Idi na sadržaj

Et-Tevba

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
التوبة
Et-Tevba
Pokajanje
Prikaz prve stranice sure Et-Tevba
KlasifikacijaMedinska
Džuz10. i 11.
Red. br. u Kur'anu9.
Br. ajeta u suri129
Br. sedždi-tilavetnema

Sura Et-Tevba (arapski: سورة التوبة) Suretut-tevba; bosanski: Pokajanje), također poznata kao Bera (Ultimatum (Jusuf Ali, eng. prijevod), ili u prijevodu Besima Korkuta Obznana) jest deveta sura u Kur'anu. Sadrži 129 ajeta i jedna je od posljednjih medinskih sura.

Početak sure objavljen je u vrijeme rata i ta tema prevladava u prvim ajetima.

Muslimani vjeruju da je otkriveno u vrijeme ekspedicije Tabuka u Medinu 9. godine po hidžri. Sanski rukopis čuva neke ajete, na pergamentnom radiokarbonu koji datira između 578 (44 prije hidžre) i 669 (49 poslije hidžri).[1][2]

To je jedina sura u Kur'anu koja ne počinje Bismillom, uobičajenim uvodom, U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog. Obrađuje gotovo iste teme kao one koje se obrađuju u suri el-Enfal. Za razliku od svih ostalih sura, poslanik Muhammed nije naredio da se bismilla stavi na početak ove sure.[3][4] Et-Tavbin ajet 40. se odnosi na Ebu-Bekra kao "Drugog od dva".[5]

"Bismilla"

[uredi | uredi izvor]

Jedina je sura koja ne počinje Bismillom (riječima "U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog"). O tome postoje različita tumačenja među islamskim učenjacima. Ibn-Kesir u svom Tefsiru navodi citat od Osmana ibn Affana da ju je izostavio u prvom pisanom primjerku Kur'ana (pogledati članak Kur'an) samo zato što je "preselio Allahov Poslanik, a nije nam objasnio da je ona (Bismilla) iz nje".

Obznana

[uredi | uredi izvor]

Početak sure navodi prekid ugovora koji su politeisti iz Mekke imali s prvim muslimanima. U tom ugovoru dopuštalo se naizmjenično obavljanje vjerskih obreda, jedne godine mnogobošcima iz Mekke, a druge godine muslimanima. Ovi ajeti ukidaju prava politeistima da obavljaju svoje obrede pored svetog mjesta muslimana – Kabe, jer su podrazumijevali obrede koji su neprihvatljivi u islamu, kao što je obilazak oko svete Kabe bez odjeće i obožavanje drugih bogova na mjestu hrama koji je izgradio poslanik Ibrahim (Abraham) jednom Bogu.

Muslimani se od petog ajeta do kraja sure potiču na ratovanje s politeistima odmah nakon "četiri sveta mjeseca", međutim:

  • Sa mnogobošcima s kojima imate zaključene ugovore koje oni nisu ni u čemu povrijedili, niti su ikoga protiv vas pomagali, ispunite ugovore do ugovorenog roka. Allah zaista voli pobožne. (4. ajet)

"Veliki hadž"

[uredi | uredi izvor]

Termin "Veliki hadž" spomenut je u trećem ajetu. To je suprotan termin od običaja arapskih mnogobožaca da dan prinošenja žrtvi kod Kabe nazivaju "malim hadžom". O terminu "veliki hadž" govori se u nekoliko hadisa:

  • Prenosi Ibn-Džerir od Abdurahmana bin Ebu-Bekra, a on od svog oca da je rekao: "Tog dana sjedio je Allahov Poslanik na svojoj devi, a ljudi su držali za njen povodac, pa je rekao: 'Koji je danas dan?' Šutjeli smo toliko da smo pomislili da će ga nazvati drugim imenom, pa je rekao: 'Zar ovo nije dan Velikog hadža?'"

Misteriozno ime Uzejr

[uredi | uredi izvor]

U 30. ajetu kaže se:

  • Jevreji govore: "Uzejr je Allahov sin", a kršćani kažu: "Mesija je Allahov sin". To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi prijašnjih nevjernika – Bog ih ubio! Kuda se odmeću?

Islamski učenjaci razilaze se u vezi s "Uzejrom", tako da neki od njih misle da je to bio poslanik Uzejr (Ezra), koji je živio u vremenu između poslanika Sulejmana (Solomona) i Zekerijje (Zaharije). Postoje mišljenja da je riječ o Azazelu ili Ozirisu.

Jevrejski učenjaci kategorički odbacuju bilo kakvu tvrdnju o obožavanju "Božijeg sina" među Jevrejima.

...oni žele svojim ustima da ugase Božije svjetlo, a Bog želi da vidljivim učini svjetlo svoje, makar to ne bilo po volji nevjernicima.

Et-Tevba

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. "Birmingham Qur'an manuscript dated among the oldest in the world". University of Birmingham. 22. 7. 2015. Arhivirano s originala, 26. 12. 2018. Pristupljeno 22. 7. 2015.
  2. "'Oldest' Koran fragments found in Birmingham University". BBC. 22. 7. 2015. Pristupljeno 22. 7. 2015.
  3. Ünal, Ali. (2008). The Qurʼan with annotated interpretation in modern English. Somerset, N.J.: Tughra Books. str. 385. ISBN 978-1-59784-144-3. OCLC 234244740.
  4. Ibn Kathir. "Tafsir Ibn Kathir (English): Surah Al Tawbah". Quran 4 U. Tafsir. Pristupljeno 22. 12. 2019.
  5. Muir 1878, str. 143.

Dodatna literatura

[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]