Abraham

Uredi veze
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Za druga značenja, pogledajte Abraham (čvor).
Abraham
Rembrandt Harmensz. van Rijn: Abraham
Rođenje
Ur Kasdim, današnji Irak
Smrt
Hebron, Kanaan
Poznat(a) poAbrahamske religije su dobile naziv po njemu: tradicionalni osnivač jevrejske nacije,[1][2] duhovni predak kršćana,[3] jedan od važnijih islamskih poslanika[4]
Supružnik/ci
Djeca
Roditelji
Bismillahir Rahmanir Rahim
Poslanici u islamu
Anbiya
Poslanici spomenuti u Kur'anu:

Portal icon Portal: Islam

Abraham[5] ili Avram ili Ibrahim (na jevrejskom, אַבְרָהָם , Avrāhām; na arapskom, ابراهيم , Ibrāhīm; što znači „otac, vođa mnogih“)[6] smatra se patrijarhom ili pročelnikom jevrejske religije, a onda i kršćanstva, i islama, u kojem on igra ulogu značajnog Božijeg proroka. Njegov život je opisan u Bibliji (Stari zavjet) i u Kur'anu.

U judaizmu, on je osnivač posebnog odnosa između Jevreja i Boga; u kršćanstvu, on je duhovni rodonačelnik svih vjernika, bilo Jevreja ili nejevreja;[a][7] i u islamu, on je karika u lancu islamskih poslanika koji počinje sa Adamom i kulminira sa Muhamedom.[4]

Glas Gospodnji došao je Abramu u viziji i ponovio obećanje zemlje i potomstva brojnih poput zvijezda. Abram i Bog sklopili su ceremoniju saveza i Bog je rekao o budućem ropstvu Izraela u Egiptu. Bog je Abramu opisao zemlju koju će njegovo potomstvo prisvojiti: zemlju Kenejaca, Kenizejaca, Kadmonaca, Hetita, Perizejaca, Refaima, Amorejaca, Kanaanaca, Girgašejaca i Jebusejaca.[8]

U judaizmu[uredi | uredi izvor]

U jevrejskoj tradiciji, Abraham se zove Avraham Avinu (hebrejski: אברהם אבינו), "naš otac Abraham", što znači da je on i biološki rodonačelnik Jevreja i otac judaizma, prvi Jevrej.[9] Njegova priča se čita u sedmičnim dijelovima čitanja Tore, pretežno u parašotovima: Lech-Lecha (לֶךְ-לְךָ), Vayeira (וַיֵּרָא), Chayei Sarah (חַיֵּי שּהׂ), i Toled (ת).

U Legendama o Jevrejima, Bog je stvorio nebo i zemlju radi Abrahamovih zasluga.[10] Nakon biblijskog potopa, Abraham je bio jedini među pobožnima koji se svečano zakleo da nikada neće napustiti Boga,[11] studirao je u kući Noje i Šema kako bi naučio o "Putevima Božjim",[12] nastavio liniju Visokih Svećenika od Noje i Šema, i dodijelivši službu Leviju i njegovom potomstvu zauvijek. Prije nego što je napustio očevu zemlju, Abraham je čudesno spašen iz užarene Nimrodove peći nakon njegove hrabre akcije razbijanja idola Kaldejaca u komade.[13] Tokom svog boravka u Kanaanu, Abraham je bio naviknut da pruža gostoprimstvo putnicima i strancima i poučavao je kako da hvali Boga i znanje o Bogu onima koji su primili njegovu dobrotu.[14]

Uz Isaka i Jakova, on je onaj čije bi ime izgledalo sjedinjeno s Bogom, jer se Bog u judaizmu zvao Elohei Abraham, Elohei Yitzchaq ve Elohei Ya'aqob ("Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev") i nikada Bog bilo koga drugog.[15] Pominjao se i kao otac trideset nacija.[16]

Abraham se općenito smatra autorom Sefer Yetzirah, jedne od najranijih sačuvanih knjiga o jevrejskom misticizmu.[17]

Prema Pirkei Avotu, Abraham je prošao deset testova po Božjoj zapovjesti.[18] Vezanje Isaka je navedeno u Bibliji kao test;[19] ostalih devet nije specificirano, ali kasniji rabinski izvori daju različite liste.

U kršćanstvu[uredi | uredi izvor]

U kršćanstvu, Abraham se poštuje kao prorok kome je Bog odlučio da se otkrije i s kojim je Bog započeo savez (usp. Teologiju zavjeta).[9][20] Sveti Pavao je izjavio da su svi koji veruju u Isusa (kršćani) "uključeni u Abrahamovo potomstvo i naslednici su obećanja datog Abrahamu."[9] U Rimljanima 4, Abraham je hvaljen zbog njegove "nepokolebljive vjere" u Boga, što je povezano sa konceptom da su učesnici saveza milosti oni "koji pokazuju veru u spasonosnu silu Hristovu".[20][21]

Kroz historiju, crkvene vođe, slijedeći Pavla, isticali su Abrahama kao duhovnog oca svih kršćana.[100] Augustin iz Hipona je izjavio da su kršćani "djeca (ili "sjeme") Abrahamova po vjeri", Sveti Ambrozije je izjavio da "pomoću svoje vjere kršćani posjeduju obećanja data Abrahamu", a Martin Luther je podsjetio na Abrahama kao "paradigmu čovjeka od vjere."

Rimokatolička crkva, najveća kršćanska denominacija, naziva Abrahama "naš otac u vjeri" u euharistijskoj molitvi Rimskog kanona, koja se čita za vrijeme mise. Također se spominje u kalendarima svetaca nekoliko denominacija: 20. augusta Maronitska crkva, 28. augusta u Koptskoj i Asirskoj crkvi Istoka, a 9. oktobra od Rimokatoličke crkve i Luteranske crkve – Sinoda u Misuriju.[22] U uvodu svog prijevoda iz 15. stoljeća izvještaja Zlatne legende o Abrahamu, William Caxton je primijetio da se život ovog patrijarha čitao u crkvi na nedjelju Poklada.[23] On je zaštitnik ugostitelja.[24] Pravoslavna crkva ga obilježava kao "Pravednog praoca Avraama", sa dva praznika u svom liturgijskom kalendaru. Prvi put je 9. oktobra (za one crkve koje slijede tradicionalni julijanski kalendar, 9. oktobar pada na 22. oktobar po modernom gregorijanskom kalendaru), gdje se komemorira zajedno sa svojim nećakom "Pravednim Lotom". Drugi je na "Nedjelju praotaca" (dvije sedmice prije Božića), kada se spominje zajedno sa ostalim Isusovim precima. Abraham se spominje i u Božanskoj Liturgiji Bazilija Velikog, neposredno prije Anafore, a Abraham i Sara se prizivaju u molitvama koje sveštenik izgovara pred mladencima.

Neki kršćanski teolozi poistovjećuju "tri posjetitelja" sa Svetim Trojstvom, videći u njihovom ukazanju teofaniju koju je doživio Abraham.[25]

U islamu[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Ibrahim

U Islamu, Ibrahim (Abraham) je jedna od karika u lancu Božijih poslanika koji počinje sa Adamom i kulminira i završava se sa Muhammedom.[4] Ibrahim se spominje u 35 poglavlja Kur'ana, češće nego bilo koja druga biblijska ličnost osim Muse (Mojsija).[26] Nazivaju ga i hanifom (monoteistom) i muslimanom (onim koji se pokorava),[27] a muslimani ga smatraju poslanikom, arhetipom savršenog muslimana i cijenjenim reformatorom Kabe u Mekki.[28] Islamske tradicije smatraju Ibrahima prvim pionirom islama (koji se još naziva i millat Ibrahim, "Abrahamova religija"), i da je njegova svrha i misija tokom cijelog života bila proglašavanje Jedinstva Boga. U islamu, Ibrahim zauzima uzvišenu poziciju među glavnim poslanicima i spominje se kao "Ibrahim Khalilullah", što znači "Abraham, Božiji miljenik".

Pored Ishaka i Jakuba, Ibrahim je među najčasnijim i najizvrsnijim ljudima pred Bogom.[29][30][31] Ibrahim je također spomenut u Kur'anu kao "otac muslimana" i uzor zajednici.[32][33][34]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Levenson, Jon Douglas (2012). Inheriting Abraham: The Legacy of the Patriarch in Judaism, Christianity, and Islam. Princeton University Press. str. 3. ISBN 978-0691155692.
  2. ^ Mendes-Flohr, Paul (2005). Judaism". In Thomas Riggs (ed.). Worldmark Encyclopedia of Religious Practices. Vol. 1. Farmington Hills. ISBN 978-0787666118.
  3. ^ Levenson, Jon Douglas (2012). Inheriting Abraham: The Legacy of the Patriarch in Judaism, Christianity, and Islam. Princeton University Press. str. 6. ISBN 978-0691155692.
  4. ^ a b c Levenson, Jon Douglas (2012). Inheriting Abraham: The Legacy of the Patriarch in Judaism, Christianity, and Islam. Princeton University Press. str. 8. ISBN 978-0691155692.
  5. ^ "Abraham | Facts & Significance | Britannica". www.britannica.com (jezik: engleski). Pristupljeno 13. 6. 2022.
  6. ^ "Abraham". www.bibleodyssey.org. Pristupljeno 13. 6. 2022.
  7. ^ Wright, Christopher J. H. (2010). The Mission of God's People: A Biblical Theology of the Church's Mission. Zondervan. ISBN 978-0-310-32303-7.
  8. ^ Genesis 15:1–21
  9. ^ a b c Wright, Christopher J. H. (2010). The Mission of God's People: A Biblical Theology of the Church's Mission. Zondervan. str. 72. ISBN 978-0-310-32303-7.
  10. ^ Ginzberg, Louis (1909). The Legends of the Jews (PDF). Prijevod na engleski Henrietta Szold. Philadelphia: Jewish Publication Society. str. Vol I: The Wicked Generations.
  11. ^ Ginzberg, Louis (1909). The Legends of the Jews (PDF). Prijevod na engleski Henrietta Szold. Philadelphia: Jewish Publication Society. str. Vol. I: In the Fiery Furnace.
  12. ^ The Book of Jasher. New York: Noah and Gould. 1840. str. str. 22, poglavlje 9.
  13. ^ Ginzberg, Louis (1909). The Legends of the Jews (PDF). Prijevod na engleski Henrietta Szold. Philadelphia: Jewish Publication Society.
  14. ^ Ginzberg, Louis (1909). The Legends of the Jews (PDF). Prijevod na engleski Henrietta Szold. Philadelphia: Jewish Publication Society. str. Vol. I: The Covenant with Abimelech.
  15. ^ Ginzberg, Louis (1909). The Legends of the Jews (PDF). Prijevod na engleski Henrietta Szold. Philadelphia: Jewish Publication Society. str. Vol. I: Joy and Sorrow in the House of Jacob.
  16. ^ Ginzberg, Louis (1909). The Legends of the Jews (PDF). Prijevod na engleski Henrietta Szold. Philadelphia: Jewish Publication Society. str. Vol. I: The Birth of Esau and Jacob.
  17. ^ Sefer Yetzirah Hashalem (with Rabbi Saadia Gaon's Commentary), Yosef Qafih (editor), Jerusalem 1972, str. 46 (Hebrew / Judeo-Arabic)
  18. ^ Pirkei Avot 5:3 – עֲשָׂרָה נִסְיוֹנוֹת נִתְנַסָּה אַבְרָהָם אָבִינוּ עָלָיו הַשָּׁלוֹם וְעָמַד בְּכֻלָּם, לְהוֹדִיעַ כַּמָּה חִבָּתוֹ שֶׁל אַבְרָהָם אָבִינוּ עָלָיו הַשָּׁלוֹם
  19. ^ Genesis 22:1
  20. ^ a b Waters, Guy P.; Reid, J. Nicholas; Muether, John R. (2020). Covenant Theology: Biblical, Theological, and Historical Perspectives. Crossway. ISBN 978-1-4335-6006-4. Paul also shows us how the Abrahamic covenant relates to the covenantal administrations that precede and follow it. ... There is, then, covenantal continuity between the inaugural administration of God's one gracious covenant in the garden of Eden (Gen. 3:15) and the subsequent administration of that covenant to Abraham and his family (Gen. 12; 15; 17). The Abrahamic administration serves to reveal more of the person and work of Christ and, in this way, continue to administer Christ to human beings through faith.
  21. ^ Firestone, Reuven. "Abraham." Arhivirano 9. 9. 2017. na Wayback Machine Encyclopedia of World History.
  22. ^ "Commemorations". The Lutheran Church—Missouri Synod. Pristupljeno 12. 7. 2023.
  23. ^ Caxton, William. "Abraham". The Golden Legend. Internet Medieval Source Book. Arhivirano s originala, 13. 8. 2011. Pristupljeno 3. 4. 2014.
  24. ^ Holweck, Frederick George (1924). A Biographical Dictionary of the Saints. B. Herder Book Co.
  25. ^ Bucur, Bogdan G. (2015). "The Early Christian Reception of Genesis 18: From Theophany to Trinitarian Symbolism" (PDF). Journal of Early Christian Studies. Baltimore, MD: Johns Hopkins University Press. 23 (23:2): 245–272. doi:10.1353/earl.2015.0020. S2CID 12888388. Arhivirano (PDF) s originala, 9. 10. 2022. Pristupljeno 1. 6. 2022.
  26. ^ Peters, Francis Edward (2003). Islam, a Guide for Jews and Christians. Princeton University Press. str. 9. ISBN 978-1400825486.
  27. ^ Levenson, Jon Douglas (2012). Inheriting Abraham: The Legacy of the Patriarch in Judaism, Christianity, and Islam. Princeton University Press. str. 200. ISBN 978-0691155692.
  28. ^ Lings, Martin (2004). Mecca: From Before Genesis Until Now. Archetype. ISBN 978-1-901383-07-2.
  29. ^ Quran 38:45–47
  30. ^ "Surah 38 Sad (The letter Saad). Read and listen Quran · Quran Academy". en.quranacademy.org.
  31. ^ Maulana, Mohammad (2006). Encyclopaedia of Quranic Studies (Set of 26 Vols.). Anmol Publications. str. 104. ISBN 978-81-261-2771-9.
  32. ^ Q22:78 & Q60:4–6
  33. ^ "Surah 22 Al-Hajj (The Pilgrimage). Read and listen Quran · Quran Academy". en.quranacademy.org.
  34. ^ "Surah 60 Al-Mumtahanah (She that is to be examined). Read and listen Quran · Quran Academy". en.quranacademy.org.

Bilješke[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jeffrey 1992, str. 10 writes "In the NT Abraham is recognized as the father of Israel and of the Levitical priesthood (Heb. 7), as the "legal" forebear of Jesus (i.e. ancestor of Joseph according to Matt. 1), and spiritual progenitor of all Christians (Rom. 4; Gal. 3:16, 29; cf. also the Visio Pauli)"

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Abraham&oldid=3551246"