Musa

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Božiji poslanik
Musa
s.a.v.s.
Musa (Moses)1.png
Ime "Musa" ispisano kaligrafijom
Izvorno ime مُوسَى
Poznat(a) po Tevrat
Religija Islam
Rodbina Harun (brat)

Musa (hebrejski: מֹשֶׁה (Moše ili Mojsije), arapski: مُوسَى) jeste poslanik u islamu, odnosno starozavjetni vjerski vođa, zakonodavac i historičar. Veoma je važna ličnost u svim abrahamskim religijama.

Мusa
na hijeroglifima
<
F31 S29 S29
>

Biografija[uredi | uredi izvor]

Musa (مُوسَى) jeste poslanik i jedan od "ulu-l-‘azm" ili posebno odabranih Allahovih poslanika.[1]

Rođen je oko 1526. p. n. e, u vrijeme kad su Egiptom, gdje su Jevreji živjeli kao robovi, vladali faraoni. Natalitet Egipćana kao domicilnog stanovništva drastično je opao zbog čestih ratova koji su vođeni u to vrijeme dok se jevrejska populacija nesmetano širila. Iz straha od jevrejske pobune, faraon daje naređenje da se novorođena jevrejska djeca ubijaju. Musaova majka iz straha od ubistva svoga novorođenčeta (Musaa), u očaju stavlja dijete u korpu i pušta ga u rijeku Nil. Međutim, korpu dalje nizvodno nalazi niko drugi do - faraonova supruga.

  • I Mi nadahnusmo Musaovu majku: "Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi ćemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga učiniti.
  • I nađoše ga faraonovi ljudi, da im postane dušmanin i jad; – zaista su faraon i Haman i vojske njihove uvijek griješili.
  • I žena faraonova reče: "On će biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga, možda će nam od koristi biti, a možemo ga i posiniti." A oni ništa ne predosjetiše.

(Kur'an, El-Kasas, 7–9)

Musaova sestra koja je to sve vidjela prišla je i predložila svoju majku kao dojilju za dijete, što faraonova supruga prihvata, i uz svu pomoć i počasti daje Musaa na dojenje kod njegove majke, a da to i nije znala. Islam pozitivno govori o faraonovoj supruzi i navodi se da se zvala Asja i islamska tradicija navodi da je ona bila u monoteizmu, uprkos okruženju u kome se nalazila (Drevni Egipat).[2][3]

Nadalje se spominje da je Musa odrastao na faraonovom dvoru uz sve počasti, edukaciju i odgoj faraonove elite. Međutim jednoga dana kada je prolazio ulicom, vidio je situaciju gdje se Kopt (Egipćanin) i Jevrej tuku, Kur'an o tome govori na slijedeći način:

  • I kad se on opasa snagom i stasa, dadosmo mu mudrost i znanje; tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine.
  • I on uđe u grad neopažen od stanovnika njegovih i u njemu zateče dvojicu ljudi kako se tuku, jedan je pripadao njegovu, a drugi neprijateljskom narodu, pa ga zovnu u pomoć onaj iz njegova naroda protiv onog iz neprijateljskog naroda, i Musa ga udari šakom i – usmrti. "Ovo je šejtanov posao!" – uzviknu – "on je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu dovodi!

(Kur'an, El-Kasas, 14–15)

Nakon što je slučajno ubio faraonovog čovjeka navodi se kako se Musa pokajao za to. Dalje se u islamskoj tradiciji kaže kako je čovjek koga je Musa odbranio, rekao faraonovim ljudima da je Musa ubio čovjeka. Musa je u strahu od odmazde pobjegao iz grada.

  • I jedan čovjek s kraja grada dotrča: "O Musa" – reče – "glavešine se dogovaraju da te ubiju; zato bježi, ja sam ti zbilja iskren savjetnik."
  • I Musa iziđe iz grada, ustrašen, iščekujući šta će se desiti. "Gospodaru moj" – reče – "spasi me naroda koji ne vjeruje!"
  • I kad se uputi prema Medjenu, on reče: "Gospodar moj će mi pokazati Pravi put!"

(Kur'an, El-Kasas, 20–22)

Bježeći iz grada, prestrašen, gladan i žedan, Musa stiže do jednog izvora gdje je vidio dvije djevojke koje su čekale u redu da napoje stoku na tom izvoru. Obzirom da su one bile povučene djevojke, dugo su čekale na red. Musa je uzeo od njih njihovu stoku i napojio ih umjesto njih. Jedna od njih ispričala je događaj svome ocu i stidljivo mu rekla da je Musa "snažan i pouzdan", nakon čega ga njihov otac poziva na ručak.[4] Musa, ispričavši svome domaćinu šta se desilo i nakon što je domaćin vidio da je Musa dobar čovjek, odlučuje da ga unajmi pod određenim uslovima:

  • "Ja želim da te oženim jednom od ove dvije kćeri moje" – reče on – "ali trebaš me osam godina služiti; a ako deset napuniš, biće dobra volja tvoja, a ja ne želim da te na to silim; ti ćeš vidjeti, ako Bog da, da sam dobar."

(Kur'an, El-Kasas, 27)

Nakon ugovorenog roka, koji je po iznosio 10 godina, Musa kreće sa svojom, tada već formiranom porodicom, krišom u Egipat. Na putu su se izgubili u jednoj noći i Kur'an navodi kako je Musa vidio vatru na jednoj strani brda, a kada je došao do svjetlosti iznenada je začuo glas:

  • A kad dođe do vatre, neko ga zovnu s desne strane doline, iz stabla, u blagoslovljenom kraju: "O Musa, Ja sam – Allah, Gospodar svjetova!

(Kur'an, El-Kasas, 30)

Musa postaje poslanik[uredi | uredi izvor]

Nakon prvog susreta i nakon što ga je prošao strah, Musa od Allaha dobija direktna uputstva i naređenja da ode Faraonu i pozove ga u monoteizam, te da se prestane nazivati "božanskom osobom" i da pusti Jevreje iz ropstva. Kur'an govori o tome da je Musa zamolio Allaha da sa njim pošalje i Haruna, njegovog brata, jer je Harun rječitiji od njega. Allah mu uslišava molbu i njih dvojica odlaze kod faraona sa poslaničkom misijom od Gospodara svjetova.

Faraonov odgovor[uredi | uredi izvor]

  • "A ko je Gospodar svjetova?" – upita faraon.
  • "Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, ako vjerujete" – odgovori on.
  • "Čujete li?" – reče onima oko sebe faraon.
  • "Gospodar vaš i Gospodar vaših davnih predaka" – reče Musa.
  • "Poslanik koji vam je poslan uistinu je lud" – reče faraon.
  • "Gospodar istoka i zapada i onoga što je između njih, ako pameti imate" – reče Musa.
  • A faraon reče: "Ako budeš kao boga nekog drugog osim mene priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti!"
  • "Zar i onda kad ti budem očigledan dokaz donio?" – upita on.
  • "Pa daj ga, ako istinu govoriš!" – reče faraon.

(Kur'an, Eš-Šu'ara', 23–31)

Nakon što je odbio Musaove zahtjeve ne vjerujući mu da je poslanik, Bog ga obavještava preko Musaa da će ga stavljati na razna iskušenja sve dok ne pusti Jevreje sa Musaom iz Egipta. Nakon kuge, najezde skakavaca koji su uništili usjeve, zagađenosti rijeke Nil od koje je zavisila egipatska ekonomija i svih ostalih raznih iskušenja kojima su bili pogođeni faraonovi ljudi, oni su napokon rekli:

  • ..."O Musa, moli se, u naše ime, Gospodaru svome – onako kako ti je On naredio: ako nas oslobodiš nevolje, mi ćemo zaista vjerovati i s tobom sinove Israilove, sigurno, poslati."

(Kur'an, El-A'raf, 134)

Prelazak preko mora[uredi | uredi izvor]

Jevreji su pušteni iz Egipatskog ropstva, ali su ipak Faraonovi ljudi krenuli za njima. I kada su bili nadomak mora, Musau je naređeno da udari štapom po moru na šta se more razdvojilo na dva dijela. Jevreji su prošli preko, a kada su to htjeli učiniti i faraonovi ljudi, more se sručilo na njih i svi su se ugušili.[5]

  • I Mi objavismo Musau: "Kreni noću s robovima Mojim, ali bićete gonjeni."
  • I faraon posla po gradovima sakupljače:
  • "Ovih je zaista malo
  • i rasrdili su nas,
  • a mi smo svi budni!"
  • I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka,
  • iz riznica i dvoraca divnih.
  • Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi.
  • I oni ih, kad se sunce rađalo, sustigoše.
  • pa kad jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše: "Samo što nas nisu stigli!"
  • "Neće!" – reče on – "Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati."
  • I Mi objavismo Musau: "Udari štapom svojim po moru!" – i ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo;
  • i Mi onda tamo one druge približismo –
  • a Musaa i sve one koji bijahu s njim spasismo –
  • i one druge potopismo.

(Kur'an, Eš-Šu'ara', 52–67)

Lutanje pustinjom i obećana zemlja[uredi | uredi izvor]

Rekonstrukcija putovanja Jevreja po pustinji nakon izlaska iz Egipta.
  • a potlačenom narodu dadosmo u naslijeđe istočne i zapadne krajeve zemlje koju smo blagoslovili, i lijepo obećanje Gospodara tvoga sinovima Israilovim bilo je ispunjeno – zato što su trpjeli, a sa zemljom sravnismo ono što su faraon i narod njegov sagradili i ono što su podigli.
  • I Mi sinove Israilove preko mora prevedosmo, pa oni naiđoše na narod koji se klanjao kumirima svojim. "O Musa" – rekoše – "napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove!" – "Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!" – reče on.
  • "Zaista će biti poništeno ono što ovi ispovijedaju i beskorisno će im biti ono što rade.
  • Zar da vam, pored Allaha, tražim drugog boga, a On vas je iznad ostalog svijeta uzdigao?"
  • I pošto smo vas Mi od faraonovih ljudi izbavili, koji su vas neizmjerno mučili: mušku djecu su vašu ubijali, a žensku vam u životu ostavljali, to je bilo teško iskušenje od Gospodara vašeg –
  • Mi odredismo da čas susreta sa Musaom bude kad se napuni trideset noći, i dopunismo ih još sa deset, pa se vrijeme koje je odredio Gospodar njegov ispuni za četrdeset noći. A Musa je bio rekao bratu svome Harunu: "Zastupaj me u narodu mome, i red pravi i ne slijedi puteve onih koji su smutljivci!"
  • I kad Nam Musa dođe u određeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on reče: "Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!" – "Ne možeš Me vidjeti" – reče – "ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svome mjestu, vidjećeš Me!" I kad se Gospodar njegov onome brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesviješćen strovali. Čim se osvijesti, reče: "Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!"
  • "O Musa" – reče On – "Ja sam tebe odlikovao nad ostalim svijetom poslanstvom Svojim i govorom Svojim. Ono što ti dajem uzmi i zahvalan budi!"
  • I Mi mu na pločama napisasmo pouku za sve, i objašnjenje za svašta. "Primi ih svojski, a narodu svome zapovijedi da se pridržava onoga što je u njima ljepše!" A pokazaću vam i zemlju grješnika.
  • Odvratiću od znamenja Mojih one koji se budu bez ikakva osnova na Zemlji oholili. I kakav god oni dokaz vide, neće ga vjerovati: ako vide Pravi put – neće ga kao put prihvatiti, a ako vide stranputicu – kao put će je prihvatiti. To zato što će dokaze Naše poricati i što će prema njima ravnodušni biti.
  • A onima koji dokaze Naše ne budu priznavali i koji u susret na onome svijetu ne budu vjerovali, biće poništena djela njihova. Zar će biti drukčije kažnjeni nego kako su radili?
  • I narod Musaov, poslije odlaska njegova, prihvati od nakita svoga kip teleta koje je rikalo. Zar nisu vidjeli da im ono ne govori i da ih Pravim putem ne vodi? Oni ga prihvatiše i prema sebi se ogriješiše.
  • I pošto se poslije gorko pokajaše i uvidješe da su zabludjeli, oni rekoše: "Ako se Gospodar naš na nas ne sažali i ako nam ne oprosti, doista ćemo biti izgubljeni!"
  • A kad se Musa srdit i žalostan narodu svome vrati, povika: "Kako ste tako ružno poslije odlaska moga postupili! Zašto ste požurili i o naređenje Gospodara svoga se oglušili?" – i ploče baci, i brata svoga za kosu dohvati i poče ga vući sebi. "O sine majke moje" – reče Harun – "narod nije nimalo do mene držao i umalo me nije ubio; nemoj da mi se svete dušmani i ne smatraj mene jednim od onih koji su se prema sebi ogriješili."
  • "Gospodaru moj" – zamoli Musa – "oprosti meni i bratu mome i učini da budemo pod okriljem Tvoje milosti, Ti si od milostivih najmilostiviji!"
  • One koji su tele prihvatili stići će kazna Gospodara njihova i poniženje još na ovome svijetu; tako Mi kažnjavamo one koji kuju laži.
  • A onima koji hrđava djela rade, pa se poslije pokaju i vjernici postanu, Gospodar tvoj će, poslije toga, sigurno oprostiti i samilostan biti.
  • I kad Musaa srdžba minu, on uze ploče na kojima je bilo ispisano uputstvo na Pravi put i milost za one koji se Gospodara svoga boje.
  • I Musa odabra iz naroda svoga sedamdeset ljudi da u određeno vrijeme stanu pred Nas. A kad ih zadesi potres, on reče: "Gospodaru moj, da si htio, mogao si i njih i mene uništiti još prije. Zar da nas uništiš zbog onoga što su uradili bezumnici naši? To je samo iskušenje Tvoje kojim Ti, koga hoćeš, u zabludi ostavljaš, a kome hoćeš, na Pravi put ukazuješ; Ti si Gospodar naš, pa nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti praštaš najviše;
  • I dosudi nam milost na ovome svijetu, i na onome svijetu – mi se vraćamo Tebi!" – "Kaznom Svojom Ja kažnjavam koga hoću" – reče On – "a milost Moja obuhvaća sve; daću je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, i onima koji u dokaze Naše budu vjerovali,
  • onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neće znati čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što budu željeli.
  • Reci: "O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega slijedite – da biste na Pravome putu bili!"

(Kur'an, El-A'raf, 137–158)

Nakon lutanja pustinjom i nomadskog života pod vodstvom Musaa, Bog Jevrejima preko Musaa obećava Svetu zemlju prema kojoj su krenuli.[6][7] Musa ipak ne stiže sa Jevrejima jer ga smrt zatiče nadomak svete zemlje, 1406. godine prije nove ere. Ibn Kesir u svome djelu "Kazivanja o vjerovjesnicima" navodi da Musaa nakon njegove smrti nasljeđuje Jošu'a ibn Nun, njegov sluga. Pobjeđuje narod koji se nalazio u svetoj zemlji, te uvodi Jevreje u nju. Kada je Musa umro imao je 120 godina.[8][9]

  • I Musau i Harunu smo milost ukazali,
  • pa i njih i narod njihov nevolje velike spasili
  • i pomogli im da pobijede,
  • i Knjigu im jasnu dali
  • i obojicu na Pravi put uputili
  • i u naraštajima kasnijim im spomen sačuvali:
  • "Nek su u miru Musa i Harun!"
  • Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine,
  • a njih dvojica su, uistinu, bili robovi Naši, vjernici.

(Kur'an, Es-Saffat, 114–122)

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Boravak Benu Israila u Misiru i rođenje Mūsāovo i Harunovo, alejhimesselam". znaci.com. Pristupljeno 24. 12. 2017. 
  2. ^ "Musa, a.s., i faraon (1. dio)". minber.ba. Pristupljeno 24. 12. 2017. 
  3. ^ "Musa, a.s., i faraon (2. dio)". minber.ba. Pristupljeno 24. 12. 2017. 
  4. ^ "Dolina Tuva, Musa alejhisselam i Faraon, Allahovih 9 čuda opomene i pouke Egipćanima, Dva primjera pouke". znaci.com. Pristupljeno 24. 12. 2017. 
  5. ^ "Izlazak, Sinaj". znaci.com. Pristupljeno 24. 12. 2017. 
  6. ^ "Mūsā, alejhisselam, i hazreti Hidr". znaci.com. Pristupljeno 24. 12. 2017. 
  7. ^ "Zavjet". znaci.com. Pristupljeno 24. 12. 2017. 
  8. ^ Ibn-Kesir. Kazivanja o vjerovjesnicima. str. 373. 
  9. ^ "Na kraju puta, Ulazak u Svetu zemlju". znaci.com. Pristupljeno 24. 12. 2017. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

  • Musa na Wikimedia Commonsu