razbolio. Imao je jake glavobolje i osjećao slabost. Umro je u ponedjeljak, 8. juna 632. u Medini, u kući i naručju supruge Aiše.

Poslanikova porodica

Supruge

Muhammed je za svoga života imao 13 supruga. One su bile:

Dva braka imao je u Mekki (prije seobe u Medinu), a sve ostale nakon Hidžre.

Djeca

Prva Muhammedova supruga rodila je četiri kćeri:

i dva sina:

  • Abdullah ibn Muhammed
  • Kasim ibn Muhammed

Sva djeca, osim Fatime, umrla su prije Muhammedove smrti. Marija Kibtija rodila mu je sina Ibrahima, koji je umro prije druge godine života.

Fizičke osobine

Mezar poslanika Muhammeda

U dosta hadisa navode se fizičke osobine Muhammeda.

U jednoj takvoj predaji jedna žena iz plemena Huza kaže da je jednom Poslanik prošao pored njenog šatora u vrijeme Hidžre i da je bio ...svijetlog i vedrog lica, lijepog ponašanja, nije krupan i nije imao krupnu glavu, lijep i privlačan, dubok pogled okružen dugim i gustim trepavicama. U njegovom glasu promuklost, dugog vrata, krupnook. Veoma crne kose, ima drugove koji slušaju šta govori. Kad nešto naredi, utrkuju se da izvrše naredbu. Odani su mu. On je ljubazan prema njima. Nije bio visok ni nizak...

Također pogledajte

Literatura

  • "Povijest islama", Mustafa Spahić
  • "Povijest islama - historijski tokovi misije", Thomas W. Arnold
  • "Zapečaćeni džennetski napitak", Safijurrahman el-Mubarekfuri
  • "Muhamed", Mustafa Mahmud
  • "Oksfordska istorija islama", John L. Esposito
  • "Enciklopedija islama", Cyril Glasse

Reference

  1. ^ a b c d e f g h i Duranović, Elvir (2. 11. 2015). "Poslanici i njihova djeca: Muhammed, a.s., i njegova kći". Preporod. Pristupljeno 19. 2. 2018. 
  2. ^ Halilović, Safvet (2016.). SIRA - Životopis posljednjeg Allahovog Poslanika (6. iz.). Sarajevo: El-Kalem. ISBN 978-9958-23-413-2. 
  3. ^ Safijurrahman el-Mubarekfuri, Zapečaćeni džennetski napitak, ISBN 9958-880-10-9.
  4. ^ "Kur'an, sura El-Isra prvi ajet". ummet.at. Pristupljeno 7. 8. 2018. 

Vanjski linkovi