Nuh

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Stari prikaz Nuhove arke (mogulska minijatura - 16. vijek)

Noe (ili Noa (hebrejski נוֹחַ; Nuh; arapski: نوح) je lik iz Biblije[1] i Kur'ana; odabrani prorok ili poslanik. Biblijska priča o Nuhu je sadržana u Knjizi postanka, dok Kur’an sadrži cijelu suru sa imenom Nuh. U Knjizi Postanka, Nuh je spasio samo svoju porodicu, sebe i po dva predstavnika svake životinjske vrste, dok je u Kur’anu to bilo još 72 člana Nuhove vjerske zajednice.[2]

Islamski prikaz[uredi | uredi izvor]

Dio kapitalnog historijskog djela Početak i kraj klasičnog islamskog pisca i učenjaka Ibn Kesira se zove Kazivanje o vjerovjesnicima u kojemu je na nekoliko desetina stranica navedeno dosta islamskih tradicionalnih predaja vezano za poslanika Nuha.[3] Neke od tih predaja su i hadisi. Po islamskom učenju Nuh (نوح) je sin Lameha, a on sin Metuzalema, koji je sin Henoha (Idris), sina Jareda, koji je sin Malalela, a on sin Kenana, sina Enoša; on je sin Šita, koji je sin Adema, oca čovječanstva.

Kur'an na dosta mjesta govori o ovom poslaniku koji spada u takozvane Ulul-Azm (odabrane poslanike). Među takozvane Ulul-Azm spadaju također Ibrahim, Musa, Isa, Muhammed. U kuranskoj predaji se kaže da je narod Benu Rasib imao nekoliko božanstava koje su obožavali. Tako se navodi da su imali idole: "Veda", "Suva'a", "Jegus", "Jeu'ka" i "Nesra". Također se navodi da je Nuh dobio poslanstvo u 50 godini života, a po drugim mišljenjima u 350-toj:

"I mi smo poslali Nuha njegovom narodu, pa je među njima ostao hiljadu, manje pedeset godina, pa ih je zadesio potop dok su činili nasilje." (Kur'an, El-Ankebut, 14-15).

Nakon šta je Bog (Allah) poslao Nuha da opominje svoj narod da se klone loših djela i nasilja jednih prema drugima, i da se klone politeizma i da se vrate obožavanju jednog Boga, kaže se da je bezuspješno to radio 950 godina (po islamskom vjerovanju prijašnji narodi su bili viši i duže su živjeli nego moderni čovjek).

Nakon toga dolazi naredba Nuhu da gradi lađu u koju će dovesti po par od svake životinje. On i malobrojna zajednica vjernika (72 muškarca i žene) počinju taj veliki projekat:

"I on je pravio lađu, kad god bi kraj njega prolazile glavešine naroda njegovog, izrugivali bi mu se." (Kur'an, Hud, 36).

Ibn Abbas kaže da je lađa bila duga hiljadu i dvije stotine aršina (1 aršin je 68 cm), široka šest stotina aršina. Imala je tri sprata a sa gornje strane je bila zaštićena pokrivačem:

"Pa smo nebeska vrata otvorili vodi koja je neprekidno lila, i učinili da iz zemlje provru izvori, pa su se vode sastale, kako je bilo i određeno. A njega smo na lađi nosili, od dasaka i klinaca". (Kur'an, El-Kamer, 10-13).

Navodi se u predajama također da Nuhov sin Jam (Kenan) je također potopljen, i da nije vjerovao ocu.

Nakon putovanja od 150 dana (Katade) lađa je pristala na brdu El-Džudijj. Vjeruje se da je to planina Ararat u Turskoj.

Stari Zavjet i kršćanski pogled[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Knjiga postanka, Biblija
  2. ^ Nuh (sura)
  3. ^ Ibn Kesir. Početak i kraj, Kazivanje o vjerovjesnicima.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]