Simone de Beauvoir

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Simone de Beauvoir
Simone de Beauvoir.jpg
francuska književnica
Rođenje (1908-01-09) 9. januar 1908.
Pariz, Francuska
Smrt14. april 1986(1986-04-14) (78 godina)
Pariz, Francuska

Simone Lucie Ernestine Marie Bertrand de Beauvoir (9. januar 1908. - 14. april 1986.) bila je francuska književnica, intelektualka, egzistencijalistička filozofkinja, politička aktivistica te feministička i socijalna teoretičarka.[1] Iako sebe nije smatrala filozofom,[2][3][4] imala je značajan uticaj na feministički egzistencijalizam i feminističku teoriju.[5] Napisala je brojne romane, eseje, biografije, autobiografije i monografije o filozofiji, politici i socijalnim pitanjima. Svojim zalaganjem za emancipaciju žena i nekonformističkim duhom zauzela je istaknuto mjesto u francuskom egzistencijalizmu lijeve orijentacije.

Najpoznatija je po djelu Drugi spol (1949) u kojem detaljno analizira žensku historiju i savremenu egzistenciju koja je dovela do savremenog feminizma. Među ostalim njenim djelima ističu se memoari Uspomene dobro odgojene djevojke (1958) i kraći roman Veoma blaga smrt (1964) u kojem je krajnje realistički prikazala posljednje trenutke u životu svoje majke. Bila je poznata i po svojoj otvorenoj i doživotnoj vezi sa francuskim filozofom Jean-Paul Sartreom.[6]

Njen najtrajniji doprinos književnosti su njeni memoari, posebno prvi tom, "Mémoires d'une jeune fille rangeée" (1958), koji ima toplinu i deskriptivnu moć.[7] Osvojila je Goncourtovu nagradu 1954., Jerusalimsku nagradu 1975. i Austrijsku državnu nagradu za evropsku književnost 1978. godine.

Naslijeđe[uredi | uredi izvor]

Knjiga Drugi spol Simone de Beauvoir smatra se temeljnim djelom u historiji feminizma. Beauvoir je više puta negirala da je feministkinja, ali je na kraju priznala da je feministkinja nakon što je Drugi spol postao ključan u svijetu feminizma.[8] Djelo je imalo dubok utjecaj, otvarajući put drugom valu feminizma u Sjedinjenim Državama, Kanadi, Australiji i širom svijeta.[5] Iako je Bovoir citirana kako je rekla: "Postoji određeni nerazuman zahtjev koji smatram malo glupim jer bi me zatvorio, potpuno imobilizirao u neku vrstu feminističkog betonskog bloka." Njeni radovi o feminizmu utrli su put svim budućim feministkinjama.[6] Osnivači drugog vala čitali su Drugi spol u prijevodu, uključujući Kate Millett, Shulamith Firestone, Juliet Mitchell, Ann Oakley i Germaine Greer. Svi su priznali svoj duboki dug prema Beauvoir, uključujući posjetu njoj u Francuskoj, savjetovanje s njom u ključnim trenucima i posvećivanje radova njoj.[9] Betty Friedan, čija se knjiga The Feminine Mystique iz 1963. često smatra uvodnom salvom feminizma drugog vala u Sjedinjenim Državama, kasnije je rekla da je čitanje Drugog spola ranih 1950-ih[9] „dovelo do bilo kakve originalne analize postojanja žene. Mogla sam da doprinesem ženskom pokretu i njegovoj jedinstvenoj politici. Tražila sam u Simone de Beauvoir filozofski i intelektualni autoritet."[10]

U jednom trenutku ranih sedamdesetih, Beauvoir se takođe pridružila Francuskoj ligi za ženska prava kao sredstvo za kampanju i borbu protiv seksizma u francuskom društvu.[6] Beauvoirin uticaj nadilazi samo njen uticaj na osnivače drugog talasa, i proteže se na brojne aspekte feminizma, uključujući književnu kritiku, historiju, filozofiju, teologiju, kritiku naučnog diskursa i psihoterapiju.[5] Kada se Beauvoir prvi put uključila u feministički pokret, jedan od njenih ciljeva je bio legalizacija abortusa.[6] Donna Haraway napisala je da, "uprkos bitnim razlikama, sva moderna feministička značenja roda imaju korijene u tvrdnji Simone de Beauvoir da 'ženom se ne rodi [to se postaje]'"[5] Ova "najpoznatija feministička rečenica ikada napisana[11] odjekuje u naslovu eseja Monique Wittig iz 1981. "Jedan nije rođen kao žena." Judith Butler je koncept odvela korak dalje, tvrdeći da Beauvoirov izbor glagola postati sugerira da je rod proces, koji se stalno obnavlja u tekućoj interakciji između okolne kulture i individualnog izbora.[9][12]

U Parizu, Place Jean-Paul-Sartre-et-Simone-de-Beauvoir je trg na kojem se nalazi Beauvoirino nasljeđe. To je jedan od rijetkih trgova u Parizu koji je službeno nazvan po paru. Par je živio blizu trga u ulici Bonaparte 42.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Simone de Beauvoir | French writer". Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 15. 3. 2016.
  2. ^ Pardina, María Teresa López (1994). "Simone de Beauvoir as Philosopher". Simone de Beauvoir Studies. 11: 5–12. doi:10.1163/25897616-01101002. ISSN 1063-2042. JSTOR 45173538.
  3. ^ Bergoffen, Debra; Burke, Megan (2021), "Simone de Beauvoir", u Zalta, Edward N. (ured.), The Stanford Encyclopedia of Philosophy (Winter 2021 izd.), Metaphysics Research Lab, Stanford University, pristupljeno 9. 4. 2022
  4. ^ Cohen, Patricia (26. 9. 1998). "Beauvoir Emerges From Sartre's Shadow; Some Even Dare to Call Her a . . . Philosopher". The New York Times (jezik: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 9. 4. 2022.
  5. ^ a b c d Bergoffen, Debra (16. 8. 2010). Zalta, Edward (ured.). "Simone de Beauvoir". Stanford Encyclopedia of Philosophy (2010 izd.). Stanford University. ISSN 1095-5054. Pristupljeno 11. 6. 2021.
  6. ^ a b c d Simons, Margaret A.; Benjamin, Jessica; de Beauvoir, Simone (1979). "Simone de Beauvoir: An Interview". Feminist Studies. 5 (2): 330. doi:10.2307/3177599. JSTOR 3177599.
  7. ^ Norwich, John Julius (1985–1993). Oxford illustrated encyclopedia. Judge, Harry George., Toyne, Anthony. Oxford [England]: Oxford University Press. str. 40. ISBN 0-19-869129-7. OCLC 11814265.
  8. ^ Bergoffen, Debra (10. 7. 2018). Zahavi, Dan (ured.). "Simone de Beauvoir". Oxford Handbooks Online. doi:10.1093/oxfordhb/9780198755340.013.21.
  9. ^ a b c Fallaize, Elizabeth (2007) [1st pub. 1998]. Simone de Beauvoir: A Critical Reader. London: Routledge. str. 9. ISBN 978-0-415-14703-3. OCLC 600674472.
  10. ^ "Sex, Society, and the Female Dilemma: A Dialogue between Simone de Beauvoir and Betty Friedan". Saturday Review. 14. 6. 1975. str. 16. as quoted in Fallaize (2007), str. 9.
  11. ^ McCann, Carole Ruth; Kim, Seung-Kyung, ured. (2003). "25 One Is Not Born a Woman". Feminist Theory Reader: Local and Global Perspectives. Psychology Press. str. 249. ISBN 978-0-415-93153-3. OCLC 465003710. As individuals as well we question 'woman', which for us, as for Simone de Beauvoir, is only a myth. She said: 'One is not born, but becomes a woman.'
  12. ^ Bell, Vikki (25. 10. 1999). Performativity & Belonging. Theory, Culture & Society. London: SAGE Publications. str. 135. ISBN 978-0-7619-6523-7. OCLC 796008155. Moreover, Beauvoir's use of the term 'becoming' leads Butler to wonder further that '...if gender is something that one becomes – but can never be – then gender itself is a kind of becoming or activity, and that gender ought not to be conceived as a noun or a substantial thing or a static cultural marker, but rather as an incessant and repeated action of some sort.' Butler (1990), str.12.


Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Simone_de_Beauvoir&oldid=3485787"