Kufa

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Kufa

الْكُوفَة
DržavaIrak
OsnivačOmer ibnul-Hattab
Stanovništvo 
 • Ukupno230,000

Kufa (arapski: الْكُوفَة “el-Kūfah”), koji se također piše Kufah, je grad u Iraku, udaljen oko 170 kilometara južno od Bagdada i 10 kilometara sjeveroistočno od Nadžafa. Nalazi se na obalama rijeke Eufrat. Procijenjeno stanovništvo grada u 2003. godini bila je 110.000. Trenutno su Kufa i Nadžaf spojeni u jedno urbano područje koje je uglavnom poznato u vanjskom svijetu kao 'Nadžaf'.

Uz Samaru, Kerbelu, Kadimiju i Nadžaf, Kufa je jedan od pet iračkih gradova koji su od velikog značaja za šiitske muslimane. Grad je osnovan 638. godine (17. hidžre) za vrijeme vladavine drugog pravednog halife, Omera ibnul-Hattaba, i bio je konačna prijestolnica posljednjeg pravednog halife, Alije ibn Ebu-Taliba. Kufa je također bila glavni grad osnivača Abasidskog halifata. Tokom zlatnog doba Islama bio je dom gramatičarima Kufe. Kufsko pismo je nazvano po ovom gradu.

Historija[uredi | uredi izvor]

Osnivanje tokom Omerove vladavine[uredi | uredi izvor]

Nakon arapske hegemonije i pada Perzijskog carstva, i njegove geografske blizine carskoj prijestolnici, Ktesifonu) u bici kod Jermuka 636. godine, Kufa je osnovana i dobila ime 637-638 n.e., otprilike u isto vrijeme kad i Basra. Kufa i Basra su bili dva amsara (garnizonska grada) Iraka, koji su služili kao vojne baze i administrativni centri. Ashab islamskog poslanika Muhammeda Saʻda ibn Ebi Vekkasa osnovao ga je kao logorište u blizini lahmidskog arapskog grada Al-Hira i uključio ga kao grad od sedam divizija. Ne-Arapi su poznavali grad pod alternativnim imenima: Hirah i Akula, prije konsolidacije Abdul-Malika 691.[1] Omer, koji je dodijelio zemlju Jevreja u Arabiji svojim ratnicima, naredio je preseljenje Jevreja iz Hajbara na pojas zemlje u Kufi, 640.[2] 640-ih godina, stanovništvo Kufana bilo je uznemireno zbog toga što je Omerov guverner nepravedno dijelio ratni plijen. Godine 642. Omer je pozvao Sa'da u Medinu sa svojim tužiteljima. Uprkos tome što je utvrdio da je Sa'd nevin, Omer ga je svrgnuo da bi odvratio loše odnose. Prvo, Omer je imenovao Amara ibn Jasira, a za prvog guvernera Basre Ebu Musa al-Ašarija; ali kufanski huškači nisu prihvatili nijednog. Omer i Kufani su se konačno složili oko Al-Mudžira ibn Šubaha.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Tareekh e Tabri, vol 3 page 52.
  2. ^ History of the Jews, Heinrich Graetz, Vol 3. Page 84, Trans. Bella Lowy, London 1892.