Fikh

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Fikh (arapski: فقه) je islamsko pravo ili jurisprudencija, odnosno proširenje Šerijata (islamskog zakona).[1][2]

Uvod[uredi | uredi izvor]

U mnogim slučajevima Kur'an je jasan po mnogim pitanjima. U drugim slučajevima Kur'an sam nije dovoljno jasan da bi se iz toga izvuklo određeno rješenje na pitanje. Na primjer u Kur'anu piše da musliman mora da obavlja namaz ili da posti mjesec Ramazan. Međutim, Kur'an nije specifičan u detaljnom obrazloženju kako da se ove radnje obave. Detalji ovih radnji se nalaze u Sunnetu Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Kur'an i Sunnet su osnova islamskog zakona ili Šerijata.

Međutim, islamska ulema (skup islamskih učenjaka) se ne slaže uvijek oko tumačenja Kur'ana ili Suneta. Ova razilaženja u mišljenju su podstakla formiranje mezheba (škole mišljenja).

U nekim slučajevima nema dokaza o određenom pitanju niti u Kur'anu niti u Sunnetu. Tada se islamska ulema služi drugim metodama kao što su analogija (Kijas) ili koncenzus učenjaka (Idžma). Sa svim ovim pomagalima Fikh ima mnogo više pravila nego Šerijat. Za razliku od Šerijata, Fikh se ne smatra nečim svetim i škole fikha se ponekad razilaze u mišljenju. Iako se škole fikha razilaze u mišljenju sve se smatraju ispravnim.

Islamski zakon[uredi | uredi izvor]

Fikh se sastoji iz dva osnovna dijela i to 1. pravila u izvršavanju radnji i 2. pravila u određenim situacijama u kojima se vrši radnja.

1. Pravila u izvršavanju radnji (amalija) se sastoje od :

  • Ono što je naređeno (Farz)
  • Ono što je preporučeno (Mustehab)
  • Ono što je dozvoljeno (Mubah)
  • Ono što je pokuđeno (Mekruh)
  • Ono što je zabranjeno (Haram)

2. Pravila vezana za situacije (wadia) se sastoje od :

  • Uslov (Šart)
  • Uzrok (Sebeb)
  • Prepreka (Mani)
  • Dozvola/Prisila (Ruksa, Azima)
  • Tačno/Iskvareno/Netačno (Sahih, Fesad, Batil)

Islamski učenjaci: Ulema[uredi | uredi izvor]

Islamsku učenjaci se nazivaju Ulema od arapske riječi Ilm (znanje). Također se nazivaju i Fakih (množina je Fukaha) od arapske riječi Fikh.

Smjerovi Fikha[uredi | uredi izvor]

  • Islamsko ekonomsko pravo
  • Islamsko političko pravo
  • Islamsko bračno pravo
  • Islamsko kriminalno pravo
  • Islamsko pravo o ponašanju
  • Islamsko teološko pravo
  • Islamsko pravo o čistoći
  • Islamsko vojno pravo

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Doi, Abd ar-Rahman I., and Clarke, Abdassamad (2008). Shari'ah: Islamic Law. Ta-Ha Publishers Ltd., ISBN 978-1-84200-087-8 (hardback)
  • Cilardo, Agostino, "Fiqh, History of", in Muhammad in History, Thought, and Culture: An Encyclopedia of the Prophet of God (2 vols.), Edited by C. Fitzpatrick and A. Walker, Santa Barbara, ABC-CLIO, 2014, Vol I, pp. 201–206.
  • El-Gamal, Mahmoud A. (2006). Islamic Finance : Law, Economics, and Practice. Cambridge University Press. 
  • Gaudiosi, Monica M (April 1988). "The Influence of the Islamic Law of Waqf on the Development of the Trust in England_ The Case of Merton College". University of Pennsylvania Law Review (The University of Pennsylvania Law Review) 136 (4): 1231–1261. JSTOR 3312162. doi:10.2307/3312162. 
  • Levy, Reuben (1957). The Social Structure of Islam. UK: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-09182-4. 
  • Makdisi, John A. (June 1999). "The Islamic Origins of the Common Law". North Carolina Law Review 77 (5): 1635–1739. 

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Fikh". Encyclopædia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 20. 12. 2017. 
  2. ^ Irshad Abdel Haqq. Ramadan, Hisham M., ur. Understanding Islamic Law: From Classical to Contemporary (jezik: engleski). Rowman Altamira. Pristupljeno 20. 12. 2017.