Mekruh

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Mekruh, (arapski: مكروه, makrūh) je jedan od kvalifikatora po kojima islamsko pravo (fikh) kvalifikuje svaki ljudski postupak. U prijevodu mekruh znači pokuđeno. Mekruh je ono što je zabranjeno, ili bolje reći, ono što nije preporučeno raditi, ali prema islamskom zakonu, počinilac takvog djela neće biti kažnjen prema islamskom sudu.

Ebu-Hanifa, osnivač hanefijskog mezheba dijeli mekruh na: mekruh-i tahrimen i mekruh-i tenzihen.

Primjeri mekruha[uredi | uredi izvor]

Najčešći primjeri mekruha su u stvarima koje mogu biti štetne po samog počinioca ili za zajednicu. To je npr. rasipanje vode prilikom uzimanja abdesta, ili gusula, te mokrenje u zmijsku rupu.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  • Ali bin Ferid El Hindi - "Skraćena zbirka fikhskih propisa", str. 13

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]