Šuajb

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Božiji poslanik
Šuajb
s.a.v.s.
Izvorno ime شعيب
Poznat(a) po Poslan stanovnicima Medjena
Religija Islam

Šuajb je poslanik u islamu. Živio je u Medjenu, nazvanom po istoimenom plemenu, u blizini oblasti Me'an, u Šamu, blizu Lutovog mora.[1] U vremenskom kontekstu stanovnici Medjena živjeli su neposredno nakona Lutovog naroda.

Porijeklo[uredi | uredi izvor]

Po pogledu porijekla ne može se tačno utvrditi Šuajbova loza. Postoji nekoliko mišljenja ali nijedno od njih ne može sa sa sigurnošću uzeti za ispravno. Stanovnici Medjena su bili istovremenici poslanika Ibrahima a Šuajb je bio jedan od onih koji su povjerovali Ibrahimu i sa njim učinili hidžru i otišli za Šam, odnosno Damask. Za nega se kaže da je bio rječiti vjerovjesnik (Hatibu-l-enbijai) jer je bio veoma rječit i biranim riječima je pozivao svoj narod u ispravnu vjeru.[1]

Stanovnici Medjena i Šuajb[uredi | uredi izvor]

Stanovnici Medjena bili su nevjernici koju su se još bavili i drumskim razbojništvom i ugrožavanje prolaznika. Stanovnici Medjena su nazivani još i stanovnici Ejke, kako se spominje u Kur'anskoj suri El-Hidžr, kada se govori o kazni kojom je kažnjen Lutov i Šuajbov narod.[2] O istim događajima koji su zadesili iste narode kazuje se i u suri Eš-Šu'ara (ajeti od 176. do 191).

Obožavali su drvo Ejku (zbog kojeg su i nazvani stanovnici Ejke), oko kojeg se nalazilo gusto grmlje, krivo su mjerili i zakidali na vagi[3] o čemu se kaže u spomenutoj suri Eš-Šu'ara. Općenito smatrani su lošim i pokvarenim narodom. Upravo iz tog razloga kao spas poslan im je poslanik Šuajb o čemu se govori u surama El-A'raf i Hud.

Kur'an o Šuajbu[uredi | uredi izvor]

Šuajb se u Kur'anu spominje nekoliko puta i to u sljedećih pet sura: El-A'raf, Hud, El-Hidžr, Eš-Šu'ara' i suri El-'Ankebut. Kada se govori o Šuajbu i njegovom narodu uvijek se uz to kazivanje spominju i drugi poslanici: Nuh, Hud, Salih i najčešće Lut, čije spominjanje prethodi kazivanju o Šuajbu i stanovnicima Medjena.

U suri Hud se o Šuajbu i njegovom narodu kaže:

84. I Medjenu - brata njihova Šuajba. 'O narode moj', govorio je on, 'Allahu se klanjajte vi drugog boga osim Njega nemate, i krivo ni na litru ni na kantaru ne mjerite. Vidim da u

obilju živite i bojim se da vas jednog dana ne zadesi kazna, pa da svi nastradate.
85. "O narode moj! Pravo mjerite i na litru i na kantaru i ne zakidajte ljudima stvari njihove i ne činite zlo po zemlji praveći nered.

86. "Bolje vam je ono što Allah ostavlja kao dozvoljeno, ako hoćete biti vjernici; a ja nisam vaš čuvar."[4]

Međutim, stanovnici Medjena ne samo da mu nisu povjerovali već ga i u laž utjeruju na što im on odgovara i opomenjuje ih pri čemu se u sljedećim ajetima spominje i kazna koja ih je zadesila:

93. "O narode moj, činite sve što možete, a činit ću i ja. Vi ćete sigurno saznati koga će kazna stići koja će ga osramotiti i ko je lažac. Pa, čekajte i ja ću s vama čekati!"

94. "I kada je pala naredba Naša, Mi smo, iz milosti Naše, Šuajba i vjernike s njim spasili, a one koji su zlo činili pogodio je užasan glas i oni su u zemlji svojoj mrtvi, nepomični osvanuli",

95. "kao da na njoj nikad nisu ni postojali. Daleko bio Medjen, kao i Semud!"[5]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b "Kazivanje o Vjerovjesnicima - Šuajb a.s.". www.scribd.com. Pristupljeno 25. 5. 2018. 
  2. ^ "Ibn Kesirov tefsir sure El-Hidžr". ummet.at. Pristupljeno 25. 5. 2018. 
  3. ^ "Ibn Kesirov tefsir sure El-Araf". ummet.at. Pristupljeno 25. 5. 2018. 
  4. ^ "Ibn Kesirov tefsir sure Hud (od 84. do 86. ajeta)". ummet.at. Pristupljeno 25. 5. 2018. 
  5. ^ "Ibn Kesirov tefsir sure Hud (od 93. do 95. ajeta)". ummet.at. Pristupljeno 25. 5. 2018.