Adab

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Adab je moderna arapska riječ za književnost, ali prvobitno je značila pravilo ponašanja, duhovnu disciplinu, uljudno znanje, talent. Adab ili lijepa književnost proizvod je arapsko-perzijske sinteze a razvio se iz zbirki pouka i moralnih normi. U spise koji su služili kao sredstvo općeg obrazovanja sastavljači su unosili raznovrsne pripovjedne dodatke, perzijske i arapske legende, mitove i kazivanja, ponekad i biografije znamenitih ljudi. Klasični adab transformirao se u nauku, filozofiju i etiku sa jedne strane, dok se, sa druge strane, njegov zabavni element osamostalio i prerastao u zabavnu, beletrističku literaturu. Rezultat ovakvog razvoja bili su zbornici priča koje su oduvijek bile omiljene među Arapima. U takve zbornike ubrajamo priče o Lokmanu, folklornoj ličnosti koja se spominje u Kur’anu, te zbirku priča o Gohi, koji je postao personifikacija komičnog junaka, pa zbirka o ljubavi “Magnun-Layla” (Medžnun i Lejla).