Sporazum na Hudejbiji

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Sporazum na Hudejbiji jest događaj koji se dogodio tokom ranog perioda islama. Predstavlja ključni sporazum sklopljen marta 628. godine (zul-ka'dea 6. godine po Hidžri) između posljednjeg poslanika Muhammeda, koji je predstavljao muslimane Medine i predstavnika plemena Kurejš. Sporazum je od strane nekih ashaba Poslanika smatran nepovoljnim za muslimansku zajednicu (između ostalih i za Omera) iako je dugoročno gledajući bio uspjeh za muslimane. Sporazum je smanjio napetost između dvije suprotstavljene zajednice a neke od osnovnih odrednica je mir uspostavljen u trajanju od 10 godina i mogućnost da muslimani iz Medine sljedeće godine od potpisivanja sporazuma hodočaste Kabu, odnosno posjete Meku, što je bio prvi posjet Meki nakon Hidžre.

Povod[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Prisega Ridvan

Nakon što 6 godina nisu posjetili svoj grad kojeg su morali napustiti, Muhammed je pozvao ashabe da se spreme kako bi pošli u Meku da obave umru.[1] Zajedno sa njima krenule su i ensarije a pridružili su im se i neka od arapskih plemena. Ukupno je bilo oko 1.500 ljudi. Od oružja su nosili samo sablje u koricama što je u to doba bilo uobičajeno oružje putnika koji su putovali Arabijskim poluostrvom.[1]

Sa sobom su poveli i kurbane a u mjestu Zul-Hulejfe su obukli i ihrame. Međutim, kada su Kurejšije saznale da se Poslanik kreće prema Meki poslali su 'Urvea ibn Mesuda da pregovara s Poslanikom. Nakon obavljenog razgovora sa Poslanikom, 'Urvea se vratio u Meku i obavijestio Kurejšije da Muhammed sa pristalicama želi samo obaviti umru a ako treba i pregovarati će o uslovima pri kojim mogu obaviti hodočašće Kabe. Nakon što Kurejšije nisu pristale ni na kakav uslov i nisu poslali pregovarača, Muhammed u Meku šalje Osman ibn Affan (treći pravedni halifa). Osman se duže zadržao u Meki a pošto su muslimani znali za neprijateljski odnos Kurejšija prema muslimanima, pročulo se da su Kurejšije ubile Osmana. Kada je Muhammed čuo za informaciju o Osmanu odlučio je da se neće vraćati nazad u Medinu te je pozvao muslimane da mu daju prisegu za borbu. Ta prisega je poznata pod nazivom Bej'atu-r-Ridvan (prisega Ridvan). Ubrzo nakon toga saznalo se da informacija o Osmanu nije tačna a sama prisega je imala efekta jer su Kurejšije pristale na pregovor.

Tačke sporazuma[uredi | uredi izvor]

Kao pregovarač ispred Kurejšija poslan je Suhejl ibn Amr. Kada je Muhammed vidio Suhejla rekao je: Žele mir, čim mi šalju ovog čovjeka![1] Nakon razgovora koji je potrajao pristupilo se sklapanju sporazuma koji je u konačnici sadržavao sljedeće tačke:[1]

  • Poslanik Muhammed će se vratiti u Medinu što znači da te godine neće posjećivati Meku dok će mu zajedno sa ostalim muslimanima sljedeće godine biti dozvoljen posjet Meki u trajanju od tri dana. Tokom tog posjeta muslimanima je dozvoljeno nositi oružje ali samo oružje koje nosi putnik a to je sablja u koricama. Za vrijeme posjete Meki Kurejšije im ne smiju praviti bilo kakve probleme.
  • Neprijateljstva, odnosno ratni sukobi između Kurejšija i muslimanske zajednice se prekidaju tokom sljedećeg perioda u trajanju od 10 godina.
  • Ostalim plemenima je dozvoljeno da stupe u savez bilo s Muhamedom bilo s Kurejšijama. Pleme koje stupi u savez s jednom od strana potpisnica smatrat će se dijelom te strane iz čega proizilazi da je napad na navedeno pleme ujedno i napad na cijelu stranu u sporazumu.
  • Svaki Kurejšija koji nakon sporazuma pristupi Muhamedu i muslimanima (tj. prebjegne iz Meke u Medinu), bez dozvole svog staratelja treba biti vraćen u Meku i izručen Kurejšijama. Međutim, s druge strane oni koji napuste Medinu i pređu u Meku nisu pod obavezom da budu vraćeni nazad u Medinu, što znači da u tom slučaju ne vrijedi reciprocitet.

Značaj sporazuma[uredi | uredi izvor]

Iako je u prvi momenat sporazum bio na štetu muslimana, zbog čega su i neki od ashaba bili tog mišljenja, sporazum je dugoročno donio muslimanima brojne koristi.

Pri povratka sa Hudejbije u Medinu Poslaniku su objavljeni prvi ajeti sure El-Feth (Pobjeda) u kojem mu se nagovještava skora pobjeda Mi ćemo ti dati da pobijediš pobjedom jasnom[2] dok se u vezi sa snom, koji je i bio povod da Muhammed sa muslimanima krene ka Meki u istoj suri (27. ajet) kaže sljedeće: Allah će obistiniti san Poslanika Svoga da ćete doista u Mesdžid-Haram ući sigurni - ako Allah bude htio - neki obrijanih glava, a neki podrezanih kosa, bez straha. On je ono što vi niste znali znao i zato vam je, prije toga, nedavno pobjedu dao.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d Halilović, Safvet (2016.). SIRA - Životopis posljednjeg Allahovog Poslanika (6. iz.). Sarajevo: El-Kalem. ISBN 978-9958-23-413-2. 
  2. ^ a b "Tefsir sure El-Feth od Ibn-Kesira". ummet.at. Pristupljeno 29. 10. 2018.