Jusuf (sura)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
يوسف
Jusuf
Jusuf
Prva stranica sure Jusuf
KlasifikacijaMekanska
Džuz12. i 13.
Red. br. u Kur'anu12.
Vrijeme objave2-3 godine prije Hidžre
Br. ajeta u suri111
Br. riječi1795
Br. slova7125
Br. harf-e-Mukatta'at3 (ا ل ر)
Br. sedždi-tilavetnema

Sura Jusuf (arapski: سورة يوسف, Suretun Jusuf) jest 12. sura Kur'ana. Sadrži 111 ajeta i objavljena je u Meki što znači da se ubraja u mekanske sure.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Jedna je od 29 sura koje počinju sa karakterističnim početkom, odnosno odvojenim harfovima. Treća je od pet kur’anskih sura koje počinju sa karakterističnim znakom, trostrukim harfom Elif-Lam-Ra (ostale sure su: Junus, Hud, Ibrahim i El-Hidžr).[1]

Ime sure[uredi | uredi izvor]

Sura je dobila naziv po imenu jednog od Božijih poslanika, Jusufu (Josipu, Jozefu), sinu Ja'kubovom (Jakov), koji je također bio Božiji poslanik.

Sadržaj sure[uredi | uredi izvor]

Sura počinje sa takozvanim "Mutešabih ajetima"[2] Odmah na početku sure počinje se sa pričom o Jusufu, koja je gotovo cijela posvećena njemu; slučajem sa braćom, karavanom za Stari Egipat, njegov život, i naseljavanje njegovog oca Ja'kuba i braće u Egipat. Drugi dio sure navodi razloge spominjanja slučajeva prijašnjih Poslanika, pa se kaže da je Bog i prijašnjim narodima slao "stanovnike gradova" da "opominju ljude na Sudnji dan" i da "u kazivanjima o njima je pouka za one koji su razumom obdareni."

A koliko ima znamenja na nebesima i na zemlji, pored kojih prolaze, od kojih oni glave okreću...

Kur'an

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Karakteristični počeci kur'anskih sura" (PDF). islamskazajednica.ba. Pristupljeno 10. 11. 2016.
  2. ^ Sura Bekara, Elif-Lam-Mim

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]