Davud

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Davud

داوُد
Poznat(a) poObjavljen mu je Zebur
pobjeda nad Džalutom
ReligijaIslam
DjecaSulejman

Davud (arapski: داوُد‎)‎ jest, po islamu, Božiji Poslanik koji je primio Božiju objavu Zebur (Psalme). Živio je od 1043. do 937. p. n. e.

Priča o Davudu[uredi | uredi izvor]

Davud se u Kur'anu spominje 16 puta. Islamska tradicija govori da je u jednom od mnogobrojnih sukoba koje su Jevreji imali s okolnim narodima (Amalićani, Filistejci, Moabljani i drugi) Davud ubio Džaluta (Golijat). Džalut je opisan kao ogromni čovjek s velikim ratnim iskustvom, koji je prije svake bitke izazivao prvaka iz suparničke vojske. Nakon što je u jednoj bici izazivao prvake iz jevrejske vojske, niko se nije javio osim Davuda. Budući da je Davud bio nizak i veoma mlad, njegov istup pred Džaluta bio je ismijan.

I kad nastupiše prema Džalutu i vojsci njegovoj, oni zamoliše: 'Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivošću i učvrsti korake naše i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!' I oni ih, Allahovom voljom, poraziše, i Davud ubi Džaluta, i Allah mu dade i vlast i vjerovjesništvo, i nauči ga onome čemu je On htio. A da Allah ne suzbija ljude jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao, ali Allah je dobar svim svjetovima".[1]

Nakon te bitke Davud zadobija simpatije od Jevreja, koji ga postavljaju za kralja.

"...i Davud ubi Džaluta, i Allah mu dade i vlast i vjerovjesništvo, i nauči ga onome čemu je On htio..."[2]

Vjerovjesništvo je dobio nakon bitke i nakon što je postao vladar. Kur'an na nekoliko mjesta spominje događaje i iskušenja na koja je stavljan Davud. Zatim govori o posebnim sposobnostima koja su mu darovana od Allaha:

...i sjeti se roba Našeg Davuda, čvrstog u vjeri, koji se uvijek Allahu obraćao. Mi smo brda potčinili da zajedno s njim hvale Allaha prije nego što Sunce zađe i poslije pošto grane, a i ptice okupljene, svi su oni zbog njegova hvaljenja hvalu ponavljali".[3]

U tom periodu on dobija Božiju objavu koja se u Kur'anu naziva Zebur (Psalmi) (arapski: زبور).

Davud u islamskoj tradiciji[uredi | uredi izvor]

Vehb ibn Munebih, islamski historičar, navodi da je Davud bio nizak, imao plave oči, rijetku kosu i čisto srce, a u jednom hadisu od Muhammeda kaže se da je najbolja opskrba ona koju čovjek svojim rukama zaradi; Davud je zarađivao svojim rukama pletući pancire.

U mnogim klasičnim islamskim djelima mnogi islamski učenjaci navode tzv. israilijate, tj. predaje od sljedbenika knjige (Jevreji, kršćani), u opisima života poslanika Davuda i oštro se suprotstavljaju navodima iz Starog zavjeta, u kojem ga se optužuje za preljubu i nepravedno ubistvo.[4]

Smrt[uredi | uredi izvor]

Ibn-Kesir u svom djelu Kazivanja o vjerovjesnicima navodi da je Melek smrti došao Davudu iznenada, kad je silazio niza stepenice iz hrama u Jerusalemu i da mu je Davud rekao: "Pusti me da siđem niza stepenice ili da se popnem uz njih (pa mi onda dušu uzmi)", na šta mu je melek rekao: "Isteklo je vrijeme, Allahov poslaniče, nema više ni godina ni mjeseci ni nafake". Zatim je Davud učinio sedždu na jednoj od stepenica i tako umro.

Nakon Davuda vlast je preuzeo njegov sin Sulejman, također poslanik.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kur'an, El-Bekara, 250. i 251. ajet
  2. ^ Kur'an, El-Bekara, 251. ajet
  3. ^ Kur'an, Sad, 17-19. ajet
  4. ^ Kazivanja o vjerovjesnicima, Ibn-Kesir