Johann Gottlieb Fichte

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Johann Gottlieb Fichte
Example alt text
Rođenje

19. maj 1762.

Rammenau, Njemačka
Smrt

29. januar 1814.

Berlin, Njemačka

Johann Gottlieb Fichte (Johan Gotlib Fihte 1762-1814) bio je njemački filozof.[1] Bio je začetnik njemačkog idealizma i pored Schellinga i Hegela jedan od njegovih glavnih predstavnika.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Fichte odrasta pod siromašnim uvjetima. O višem školovanju ne bi bilo ni govora da njegov talenat nije otkrio bogati Freiherr von Mlititz. Fichte na osnovu njegove pomoći odlazi na školovanje i kasnije na studije teologije u Jenu. Za vrjeme studija on radi kao kućni učitelj i tako se djelimično finansira. Jednom prilikom dobija ponude da predaje Kantovu filozofiju koju do tada sam nije poznavao. Fichte pristaje i tako sam dolazi u dodir sa kritikama Kanta, koje od tada postaju glavna inspiracija njegovog rada.

1793, Fichte postaje profesor filozofije na univerzitetu u Jeni. 1799. ga otpuštaju iz službe zbog ateizma. Fichte se nakon toga seli u Berlin i tamo drži privatna predavanja i učestvuje i u političkim aktivnostima. Između ostalog, iz tog vremena su poznati njegovi "Govori njemačkoj naciji", kojim se okreće protiv francuske okupacije i budi nacionalnu svijest. 1810. konačno ponovo postaje profesor filozofije na tek osnovanom univerzitetu u Berlinu. 1813. izbija novi rat sa Francuskom i Fichte se dobrovoljno prijavljuje u vojsku. 29. januara 1814. Fichte umire u Berlinu od tifusa.

Djelo[uredi | uredi izvor]

Fichteovo prvo objavljeno djelo 1792, "Pokušaj kritike svekolike objave" (Versuch einer Kritik aller Offenbarung), je ne samo po naslovu podsjećalo na Kantove tri kritike. Tekst je greškom anonimno objavljen i mnogi su i mislili da se radi o Kantovom djelu.

Njegove glavno nastojanje je izgradnja nauke o nauci (Wissenschaftslehre) na osnovi Kantove kritike. Međutim Fichte ne preuzima tek tako Kantov pojam "stvari o sebi", koja je nedostupna ljudskoj spoznaji, nego pokušava tu nemogućnost da prevaziđe. Takva težnja je karakteristična za njemački idealizam i Fichte time započinje kretnju idealizma prema Hegelovom apsolutnom idealizmu.

Subjektivni idealizam[uredi | uredi izvor]

U Fichteovom subjektivnom idealizmu sve počinje od subjekta koji sebe postavlja kao "Ja" (Das Ich setzt sich selbst). U istoj kretnji subjekt sebi postavlja i "Ne-Ja" kao sve što nije "Ja" (Das Ich setzt das Nicht-Ich), kao svijet oko sebe i kao granicu. Jer su i "Ja" i "Ne-Ja" postavljani kroz isti čin, kroz "Ja", jedno drugom predstavljaju granicu i uslov. Fichte time tvrdi da je svijest jedina osnova iskustva, jer svijest koja je usmjerena na nešto drugo ima svijest usmjerenu na sebe kao svoje porijeklo. Time je prevaziđena Kantova "stvar o sebi" (Ding-an-Sich), jer po ovoj teoriji stvari izvan subjekta ne postoje.

Etika i politika[uredi | uredi izvor]

Etički problemi imaju veliku važnost u Fichteovom djelu. Njegova razmatranja odnosa države, religije i univerziteta su i do danas ostala aktuelna. Filozofija, kaže Fichte, treba da odgovori na pitanje o pozivu čovjeka. Čovjek sam sebe mora odrediti. Fichte zato formulira i kategorički imperativ drugačije od Kanta.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Johann Gottlieb Fichte | German philosopher". Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 2016-03-15.