Hud (sura)

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Hud
هود
Example alt text
Prva stranica sure "Hud"
Klasifikacija Mekanska
Značenje naziva sure "Hud"
Redni broj u Kur'anu 11
Statistike
Broj ajeta u suri 123
Broj sedždi-tilavet nema

Sura Hud (Arapski سورة هود, Suretun Hud) jest 11. sura svete islamske knjige Kur'ana. Ima 123 ajeta i ubraja se u mekanske sure jer je objavljena u Meki.

Jedna je od 29 sura koje počinju sa karakterističnim početkom, odnosno odvojenim harfovima. Druga je od pet kur’anskih sura koje počinju sa karakterističnim znakom, trostrukim harfom Elif-Lam-Ra (ostale sure su: Junus, Jusuf, Ibrahim i El-Hidžr).[1]

Ime sure[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Hud

Sura je dobila naziv po imenu jednog od Božijih poslanika, Hudu, koji je živio oko 2400. god. prije nove ere.[2]

Sadržaj sure[uredi | uredi izvor]

Arapski tekst sure "Hud"

Sura počinje sa takozvanim "Mutešabih ajetima".[3] U prvom dijelu sure, se opominju oni koji se protive vjeri. U drugom dijelu se dokazuje istinitost Božije objave i pozivaju se protivnici Kur'ana da načine samo jedno poglavlje koje bi bilo slično Kur'anskom, a zatim se spominje da su svi prijašnji poslanici spominjali da će Kur'an biti objavljen i time dokazali njegovu istinitost. U slijedećih šest ajeta se najoštrije osuđuju i opominju neprijatelji koji su drski i nasilni i pokazuje kako su rđavo završili oni koji su se digli protiv Božijih poslanika: Huda, Saliha, Luta, Šuajba. U devetom dijelu sure se govori o Božijem poslaniku Musau i utvrđuje se njegov zakon. U zadnjem dijelu se traži od Poslanika i njegovih sljedbenika da ustraju i izdrže u borbi za Istinu[4].

A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere učinio. Međutim, oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti, osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje...

Kur'an

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Karakteristični počeci kur’anskih sura". islamskazajednica.ba. Pristupljeno 10. 11. 2016. 
  2. ^ www.zainab.org (eng.)
  3. ^ Sura Bekara, Elif-Lam-Mim
  4. ^ "Kur'an časni", Stvarnost- Zagreb, 1969