Evanđelje po Marku

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
P46.jpg
Andrea Mantegna, Sveti Marko

Evanđelje po Marku (grčki: κατὰ Μᾶρκον εὐαγγέλιον, τὸ εὐαγγέλιον κατὰ Μᾶρκον, trans. to euangelion kata Markon) druga je knjiga Novog zavjeta, najjednostavnije je i najkraće je od četiri kanonska evanđelje, koje se tradicionalno pripisuje Marku Evangelistu. Biblijska skraćenica knjige je Mk.

Riječ je o sinoptičkom Evanđelju, a smatra se da je služio kao šablon za ostala dva sinoptička evanđelja (evanđelje po Mateju i evanđelje po Luki).

Markovo Evanđelje vjerovatno je prvo napisano Evanđelje. Mnogi kršćani drže da ga je napisao sveti Marko, najvjerojatnije u Rimu oko 6080. godine. Nekad se smatralo da je napisano nakon evanđelja po Mateju, što je razlog da se u Biblijama nalazi poslije njega.

Markov stil, način pisanja vrlo je jednostavan, živ i privlačan, sliči narodnom pripovijedanju.

Markovo evanđelje pripovijeda Isusov život od kada ga je krstio Ivan Krstitelj, preko djelovanja u Galileji i Jerusalemu, te muku, smrt i uskrsnuće, ali je uglavnom koncentrirano na posljednju sedmicu njegovog života. Redoslijed kazivanja određen je teološkim razmatranjima, što znatno otežava kritičku analizu Isusove biografije.[1] U ovom Evanđelju, zapisano je propovijedanje apostola Petra u Rimu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ R. Crim, Keith (2004). "Isus". Enciklopedija živih religija. Beograd: Nolit. str. 316–318. ISBN 978-86-19-02360-3. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]