Idi na sadržaj

Salih

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Salih (arapski صالح) je arapsko ime koje u prijevodu na bosanski jezik znači "pravedni". Kur'an spominje Saliha kao jednog od poslanika Islama.

Kratak pregled dešavanja

[uredi | uredi izvor]

Prema Kur'anskom i Hadiskom izvoru, Salih je bio semitskog porijekla, deveta generacija nakon poslanika Nuha (Noe) i Potopa. Navodi se da je rođen i odrastao u narodu Semud, grupi naroda koja je živjela na području današnje Palestine i Hidžaza u Saudijskoj Arabiji. Kur'an navodi da su živjeli u kućama "isklesanim u stijenama", i da su bili politeisti. Salih je pokušao da ih odvrati od toga, po nalogu Allaha, koji ga je učinio Poslanikom. On u svome narodu nije nailazio na razumjevanje i nije uspio da ih vrati u monoteizam, oni su odbili da se pokore Bogu. Tražili su od Saliha da im da neko čudo kao dokaz da ga je Bog poslao, to čudo je moralo da bude velika deva, deva koja je izašla iz stijene pred njihovim očima, islamske predaje navode da je Semudu naređeno da jedan dan deva pije sa glavnog izvora a drugi dan oni, ne htijući da se pokore ni nakon očiglednog čuda-dokaza koje im je dato i brutalno prekršivši ugovor ubivši "Božiju devu" koljući je, Salihu je naređeno da sa svojom porodicom napusti svoj narod. Nakon toga su uništeni "munjom i zaglušujućom bukom".

Kur'anska priča

[uredi | uredi izvor]

Kur'an na nekoliko mjesta spominje Saliha, narod Semud i dešavanja oko deve.

  • A Semudu - njegova brata Saliha. "O narode moj," - govorio je on - "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Evo vam znak od Gospodara vašeg: ova Allahova deva

I sjetite se da ste Njegovom voljom postali nasljednici Ada i da vas je on na Zemlji nastanio; u ravnicama njenim palate gradite, a u brdima kuće klešete. I neka su vam uvijek na umu Allahove blagodati, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći!" A glavešine naroda njegova, one koje su se oholile, upitaše potlačene, one među njima koji su vjerovali: "Vjerujete li vi da je Salih poslan od Gospodara svoga?" - "Mi, uistinu, vjerujemo u sve ono što je po njemu objavljeno" - odgovoriše oni. "A mi, doista, ne vjerujemo u to u što vi vjerujete" - rekoše oni koji su bili oholi. I zaklaše onu devu, i zapovijed Gospodara svog ne poslušaše i rekoše: "O Salih, učini da nas snađe to čime prijetiš, ako si poslanik." I zadesi ih strašan potres i oni u zemlji svojoj osvanuše mrtvi, nepomični, a on ih je već bio napustio i rekao: "O narode moj, prenio sam vam poslanicu Gospodara svoga i opominjao sam vas, ali vi ne volite one koji opominju"[1]

  • I Semudu - brata njihova Saliha. "O narode moj,"- govorio je on - "klanjajte se samo Allahu, vi drugog boga osim Njega nemate! on vas od Zemlje stvara i daje vam da živite na njoj! Zato ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se."

"O Salihu," - govorili su oni - "ti si među nama prije ovoga cijenjen bio. Zašto nam braniš da se klanjamo onome čemu su se preci naši klanjali? Mi uveliko sumnjamo u ono u čemu nas ti pozivaš." "O narode moj,"- govorio je on - "da vidimo: ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je on sam vjerovjesništvo dao, pa ko će me od Allaha odbraniti ako Ga ne budem slušao, ta vi biste samo uvećali propast moju. O narode moj, evo ova Allahova deva je znamenje za vas, pa pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne činite joj nikakvo zlo, da vas ne bi zadesila kazna bliska." Ali, oni je zaklaše, pa on reče: "Živjećete u zemlji svojoj još samo tri dana, to je istinita prijetnja." I kad je došla kazna Naša, Mi smo, milošću Našom, Saliha i vjernike s njim spasili od sramote toga dana - Gospodar tvoj je, uistinu, moćan i silan - a one koji su činili zlo pogodio je strašan glas i oni su u zemlji svojoj osvanuli mrtvi, nepomični, kao da na njoj nikad nisu ni postojali. Semud, doista, u Gospodara svoga nije vjerovao; daleko neka je Semud![2]

Iako se ne spominje imenom, o poslaniku Salihu se govori i u suri Eš-Šems

11. "Semud je zbog obijesti svoje poricao:

12. "Kad se jedan nesretnik između njih podigao",
13. "Allahov poslanik im je doviknuo: 'Pustite Allahovu devu i njen red pojenja!"
14. "ali mu oni nisu povjerovali, već su je zaklali - i Gospodar njihov ih je, zbog grijeha njihovih uništio i kaznom sve obuhvatio"

15."ne strahujući zbog toga od odgovornosti."

– Sura Eš-Šems, od 11. do 15. ajeta[3]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Yahya, Harun. Vjerovjesnici kazuju. ISBN 978-975-8718-80-1. Arhivirano s originala, 22. 9. 2013.
  • Šejhu-l-Islam Ismail, ibn Kesir. Kazivanja o vjerovjesnicima. Arhivirano s originala, 13. 7. 2016.
  • Safijurrahman, El-Mubarekfuri. Zapečaćeni džennetski napitak. Arhivirano s originala, 6. 6. 2016.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Kur'an, El-A'raf, 73-79
  2. ^ Kur'an, Hud, 61-68
  3. ^ "Tefsir sure Eš-Šems od Ibn-Kesira" (PDF). ummet.at. Arhivirano s originala (PDF), 18. 9. 2020. Pristupljeno 21. 4. 2017.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]