Imam

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Imam (ar. إمام) je predvodnik zajedničkog namaza (namaza u džematu). Etimološko značenje riječi je onaj koji je ispred tj. onaj koji vodi. Za imama postoje četiri uslova: pripadnost islamu, duševno zdravlje, (spolno) punoljetstvo i muški spol.[1]

Riječ "imam" u islamskoj nauci i kulturi koristi se za sve značajne islamske učenjake. Zbog toga se veliki učenjaci oslovljavaju npr. imam Ebu Hanife, imam Buhari, imam Gazali i sl.[2]

Kod šiita riječ "imam" obuhvata Aliju ibn Ebi Taliba, r.a., i njegovih jedanaest krvnih potomaka (ukupno 12) koje smatraju nasljednicima i duhovnog i političkog autoriteta.[3]

U većini muslimanskih zemalja imami su uposlenici vakufa ili neke druge institucije koja vodi računa o vjerskim pitanjima muslimana. U organizaciji Islamske zajednice u BiH imami su uposlenici Medžlisa i vode brigu o vjerskom životu na nivou džemata. Njihov prvi nadređeni je glavni imam i vodi brigu o vjerskom životu na nivou Medžlisa. Osim propisa islama (koji obavezuju sve muslimane) imami su se obavezni pridržavati i Pravilnika o radu imama.[4]

U BiH se za imama koriste i izraz hodža (tur. učitelj) i efendija (grč. authentes) (riječ grčkog porijekla koja je široko prihvaćena u jezicima muslimana uz transformaciju u efendi).[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Fikhski propisi o imamu i mujezinu". Džemat Oberhausen (jezik: de-DE). 2014-03-13. Pristupljeno 2017-10-11. 
  2. ^ Smailagić, Nerkez (1990.). Leksikon islama. Sarajevo: Svjetlost. str. 267. ISBN 86-01-01813-0. 
  3. ^ "Who are the 12 Imams". shiastudies.org. Pristupljeno 2017-10-11. 
  4. ^ Admin. "Pravilnik o radu imama". Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini (jezik: bs-ba). Pristupljeno 2017-10-11. 
  5. ^ "the definition of effendi". Dictionary.com. Pristupljeno 2017-10-11. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]