Hilafet
Hilafet (arapski: خلافة) jest islamski oblik vlasti koji predstavlja političko jedinstvo i vodstvo islamskog svijeta. Vođa države (halifa) ima titulu utemeljenu na ideji nasljednika Muhammedovog, političkog autoriteta, kojeg prema sunnijama bira narod ili njegovi predstavnici,[1] a prema šitima to je imam kojeg bira Muhammedova porodica (nasljedna vlast). Od vremena Muhammeda, do 1924. nasljedni hilafet su držali emevijska, abasidska i na kraju osmanlijska dinastija.
Hilafet je jedini oblik vlasti koji ima punu podršku islamske nauke i predstavlja "centralni politički koncept sunnijskog islama konsenzusom muslimanske većine prvih generacija".[2] Andrew Hammond kaže da su srednjovjekovni hilafeti "uživali globalnu naučnu i vojnu superiornost – od kojih sada nema nijedne".[3]
Historija[uredi | uredi izvor]
Halifa, odnosno šef države, često se zvao i "emirul-mu'minīn" (arapski: أمير المؤمنين) "vladar pravovjernih", "imamul-ummeh", "imamul-mu'mininīn" (arapski: إمام المؤمنين), ili neformalno vladar svih muslimana. Svaka pokrajina islamske države imala je svog namjesnika (sultan, vali ili emir). Izraz darul-islam (arapski: دار الإسلام, doslovno 'zemlja islama') odnosio se na svaki teritorij pod vladavinom halife, uključujući teritorije naseljene nemuslimanima, a teritorij koji nije pod vladavinom halife se nazivao darul-kufr (doslovno "zemlja nevjerovanja") čak i ako su stanovnici tog teritorija muslimani iz razloga što oni nisu građani pod islamskim zakonom. Prva prijestolnica islamske države bila je u Medini. U nekim periodima muslimanske historije bilo je rivala oko hilafeta u različitim dijelovima islamskog svijeta, i razdvojenih šiitskih i sunijskih dijelova.
Prva četvorica halifa koji se zovu "pravedne halife" (halife rašiduni, ar. el-hulefaur-rašidun) bili su Muhammedovi ashabi: Ebu-Bekr, zatim Omer ibn el-Hattab, zatim Osman ibn Affan i četvrti Alija ibn Ebi-Talib. Muslimani suniti smatraju Ebu-Bekra za prvog legitimnog halifu, a muslimani šiti smatraju da je Alija prvi pravi legitimni halifa, mada potvrđuju da je on prihvatio svoje prethodnike jer je prisegao Ebu-Bekru nakon kratkog vremena.
Nakon prve četvorice halifa pravo na hilafet su polagale dinastije Emevija, Abasida, Osmanlija i u relativno kratkim periodima druge rivalne dinastije u Španiji, Sjevernoj Africi i Egiptu. Kemal Atatürk osnovao je Republiku Tursku 29. oktobra 1923, a hilafet je ukinut početkom naredne godine, 3. marta 1924.[4] Kralj Maroka se i dalje titulira emirul-mu'mininom za Marokance, mada ne polaže pravo na hilafet.
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Encyclopedia of Islam and the Muslim World, (2004) v.1, p.116-123
- ^ John O. Voll: Professor of Islamic history at Georgetown University http://www.nationalinterest.org/Article.aspx?id=13296 Arhivirano 13. 2. 2008. na Wayback Machine
- ^ Middle East Online, (statement under heading picture)
- ^ Afsaruddin, Asma. "Caliph". Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 24. 9. 2018.
The Ottoman sultans then claimed the title and used it until it was abolished by the Turkish Republic on March 3, 1924.
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
Hilafet na Wikimedia Commonsu
