Zekat

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži

Riječ Zekat je arapska riječ koja označava čišćenje, rast, napredovanje. Zekat je jedan od pet stubova islama, [1] odnosno četvrti islamski šart. Zekat su dužni dati oni muslimani i muslimanke, jedanput godišnje određeni dio od svog imetka, čija imovina iznosi kolik jedan nisab u zlatu ili sregram srebra. Ova vrijednost treba da bude u posjedu obveznika cijelu godinu, ili bar da se nađe u njegovu posjedu na početku i na kraju godine.

U nisab se ubraja: zlato, srebro, novac, trgovačka roba, razni nakiti (osim bisera) i stoka, koja se ne hrani na paši više od šest mjeseci. Međutim, u nisab se ne ubraja imovina koja služi za osnovne potrebe obvezniku, kao na primjer kuća za stanovanje sa potrebnim namještajem, tegleća stoka, ziratna zemlja, razne alatke za obradu zemlje, zatim alat za obavljane zanatskih usluga, stručne knjige i slično.

Međutim, zekat se ne može davati bračnom drugu, nemuslimanu niti rodbini u uzlaznoj i silaznoj liniji, jer su jedni druge dužni uzdržavati. Muhamed a.s. je rekao: "Ko klanja namaz, a ne dijeli zekat-on nema ni namaza". Zekat pripada samo siromasnima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima cija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva i putniku. Onima koji daju zekat Allah dž.š. je obećao nagradu.


Visina nisaba[uredi | uredi izvor]

Zekat se obično daje uz Ramazan, jer su tada ljudska srca najmekša i najdarežljivija. Daje se četrdeseti dio, tj. 2,5% u novcu ili robi muslimanskoj sirotinji. Zekat je najpreče davati za potrebe islamske zajednice, jer se u te svrhe davao za vrijeme Muhammeda a.s. Islamska zajednica u BiH svake godine pred Ramazan određuje visinu nisaba u novcu. Posljednja visina nisaba je određena u iznosu 7.371,00KM ili 3.769,00€ (2012. godina). [2]


Svrha zekata[uredi | uredi izvor]

Davanjem zekata postižemo sljedeće: pomažemo sirotinju i tako stičemo zadovoljstvo i milost Allahovu, čistimo srce od škrtosti, privikavamo se na darežljivost, čistimo svoju imovinu od tuđeg hakka, pomažemo islamsku zajednicu, i dijelom dokazujemo da vodimo računa o njenim potrebama. U tom smislu kaže Muhammed a. s.: "Men lem jehtemme bi umuril-muslimine, fe lejse minna! - Nema mjesta među nama onaj ko se ne brine o potrebama svoje zajednice!"

Reference[uredi | uredi izvor]