Melek
Meleci (arapski: ملاك٬ ملك, anđeo) u islamu su nebeska bića, stvorena od svjetla od strane Allaha.[1][2][3][4] Kur'an je glavni izvor islamskog koncepta anđela,[5] ali opsežnije karakteristike anđela pojavljuju se u hadiskoj literaturi, Mi'radž literaturi, islamskoj egzegezi, teologiji, filozofiji i misticizmu.[3][4][6]
Vjerovanje u meleke jedno je od osnovnih načela unutar islama, jer je jedan od šest stubova vjere.[7][8] Meleci su istaknutiji u islamu u poređenju sa jevrejskom i kršćanskom tradicijom.[9] Meleci se razlikuju od drugih nevidljivih stvorenja po svom stavu kao stvorenja vrline, za razliku od zlih đavola (arapski: شَيَاطِين, romanizirano: šejatin ili perzijski: دیو, romanizirano: dīv) i dvosmislenih džina (arapski: جِنّ ili perzijski: پَری, romanizirano: parī).[3][10][11][12] Uprkos tome što se smatraju vrlim bićima, meleci nisu nužno donositelji dobrih vijesti, jer prema islamskoj tradiciji, meleci mogu obavljati tmurne i nasilne zadatke.[13]
Meleci se konceptualiziraju kao nebeska bića. Kao takvi, kaže se da nemaju strasti i tjelesnih želja. U islamu se raspravlja o tome da li meleci ipak mogu podbaciti. Mu'teziliti i mnoge selefije obično smatraju da su meleci uvijek poslušni i da nikada ne podbace u obavljanju svojih zadataka. Nasuprot tome, teološke škole (Kalām) često prihvataju pogrešivost meleka. Ašariti se slažu da meleci nemaju slobodnu volju, ali tvrde da ipak mogu propasti i pasti. Maturidi kažu da su nebeska stvorenja testirana i da meleci mogu pasti na takvom testu, nakon čega bivaju otpušteni sa svojih dužnosti.
U islamskoj filozofiji i sufizmu, meleci su povezani s prirodom razuma ('aql). Prema sufijskoj kosmologiji, oni povezuju više sfere intelekta s nižim svijetom materije. Dakle, ljudski um se konceptualizira tako da formira vezu s nebeskim sferama (malakūt) putem takvih nebeskih entiteta povezanih sa svjetlošću (nūr). Nasuprot tome, šejtani pokušavaju poremetiti vezu preusmjeravanjem uma u niže sfere, koje su stoga povezane s vatrom (nār).
Etimologija
[uredi | uredi izvor]Kur'anska riječ za anđela (arapski: ملك, romanizirano: melek) potiče ili od riječi Meleka, što znači "on je kontrolisao", zbog njihove moći da upravljaju različitim poslovima koji su im dodijeljeni,[14] ili od troslovnog korijena '-l-k, l-'-k ili m-l-k sa širokim značenjem "poslanik", baš kao i njegov pandan u hebrejskom jeziku (malʾákh). Međutim, za razliku od hebrejske riječi, ovaj termin se koristi isključivo za nebeske duhove božanskog svijeta, za razliku od ljudskih glasnika. Kur'an se i na anđeoske i na ljudske glasnike odnosi kao na resul.[15]
U predislamskoj arapskoj kulturi, ovaj termin su koristili i Semudi za bića koja zaslužuju molitvu.[16]
Kur'an i egzegeza
[uredi | uredi izvor]Kur'an opisuje meleke u kontekstu ranijih bliskoistočnih kulturnih tradicija, i monoteističkih i politeističkih sistema vjerovanja.[17] Vjerovanje u anđele je propisano za vjernika.[18][19] Sura 35 je, u nekim rukopisima, nazvana po njima (el-melā’ikah).[18] Uz nekoliko izuzetaka, meleci u Kur'anu su uglavnom bezlični.[20] Pojavljuju se u pričama o mitskoj prošlosti, eshatološkim slikama (raj/pakao) i u raspravama o proročanstvu i obožavanju.[20]
Dok se u Bibliji termin 'anđeo' odnosi na 'glasnike' (svjetovne ili božanske), Kur'an umjesto toga koristi termin 'resul'.[21][22] Meleci su isključivo nebeski duhovi. Kao i u biblijskoj tradiciji, meleci prenose poruku Zehariji (3:39) i Mariji (3:45).[18] U Kur'anu, meleci nisu ograničeni samo na glasnike, već su i dio nebeskog vijeća. Oni služe kao pisari (50:17-18), služe kao Božiji ratnici (9:26) i nose Božiji prijestol.[18] Bog naređuje anđelima da se poklone pred Ademom, slično sirijskoj Pećini blaga.[18]
Kur'an prikazuje džahilijet kao one koji obožavaju meleke kao manja božanstva (Sura 53:19-22; 6:100; 16:57; 37:149), za koje se vjeruje da djeluju kao posrednici (Sura 10:18). U predislamskoj arapskoj religiji, božanstva, džini, anđeli i demoni nisu jasno razgraničeni i preklapaju se u nešto drugo.[23][24] Nekoliko meleka u Kur'anu funkcionišu kao personificirani meteorološki fenomeni i mogu imati korijene u politeističkim animističkim vjerovanjima.[25]
Kur'anski izvještaj o stvaranju sugeriše superiornost ljudi nad melecima: Kada je Bog stvorio Adema, naučio ga je imenima svih stvari, znanju koje meleci nemaju. Muslimanski egzegeti ovo čitaju kao demonstraciju jedinstvene sposobnosti (vježbanje 'akla), koji meleci ne posjeduju.[25][26] Kao takvi, meleci više nisu objekti zasluženog obožavanja i također se razlikuju od Boga.[27] Prema Kur'anskoj egzegezi, neki meleci su odbili prihvatiti superiornost čovječanstva i postali su đavoli (šejtani).[18] Ova debata je usko povezana s diskusijom o drugim ajetima o melecima.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Webb, Gisela (2006). "Angel". u McAuliffe, Jane Dammen (ured.). Encyclopaedia of the Qurʾān. I. Leiden: Brill Publishers. doi:10.1163/1875-3922_q3_EQCOM_00010. ISBN 90-04-14743-8.
- ↑ MacDonald, D.B. and Madelung, W., "Malāʾika", in: Encyclopaedia of Islam, Second Edition, Edited by: P. Bearman, Th. Bianquis, C.E. Bosworth, E. van Donzel, W.P. Heinrichs. Online, retrieved 4 January 2024 Erste Online-Publikation: 2012 Erste Druckedition: ISBN 9789004161214, 1960-2007
- 1 2 3 Reynolds, Gabriel S. (2009). "Angels". u Fleet, Kate; Krämer, Gudrun; Matringe, Denis; Nawas, John; Rowson, Everett K. (ured.). Encyclopaedia of Islam, THREE. 3. Leiden: Brill Publishers. doi:10.1163/1573-3912_ei3_COM_23204. ISBN 978-90-04-18130-4. ISSN 1873-9830.
- 1 2 Kassim, Husain (2007). Beentjes, Pancratius C.; Liesen, Jan (ured.). "Nothing can be Known or Done without the Involvement of Angels: Angels and Angelology in Islam and Islamic Literature". Deuterocanonical and Cognate Literature Yearbook. Berlin: De Gruyter. 2007 (2007): 645–662. doi:10.1515/9783110192957.6.645. ISSN 1614-337X. S2CID 201096692.
- ↑ Burge, Stephen (2015) [2012]. "Part 1: Angels, Islam, and al-Suyūṭī's Al-Ḥabāʾik fī akhbār al-malāʾik – Angels in Classical Islam and contemporary scholarship". Angels in Islam: Jalāl al-Dīn al-Suyūṭī's Al-Ḥabāʾik fī akhbār al-malāʾik (1st izd.). London and New York: Routledge. str. 3–15. doi:10.4324/9780203144978. ISBN 978-0-203-14497-8. LCCN 2011027021. OCLC 933442177. S2CID 169825282.
- ↑ Stephen Burge Angels in Islam: Jalal al-Din al-Suyuti's al-Haba'ik fi akhbar al-mala'ik Routledge 2015 ISBN 978-1-136-50473-0 p. 22-23
- ↑ Muhammad ibn al-Uthaymin (1998). "The Belief in Angel". u Saleh al-Saleh (ured.). شرح اصل الايمان/Explaining the foundations of faith. Cooperative Office for Call & Islamic Guidance at Unaizah; King Fahd National Library Cataloging-in-Publication Data; Riyadh. str. 49–54. ISBN 9960-783-17-0. Pristupljeno 19. 11. 2023.
- ↑ "BBC – Religions – Islam: Basic articles of faith". Arhivirano s originala, 13. 8. 2018. Pristupljeno 13. 8. 2018.
- ↑ Kiel, Micah D. (2009). "Review of Angels: The Concept of Celestial Beings—Origins, Development and Reception (Deuterocanonical and Cognate Literature Yearbook 2007)". The Catholic Biblical Quarterly. 71 (1): 215–218. ISSN 0008-7912. JSTOR 43726529.
- ↑ (Mahmoud Omidsalar) Originally Published: December 15, 2000 Last Updated: February 7, 2012 This article is available in print. Vol. X, Fasc. 4, pp. 418-422
- ↑ el-Zein, Amira (2009). "Correspondences Between Jinn and Humans". Islam, Arabs, and Intelligent World of the Jinn. Contemporary Issues in the Middle East. Syracuse, New York: Syracuse University Press. str. 20. ISBN 978-0-8156-5070-6. JSTOR j.ctt1j5d836.5. LCCN 2009026745. OCLC 785782984.
- ↑ Reynolds, Gabriel Said, "Angels", in: Encyclopaedia of Islam, THREE, Edited by: Kate Fleet, Gudrun Krämer, Denis Matringe, John Nawas, Devin J. Stewart. Consulted online on 02 January 2024 <http://dx.doi.org/10.1163/1573-3912_ei3_COM_23204> First published online: 2009 First print edition: 9789004181304, 2009, 2009-3
- ↑ Yazaki, Saeko. "Classes of Beings in Sufism." Sufi Cosmology. Brill, 2022. 68-88.
- ↑ Ali, Syed Anwer. [1984] 2010. Qurʼan, the Fundamental Law of Human Life: Surat ul-Faateha to Surat-ul-Baqarah (sections 1–21). Syed Publications. p. 121.
- ↑ Burge, Stephan R. (2011). "The Angels in Sūrat al-Malāʾika: Exegeses of Q. 35:1". Journal of Qur'anic Studies. 10 (1): 50–70. doi:10.3366/E1465359109000230.
- ↑ Al-Azmeh, Aziz. The emergence of Islam in late antiquity: Allah and his people. Cambridge University Press, 2014. str: 294
- ↑ Kuehn, Sara, Stefan Leder, and Hans-Peter Pökel. "Introduction: Angels and Their Religious and Cosmological Contexts." The Intermediate Worlds of Angels. Ergon-Verlag, 2019. str. 18-19
- 1 2 3 4 5 6 Reynolds, G. S. (2009)- Angels, In K. Fleet, G. Krämer, D. Matringe, J. Nawas and D. J. Stewart (eds.), Encyclopedia of Islam Three Online. Brill
- ↑ Piras A. (2016) Angel. In Vocabulary for the stury of religion Brill
- 1 2 Stephen Burge. 2024. 'Angels (malāʾika)', St Andrews Encyclopaedia of Theology. Edited by Brendan N. Wolfe et al. https://www.saet.ac.uk/Islam/Angels Accessed: 4 November 2024 str. 4
- ↑ Kuehn, Sara, Stefan Leder, and Hans-Peter Pökel. "Introduction: Angels and Their Religious and Cosmological Contexts." The Intermediate Worlds of Angels. Ergon-Verlag, 2019. str. 26
- ↑ S.R. Burge Journal of Qurʼanic Studies The Angels in Sūrat al-Malāʾika: Exegeses of Q. 35:1 Sep 2011. vol. 10, No. 1 : str. 50–70
- ↑ Izutsu, Toshihiko. "Revelation as a linguistic concept in Islam." Studies in Medieval Thought 5 (1962): 142.
- ↑ Kuehn, Sara, Stefan Leder, and Hans-Peter Pökel. "Introduction: Angels and Their Religious and Cosmological Contexts." The Intermediate Worlds of Angels. Ergon-Verlag, 2019. str. 28
- 1 2 Kuehn, Sara, Stefan Leder, and Hans-Peter Pökel. "Introduction: Angels and Their Religious and Cosmological Contexts." The Intermediate Worlds of Angels. Ergon-Verlag, 2019. str. 29
- ↑ Stephen Burge. 2024. 'Angels (malāʾika)', St Andrews Encyclopaedia of Theology. Edited by Brendan N. Wolfe et al. https://www.saet.ac.uk/Islam/Angels Accessed: 4 November 2024 str. 5
- ↑ Kuehn, Sara, Stefan Leder, and Hans-Peter Pökel. "Introduction: Angels and Their Religious and Cosmological Contexts." The Intermediate Worlds of Angels. Ergon-Verlag, 2019. p. 29