Idi na sadržaj

Biblija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Biblija ručno pisana na latinskom jeziku

Biblija (kasnolat. Biblia, od grč. βıβλία, deminutiv mn. [jed. βıβλίον] od βίβλος: knjiga), sveta knjiga židovstva i kršćanstva, zbirka raznovrsnih spisa koji su nastajali tijekom više od 1000 god. pr. Kr. (Deborin hvalospjev, Suci 5) pa do kraja I. st. (2 Pt). Naziva se i Sveto pismo, katkad Pismo ili Pisma. Kršćani je dijele na Stari zavjet (SZ) i Novi zavjet (NZ).

Biblijski spisi

[uredi | uredi izvor]

Popis biblijskih knjiga iz kojih vjerska zajednica razumijeva svoj identitet i koje su za nju normativne naziva se kanon Svetog pisma, a to proizlazi iz shvaćanja da je Biblija istodobno i ljudska i Božja riječ. Tematska osovina koja ujedinjuje izbor djela različitih oblika (poetskih, mudrosnih, zakonskih...) iz židovske i ranokršćanske književnosti od kojih se sastoji Biblija povijest je spasenja. Kanonski popis u židovstvu i kršćanstvu nije sasvim istovjetan: među raznim kršćanskim zajednicama (katolici, protestanti, pravoslavni) postoje neke razlike u broju biblijskih spisa.

Biblijski kanon u židovstvu

[uredi | uredi izvor]

Još u razdoblju između završetka formiranja SZ i nastanka NZ, ne može se govoriti o istovjetnom kanonu sveukupnog židovstva. Zajednica u Kumranu davala je velikom broju spisa određeni autoritet. Samarijanci su imali samo Petoknjižje. Židovi se u dijaspori služe grčkim prijevodom, tzv. Septuagintom. Krajem I. st., oko dva desetljeća nakon rušenja jeruzalemskog hrama, odlučeno je u Jamniji da u kanonu hebrejske Biblije bude 39 spisa. Uglavnom su na hebrejskome, malim dijelom na aramejskome. Svrstavaju se u tri skupine: Torah (Zakon, Petoknjižje ili Pentateuh), Nebī’īm (Proroci) i Ketūbīm (Spisi, Hagiografi). Skraćeni židovski naziv za Bibliju TaNaK dolazi od početnih slova svake skupine takve trodijelne podjele, a za hebrejsku Bibliju upotrebljava se i naziv Mikra (Pismo). Ako se katkad govori o manjem broju knjiga hebrejske Biblije, primjerice o 22 (J. Flavije), tada je riječ o drukčijem načinu brojanja tih spisa.

Biblijski kanon u kršćanstvu

[uredi | uredi izvor]

Stari zavjet. Novozavjetni se pisci u I. st. služe Septuagintom (LXX), grč. prijevodom Sedamdesetorice. Tijekom nekoliko stoljeća kršćanski autori skloni su katkada kraćem (palestinskom), katkada dužem (LXX) popisu knjiga Staroga zavjeta. Origen (182–251) naginje palestinskomu kanonu, ali smatra da i ostali spisi imaju autoritet. Počinje se praviti razlika između kanonskih i crkvenih knjiga. Jeronim (347–420) koleba se između dužeg i kraćeg popisa, dok je Augustin (354–430) bio za duži. Na koncilu u Rimu 382. zaokružen je popis »božanskih Pisama« prema kojem SZ ima 46 knjiga. Tridentski koncil 1546. prihvaća takav kanon SZ s 39 protokanonskih (istovjetne s palestinskim kanonom) i 7 deuterokanonskih knjiga koje se svrstavaju na povijesne, poučne i proročke. Latinski prijevod Vulgatu proglašava službenim (autentičnim) biblijskim tekstom za Katoličku crkvu. Martin Luther 1522. isključuje deuterokanonske knjige iz kanonskog popisa SZ. Biblijska izdanja u protestantskim crkvama imaju zato obično kanon SZ od 39 knjiga. Uobičajen je naziv za deuterokanonske knjige u protestantizmu apokrif. Parabiblijske spise, koje katolici nazivaju apokrifima, protestanti zovu pseudoepigrafima. Pravoslavlje se u svojem kanonu SZ ravna prema Septuaginti, koja ima duži popis i »apokrifne« dijelove. Ekumenska biblijska izdanja koja priređuju bibličari različitih konfesija sadrže protokanonske i deuterokanonske knjige SZ.

Knjige

[uredi | uredi izvor]
Stari zavjet
Naziv knjige Kratica Naziv knjige Kratica
Postanak Post Mudre izreke Izr
Izlazak Izl Propovjednik (Kohelet) Prop
Levitski zakonik Lev Pjesma nad pjesmama Pj
Brojevi Br Knjiga Mudrosti Mudr
Ponovljeni zakon Pnz Knjiga Sirahova Sir
Jošua Izaija Iz
Knjiga o sucima Suci Jeremija Jr
Ruta Rut Tužaljke Tuž
Prva knjiga o Samuelu 1 Sam Baruh Bar
Druga knjiga o Samuelu 2 Sam Ezekiel Ez
Prva knjiga o Kraljevima 1 Kr Daniel Dn
Druga knjiga o Kraljevima 2 Kr Hošea Hoš
Prva knjiga Ljetopisa 1 Ljet Joel Jl
Druga knjiga Ljetopisa 2 Ljet Amos Am
Ezra Ezr Obadija Ob
Nehemija Neh Jona Jon
Tobija Tob Mihej Mih
Judita Jdt Nahum Nah
Estera Est Habakuk Hab
Prva knjiga o Makabejcima 1 Mak Sefanija Sef
Druga knjiga o Makabejcima 2 Mak Hagaj Hag
Psalmi Ps Zaharija Zah
Job Job Malahija Mal

Kurzivom je ispisano 7 deuterokanonskih knjiga.

Novi zavjet
Naziv knjige Kratica Naziv knjige Kratica
Evanđelje po Mateju Mt 1. Poslanica Timoteju 1 Tim
Evanđelje po Marku Mk 2. Poslanica Timoteju 2 Tim
Evanđelje po Luki Lk Poslanica Titu Tit
Evanđelje po Ivanu Iv Poslanica Filemonu Flm
Djela apostolska Dj Poslanica Hebrejima Heb
Poslanica Rimljanima Rim Jakovljeva poslanica Jak
1. Poslanica Korinćanima 1 Kor 1. Petrova poslanica 1 Pt
2. Poslanica Korinćanima 2 Kor 2. Petrova poslanica 2 Pt
Poslanica Galaćanima Gal 1. Ivanova poslanica 1 Iv
Poslanica Efežanima Ef 2. Ivanova poslanica 2 Iv
Poslanica Filipljanima Fil 3. Ivanova poslanica 3 Iv
Poslanica Kološanima Kol Judina poslanica Jd
1. Poslanica Solunjanima 1 Sol Otkrivenje Otk
2. Poslanica Solunjanima 2 Sol

Novi zavjet, samo kršćanski dio Biblije, nastao je u drugoj pol. I. st. Njegovo uključivanje u biblijski kanonski popis trajalo je nekoliko stoljeća. Već ranokršćanski spis Didahe (I. st.) daje biblijsko poštovanje nekim novozavjetnim spisima. Marcion (85–160) je zastupao mišljenje da kršćanski biblijski kanon treba imati samo Lukino evanđelje i Pavlove poslanice. Irenej (II/III. st.) počinje nazivati Pismima i najranije kršćanske spise. Tzv. Muratorijev novozavjetni popis s kraja II. st. definitivno je zaokružen na koncilu u Rimu 382. Premda su s reformacijom dovedene u pitanje Poslanica Hebrejima, Jakovljeva poslanica, Judina poslanica i Otkrivenje, sve kršćanske crkve prihvaćaju 27 novozavjetnih spisa: 4 evanđelja, Djela apostolska, 13 Pavlovih poslanica, Poslanicu Hebrejima, 7 katoličkih poslanica i Otkrivenje.[1]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Kragić, Bruno (glavni urednik) (2022). "Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje". Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 19. 1. 2023.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]


Nedovršeni članak Biblija koji govori o religiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.