Pravedne halife

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Pravedne halife (Arapski الخلفاء الراشدون Transkr. Hulefau-rašidun) je termin koji se koristi u sunitskom islamu da označi četvericu halifa koji su vladali nakon smrti Muhammeda. To su (poredani po periodu vladavine):

Osim ovog termina, susrećemo i termine: "Ispravni halife" i "Rašidun". Oni su zvani tako jer su bili model muslimanskih vođa po viđenju Sunita. Ovo je bila opće prihvaćena terminologija u svijetu jer je Sunitsko shvatanje islama dominantno shvatanje. Šiitski islam smatra da su prva trojica uzurpirali vlast, po njima prvog ispravnog halife, Alije r.a.

Svi su bili ashabi Muhammeda i njegovi rođaci. Kćeri Ebu-Bekra i Omera su bile udate za Muhammeda, a tri njegove kćerke su bile udane za Osmana i Aliju. Također spadaju u grupaciju od 10 ashaba za koje je Muhammed rekao da im je Allah (Bog) obećao Džennet (Raj) za vrijeme njihovog života.

Tokom vladavine ove četverice halifa osvojene su brojne teritorije i hilafet je nekoliko puta povećan.

Šiitsko shvatanje[uredi | uredi izvor]

Po Šiitskom shvatanju islama prvi halifa je trebao biti Alija r.a, jer vjeruju da je Allah naredio Muhammedu da odabere Aliju za prvog halifu.

Manjinska shvatanja[uredi | uredi izvor]

Neki uključuju i Hasana ibn Alija, sina Alije r.a. kao petog pravednog halifu, dok neki čak i ne smatraju da je on uopće bio halifa u pravom smislu. Šiiti smatraju da je on drugi Imam.

Po haridžijskom shvatanju, jedino Ebu-Bekr i Omer pripadaju "pravednim halifama".

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]